"Demokracija je sloboda da sami sebi odaberemo diktatora"

Ono što ne razumijem je divljenje i zahvalnost ljudi onima koji ogovaraju svoje bivše suradnike, i to čine navodno zato jer ih njihovo poštenje tjera na to da ukažu na neke nepravilnosti i nemoralne radnje. Što je sve rekla Nada Čavlović Smiljanec, NAKON što je smijenjena, što je sve rekao Slavko Linić, NAKON što je smijenjen, što je sve rekao Radimir Čačić o Vesni Pusić NAKON što je izbačen iz stranke, i mogu tako nabrajati do jutra, ali za svaki primjer će biti istaknuto ono "NAKON".
Zašto ih to poštenje nije natjeralo na govorenje istine (ne znam da li moram staviti istina pod navodnike!), PRIJE, ili ZA VRIJEME MANDATA?
Zato jer tu uopće nema poštenja niti iskrenih namjera, sve je to samo osveta! I ništa više!
Ja sam običan radnik u Boxmarku, pod ugovorom, ali sam kritizirao Boxmark ZA VRIJEME mog radnog odnosa kod njih. Kakva će biti korist ako ću ih kritizirati nakon što mi istekne ugovor, a oni mi ga ne produže, ili nakon ne daj Bože otkaza?
Sad radim u toj firmi i sad želim bolje radne uvjete, i za sebe i za druge, znači sad trebam djelovati.
I nije istina da je uvijek sve samo za  kritiku, uvijek ima nešto i za pohvaliti. Evo, sad ću i pohvaliti Boxmark, dali su mi nedavno radno mjesto prilagođeno mom zdravstvenom stanju.
I znam još jednu osobu koja je za vrijeme svog mandata rekla što misli i rekla istinu, to je Mirela Holy. 
I zbog toga je otišla.
I osnovala svoju stranku za koju želi da bude u prvom redu i prije svega poštena. 
I zbog toga sam se i ja uključio u tu stranku. Ja i još masa njih koja nikad nije bila u politici, ali vjerujemo da nećemo ispasti Generalići! 
Koji vjerujemo da smijemo reći svoje mišljenje! 
Koji vjerujemo da smijemo iznijeti svoj stav! 
Koji vjerujemo da smijemo iznijeti svoj prijedlog bez straha da ćemo biti ismijani! 
Koji vjerujemo da možemo govoriti kako nas savjest navodi!
Jer ako neki član stranke kaže nešto što nije ugodno za uho tajniku, predsjedniku, ili nekom trećem i zbog toga je proglašen za crnu ovcu, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Ako neki član stranke misli da ima privilegije zato jer je donirao više novaca od ostalih i stranka mu to odobri, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Ako netko rukovođenje strankom smatra obiteljskim poslom, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Ako se ne prihvaća neki prijedlog samo zato jer je iz druge stranke, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Naravno da ima i onih koji su prije bili u drugim strankama, ali su izašli iz njih i došli u ORaH upravo zato jer stranke iz kojih su došli nisu demokratske i poštene. Na žalost, bit će sasvim sigurno i onih koji će u ORaH-u vidjeti mogućnost da nastave sa  svojim privatnim ciljevima tamo gdje su u prethodnim strankama stali, vjerujući da će lako manipulirati onima koji su autsajderi u politici.
Ali  upravo zbog toga jer u ORaH-u ima neiskvarenih, običnih ljudi, narod sad daje podršku ORaH-u brzim tempom. A što ORaH mora napraviti da ne izgubi to brzo stečeno povjerenje? 
Mora nastaviti govoriti narodu razumljivim jezikom o konkretnim stvarima, i odmah prepoznati moguće potencijalne hijene u svojim redovima i riješiti ih se po kratkom postupku.
Jer, ne moraš biti nikakav doktor znanosti da vidiš da je državna administracija prevelika, ne moraš biti doktor nauka da vidiš da papirologije treba više nego ozebli sunce. Ne treba ti diploma da vidiš koliko ima zemlje neobrađene. A bome ti ne treba ni neka pamet da shvatiš kako neki jednostavno imaju previše i da to toga nisu nikako mogli doći na legalan način. A još manje pameti ti treba da shvatiš da ako oni na miru uživaju u plodovima svoje krađe, onda imaju nekakvo zaleđe koje im to omogućuje!
I zato, vjerujući u slobodu govora, sa dubokim uvjerenjem da još ima poštenih ljudi, vjerujem i u ORaH, i vjerujem da će od svih svojih članova napraviti dobru orahnjaču za cijelu Lijepu našu!

Svjetsko prvenstvo vs Dan antifašističke borbe

I tako, mi smo završili sa svojim dijelom nastupa na Svjetskom prvenstvu. Nismo otišli daleko koliko smo željeli, možda smo i previše očekivali, no uglavnom, sveukupno se nismo osramotili, a Meksikanci su u odlučujućoj utakmici zasluženo pobijedili. Treba li rezati žile što nismo išli dalje? Ne, treba se vratiti svakodnevnom životu i budućnosti u Lijepoj naši. Čisto kao jedan rezime mogućim zlobnicima:

Ne režu si žile ni nogometaši, a zašto i bi? Pa na njih se ne odnosi prijedlog zakona da se u mirovinu ide sa 67. godina.
Cijenim Ćiru Blaževića kao nogometnog stručnjaka, no kao karakterna i moralna osoba, tu mi je ravan nuli, zero, ništica. Ne mogu zaboraviti njegov odgovor na novinarkino pitanje u jednom intervjuu, što misli, jesu li nogometaši preplaćeni, a on je odgovorio: "Ma nemojte, draga moja, a što mislite, od čega će onda oni živjeti kad neće moći više igrati nogomet?"
Pa kad neće moći više igrati nogomet nek uzmu motiku u ruke, nek sa zaposle. Mislim ono, koja logika, ne može igrati nogomet poslije četrdesete, pa onda mora zaraditi i za poslije.
Po toj logici, onda je jedan od profesora na fakultetu koji mi polazi kćer preplaćen, jer eto, ima punih 67 godina, i još su mu sad produžili ugovor za 5 godina.
E sad, tu se opet javlja jedna dvojba: jel u redu što su tom profesoru produžili ugovor za pet godina, jer on se nije istrošio i može raditi još pet godina, ili je ipak trebalo zaposliti nekog tko je diplomirao, ali badave mu to kad se ne može zaposliti?
A sad zamislite gradilište puno 67-godišnjaka kako kopaju sa krampom, guraju tačke pune betona, pretovaraju vreće cementa. Da, znam, svi ste se nasmijali pri toj pomisli!
I današnji radnik u tvornici, u proizvodnji, je već sada istrošen radnik, a kamoli da tako rinta do 67. godine.
Ne može on zastati kad ne može više trčati, ne može on odgoditi predavanje da spoji praznik s vikendom, ne može on jednostavno ne doći na posao kao saborski zastupnici na zasjedanje Sabora i nikom ništa!
(Mala digresija, sad mi palo na pamet: kad nogometaši igraju u stranim klubovima, trče svih 90 minuta jer ih strenđer plaća, kad igraju za nas/kod nas, ne moraju trčati svih 90 minuta jer ne plaća stranac. A domaćeg radnika plaćaju uglavnom strenđeri i za to traže da radnik trči ne 90, nego 480 minuta, i to svaki dan, a ne jedanput na tjedan!)
A zahvaljujući Svjetskom prvenstvu, obilježavanje Dana antifašističke borbe je prošlo skoro nezapaženo, osim uz redovito gunđanje protivnika tog obilježavanja. Najglasniji su, naravno, HDZ-ovci, a nisu ni svjesni da su isti kao i komunisti, a evo i zašto:
Fašizam je bio opasan, imao je crne ciljeve i svatko normalan bi se ponosio što je netko njegov i/ili njegova zemlja sudjelovala u antifašističkoj borbi. I u toj antifašističkoj borbi sudjelovali su svi, partizani, nepartizani, komunisti i nekomunisti, vjernici i nevjernici, heteroseksualci i homoseksualci, uglavnom svi, ali su na žalost plodove te antifašističke borbe prisvojili komunisti.
U Domovinskom ratu, u obrani Hrvatske, borili su se i Hrvati i Srbi (da, bilo je i Srba koji su se borili za slobodu Hrvatske u napadu od Srbije), naravno, i druge nacionalnosti, borili su se  i opet vjernici i nevjernici, heteroseksualci i homoseksualci, HDZ-ovci, SDP-ovci, liberali, narodnjaci itd., ali su zasluge prisvojili HDZ-ovci!
Trebam li nacrtati sličnost-poveznicu?
Antifašistička borba je važan element u povijesti Hrvatske, pokazuje da je Hrvatska prepoznala opasnost od fašizma i suprotstavila mu se,  kao što smo se suprotstavili i srpskoj agresiji! I ma koliko moja slijedeća rečenica izazvala (opet) negodovanje, svi oni izbjegli Srbi nisu željeli Hrvatsku za svoju domovinu, jer da su željeli, stali bi u njenu obranu kao i oni časni Srbi koji su se pridružili obrani svoje domovine, Hrvatske!
I ti izbjegli Srbi nemaju nikakav razlog da se vrate u Hrvatsku, jer ako onda nisu Hrvatsku priznali za svoju domovinu, neće ni sada! Pa zašto da im onda bude neugodno u tuđem dvorištu?
Vojvođanski Hrvati kažu da su Hrvati, ali im je Srbija domovina. Hercegovci kažu da su Hrvati, ali im je BiH domovina! I to je zdravo razmišljanje!
I zato, zbog onih Srba koji se jesu borili u Domovinskom ratu u obrani Hrvatske, jesam da table budu na ćirilici gdje ima dovoljan postotak srpskog stanovništva, ali na ćirilici može pisati Vukovarsko-srijemska županija, a ne Vukovarsko-sremska! I naravno, očekujem da tako i u Vojvodini budu natpisi na hrvatskom, i da u srpskoj Skupštini budu predstavnici Hrvata!

Obilježimo obilježavanje obilježavanja (odmorimo se, zaslužili smo!)

Znate li što sve danas obilježavamo? Ne?
Pa krenimo redom.

Danas je  Hrvatski dan moždanog udara (Svjetski dan moždanog udara obilježava se 29. listopada), pa se upoznajmo s nekim mogućim uzrocima moždanog udara:

Kladili se srčani i moždani udar ko je efikasniji. Kaže srčani:

- Koji lik prvi naiđe, ja ga napadam!

Prolazi jedan momak i taman što ga je video, srčani pukne prstom i momak pade k'o pokošen.

Moždani kaže:

- Uuu, što ti je jaka fora, gledaj sad mene!

Nailazi jedna devojka, moždani pukne jednom prstima, drugi put, pa treći put i ništa. Kaže on razočarano:

- Baš sam baksuz, gde baš sad da naiđe plavuša!?

- Zašto plavuša nikada nije dobila moždani udar?
- Pa to bi bio udarac na prazno.  

Brat blizanac, srčani udar -Infarkt, kakav god da je, od srca je.

Danas je i ljetna dugodnevica (solsticij): početak duuuuuuuuuuuugog, toplog ljeta:

 Pita TV reporter Muju
koji je po njemu najbolji proizvod današnjice?
Mujo: - “Pa termos boca!”
TV reporter:- “Pa zašto?”
Mujo:- “Ovako, kad ja zimi sječem drva u šumi ulijem čaj,
a on uvijek topal cijeli dan ili kad sam ljeti na moru
ulijem pivo u termosicu, a ono hladno cijeli dan!”
TV reporter: - “Pa što vam je tu posebno?”
Mujo: - “Pa jebote, kako zna kad je ljeto, kad zima.”

Razgovaraju dva prijatelja tajkuna:
- Kamo ideš ove godine na ljetovanje?
- Žena u Pariz, sin u Indiju, a kći u Englesku.
- A ti?
- U zatvor! 

Policajac ode na ljetovanje dan prije svoje obitelji.Obećao je poslati e-mail čim se smjesti, ali umoran od puta utipka krivu adresu i e-mail stigne ženi čiji je muž tek umro. Otvorivši e-poštu,udovica doživi infarkt i kći je nađe pred otvorenim e-mailom:
"Draga,upravo sam stigao,već sam se smjestio,a tvoje stvari sam ostavio na recepciji.
Nadam se da ćeš stići još večeras i pridružiti mi se, kako bismo ponovno bili zajedno!
Voli te tvoj muž
P.S.
Ovdje je stvarno pakleno vruće."

Trla baba lan, da joj prođe dan!

Jeste li već čuli slijedeći vic:
Čita student knjigu LOGIKA, kad mu priđe policajac i upita ga što to čita, jel' to opasno po državu?
Odgovara mu student: Logika je metodično razmišljanje kad na osnovu jednog podatka možeš izvući niz drugih zaključaka. Razumiješ?
Ne, odgovara policajac.
Ajmo onda ovako, nastavlja student:
- Imaš li ti kod kuće akvarij?
- Imam!
- Ako imaš akvarij, zaključujem da u njemu imaš i ribice.
- Imam.
- Pa ako imaš ribice, znači voliš životinje.
- Pa volim.
- Kaže se, tko voli životinje, voli i ljude!
- Pa volim!
- Pa ako voliš ljude, voliš i žene!
- Pa volim!
- Pa ako voliš žene. voliš i seks sa njima!
- Pa volim!
- Pa ako voliš seks sa ženama, ne voliš seks sa muškarcima, nisi gay!
- Pa nisam, to mi i služba zabranjuje!
- Evo vidiš, to je logika, koliko smo zaključaka izvukli na osnovu samo jednog podatka!
- Pa to je odlična stvar, gdje ima ta knjiga za kupiti?
- Ima u svakoj knjižari.
I ode policajac i kupi knjigu LOGIKA, te je za narednog dežurstva počne čitati. Prilazi mu njegov kolega i upita ga: Što to čitaš?
- Čitam knjigu LOGIKA.
- A što ti je to?
- To ti je na primjer ovako: Imaš li ti kod kuće akvarij?
- Nemam!

- Onda si gay!

Sjećate se kad ste u školi iz hrvatskog jezika imali ocjenjivanje iz čitanja sa razumijevanjem?
Nije važno znati samo pročitati, treba i razumijeti što je pročitano. Jer ako smo nešto pročitali, a nismo razumjeli, to može dovesti do nepredviđenih , a često i neugodnih situacija.
Još gora stvar je ako nešto nismo pročitali, a pravimo se da jesmo, i onda znalački počnemo o tome širiti (dez)informacije. To onda dovodi do glasina, a glasine gotovo u pravilu direktno utiču na nečiji život!
Oni koji šire glasine o nečemu što nisu i sami vidjeli ili pročitali, ali svesrdno prepričavaju svoju verziju tog, zapravo pokušavaju izreći svoje mišljenje, ali preko tuđih leđa, jer sami nemaju dovoljno hrabrosti da to izreknu u svoje ime!
A oni koji su pročitali, ali nisu razumjeli, nek' se ne srame toga, nek' pitaju onoga tko je razumio, a ako znaju autora, nek' pitaju direktno njega, jer on zna što je napisao i što je pjesnik time htio reći!
A mogu se i izbjeći smiješne situacije kad netko počne objašnjavati autoru (ne znajući da je ta osoba autor), što je taj netko napisao, što je time htio reći, uz detaljne podatke o tome odakle je, tko su mu  žena, djeca, kakav auto ima i koliko ima prstiju na nožnim prstima!

Često puta u životu, recimo na radnom mjestu, razumijevanje je izrazito važno i zbog samog plana proizvodnje.
Ako dobro razumijete proizvodni proces, ako razumijete narudžbe koje imate, na kraju krajeva, ako imate nekakav plan poslovanja, onda možete i logički zaključiti koliko radnika kada trebate, koliko smjena treba da bi se taj plan ispunio, koliko materijala trebate da ispunite zacrtano.
No ako se ne razumijete u to, onda vam se dešava da niti na kraju današnjeg dana ne znate što ćete proizvoditi sutra, koliko radnika trebate sutra, koliko strojeva treba biti  u pogonu sutra!
A možda i razumijete i sve to znate, ali nemate kod kuće akvarij!

Udri jače, manijače!

    Ne bih baš za sebe rekao da sam mrgud, ali kad me nešto smeta, imam običaj to i reći, a ne samo prešutjeti!
    Recimo, smeta mi kad dođe desetak "pametnih" glava iz kancelarije, prekriže ruke ili se podboče, i onda promatraju onog jednog jadnog radnika koji mora proizvoditi za njih 10, i dubokoumno razmišljaju jel bi tom jadničku bila veća produktivnost ako vadi stvari lijevom ili desnom rukom, ako se nagne pod kutem od 75°, ili se treba nagnuti baš pod  kutem od 45°, i ako slučajno ima prazan hod od 1 minute, kako to još iskoristiti. Jer on si pod radnim vremenom ne može skuhati kavu, tih 10 "pametnih" glava rade to umjesto njega, on ne može nazvati kući ni sa svog mobitela, a kamoli službenog da provjeri jel dijete koje je prisiljen samo ostaviti kod kuće u redu, oni će zvati umjesti njega i susjede i ljubavnike i frizerke, nema onda nikakve potrebe da onda još i on telefonira. A najmanje nema razloga da progovori koju riječ sa svojim kolegom radnikom, razgovaraju oni dovoljno po kancelarijama i to o svim temama, svjetskim i bjelosvjetskim!
   Ne smeta meni njihov takav način rada, ali nek me puste da u miru odradim svoj posao. Jer nismo mi radnici manje školovani od njih, dapače, neki od nas imaju i više obrazovanje od tih nazovipametnjakovića, samo što na žalost nemamo strine i stričeve na pravim mjestima, ili nismo raširili noge ili se nismo naguzili!
  I zato, drage kumice sa placa, nemojte njima davati popust, oni ne trebaju, dajte ga radnicima!
Komunalni redari, nemojte konstantno žmiriti na oba oka kad oni ne plate parkiranje, smilujte se radniku, jer mu je sat parkiranja pola kilograma kruha za obitelj!
Ugostitelji, nemojte njima davati popust, ionako troše državne pare, dajte popust radniku kad jednom na mjesec izađe na kavu s prijateljima jer nije mogao izbjeći taj susret da izbjegne taj nepredviđeni trošak!
Majstori, njima stavljajte dobre stare rezervne dijelove po cijeni originala, a radniku zaračunajte minimalno!
I svi koji ste u bilo kakvoj mogućnosti, pomognite radniku u proizvodnji, on izdržava cijelu državu!


   Rekao je Josipović da je to što je uradio Sanader veleizdaja. Ja sam još 26. studenog prošle godine u članku Veleizdaja, bonusi i budućnost spominjao veleizdaju, ali se nisam zaustavio samo na Sanaderu, rekao sam da su i mnogi saborski zastupnici veleizdajnici, jer glasaju protiv dobrog prijedloga u korist Hrvatske samo zato jer je došao iz suprotnog političkog tabora!
I sad kažu da se u Hrvatskoj prodaje najviše lijekova protiv depresije i za srčane bolesnike, što je na žalost točno. Jer bi se trebalo najviše prodavati lijekovi protiv amnezije, jer očito smo već zaboravili što su nam i Sanader i HDZ napravili, pa su HDZovci opet skočili u anketama. Mi Hrvati stvarno volimo sado-mazo!
Josipoviću će protukandidatkinja biti Kolinda Grabar-Kitarović. Pametna žena, valjda dovoljno pametna da neće dozvoliti Karamarku da govori umjesto nje! Jer nikako joj ne ide u prilog što je u HDZ-u, stranci protiv koje se vodi kazneni postupak. Nije mi jasno kako osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak osuđujemo barem moralno što se kandidiraju za nešto, a ne osuđujemo HDZ. Valjda je razlika između čovjeka i HDZ-ovca, tko će ga znati?

No opet ja trubim o socijalnim, gospodarskim i političkim temama, a koga to zanima? Vijest dana su nogometaške guzice! E Hrvatska, jadna li si!

Zabranjuju li nam to stranci domoljublje?

Čujem da je sinoć bila dobra utakmica, čujem da su naši poveli, čujem da je penal bio sumnjiv, čujem da smo izgubili, ali časno se boreći!
Čuo sam to jutros od kolega koji su došli na smjenu, jer ja sam sinoć radio, zapala me noćna smjena.

Za one koji još nisu riješili anagram firme u kojoj radim, evo, nek se zna: Mrak Box = Boxmark, onaj u Trnovcu Bartolovečkom.
I tako sam sinoć, izvršavajući zajedno sa svojim radnim kolegicama i kolegama radne zadatke na svom radnom mjestu u Boxmarku, saznao kako su se osjećali logoraši u konclogorima, kako su se osjećali crnci dok su prodavani u roblje!
Jer sinoć, negdje nakon početka utakmice Brazil-Hrvatska, došla je kontrola. Došla je siva majica (siva majica=šefica odjela) i u pratnji zaštitarke kontrolirala da netko slučajno preko mobitela ili tranzistora ne sluša prijenos utakmice, ispitavala majstore jesu li radnici slučajno saznali rezultat utakmice, provjeravale po WC-ima nije li se netko sakrio u WC da sazna rezultat! (Nismo primitivan narod i nitko nije okrenuo svoj spolni organ prema njima da ih pomokri!) Bila je to prava smotra logoraša, izvedena po svim pravilima struke!
Bio je to postupak izveden na način koji se ne veže niti uz socijalizam, niti uz kapitalizam, već uz čisto robovlasništvo!
Ako mala plaća nije dovoljna motivacija, ako svakodnevne prijetnje otkazom nisu dovoljna motivacija, naši VLASNICI nađu uvijek nove načine da nas motiviraju!
No ono jedno pitanje koje me cijelo vrijeme kopka: ZABRANJUJU LI NAM TO STRANI VLASNICI DOMOLJUBJE???
Jer meni to liči na to, a ako je to tako, poštovana Vlado RH, (nedavno ste posjetili i jedan pogon te, kako ste, neinformirani kao i inače, rekli "domaće" firme), onda se malo uputite u zbivanja u Hrvatskoj, nama trebaju radna mjesta, a ne robovlasnička! Ako nas prodajete, pa zar vrijedimo toliko malo?

Ne znam kakve će posljedice za mene imati pisanje ovog članka, no evo, došao sam iz noćne i krenuo odmah da ga napišem, jer sam još u šoku od doživljenog poniženja!

                                                   

Društvo nastranih polagača

Kad sam rekao na poslu o čemu ću danas pisati, rekli su mi neka ne navedem u kojoj firmi radim, da ne bih imao problema, pa evo koristim onda samo anagram, isti kao i u postu Snjeguljica i sedam patuljaka, dakle radim u firmi Mrak Box. U ranijem današnjem postu ,U moralnosti nema ničeg božanskog, to je posve ljudska stvar, pisao sam o jednom lošem kolegi na poslu, jer na žalost, u svakom žitu ima kukolja. No s kakvom ekipom inače radim na poslu, pokazat će opis današnjih događanja.
Trebao sam raditi na cutteru br.3, koji je specijaliziran za kaširanje, cutter koji osim što je sam po sebi malo teži za upravljanje, ima zadatak pripremati materijal za kaširanje, pa je jedan od zahtijevnijih cuttera za raditi.
No moj kolega Robi, koji je trebao raditi na cutteru 4, je zatražio i inzistirao da se zamijenimo, da mi bude lakše, budući da mi je tek drugi dan faringitisa i temperatura mi se još pojavljuje!
Pa mi je on i kontrolirao noževe, ostali kolege: Miran, Dario i Matija su uskakivali s pomaganjem u polaganju materijala, spremanju bala, raspisivači Petra, Mrle i Matija su mi davali naloge koji su lakši za izvršiti, bez prigovaranja ostalih polagača. Majstor Kruno, moj prvi nadređeni, je dolazio povremeno raspitati se jesam li u redu,  podrška je dolazila i od dragih štrumpfeta,  one režu materijal koji mi polagači naložimo.
Sa takvom ekipom zaboravite i na stvari koje vas inače naljute, kao npr. kad se taman spremite za posao i krenete na autobus, a onda vas nazovu s posla i kažu vam da ste danas slobodni, ili još gore, dođete na posao, a oni vam kažu da odmah možete i doma, jer je manje posla pa vam se danas piše godišnji, za koji onda nakon par dana morate potpisati zahtjev kao da ste vi sami tražili taj dan godišnjega. Ili zaboravite da se približavaju godišnji odmori, i započeo je lov na vještice, odnosno, traženje grešaka da se može za kaznu ukinuti K-15, ilitiga bonus za godišnji odmor!
I uglavnom, danas je radni dan započeo ugodno u dobroj radnoj atmosferi, usprkos vrućini u pogonu jer u cijelom ostatku tvornice radi klima, samo naravno, ne kod nas, u pripremi rada!
I onda grom iz vedra neba: majstor iz druge smjene je premješten iz svoje smjene,  a kuda drugdje nego u našu, a naš majstor ide u tu smjenu!
Nije važno i nije poanta ove priče kakav je taj majstor koji dolazi, poanta je da rukovodeći ljudi i opet rade pogrešan korak, i miču čovjeka koji je svoju smjenu uspješno organizirao!
Nije važno što ovaj pogon ima veći učinak od onog u Sloveniji, Slovenci imaju veću plaću!
Nije važno što od pripreme sve kreće, bilo gdje dalje zaškripi, kriva je, naravno, priprema!
I nije važno što upravo ova, 4C smjena, ima najbolje rezultate od svih četiriju smjena, to je bila i ostala kažnjenička bojna!
Kad treba nekog kazniti, udri po 4C smjeni!
Kad treba nekog upregnuti, tu je 4C smjena!
Kad treba nekog okriviti, tu je 4C smjena!
Kad treba nekog naguziti, tu je 4C smjena!
Mi smo Društvo nastranih polagača koje prca tko kada stigne i kada mu se digne!

PS: U firmi HAIX dva šefa iz Njemačke naletjela su na dva domaća šefa kako vrijeđaju, ponižavaju i viču na radnike. Istog trenutka su ih poslali kući na hlađenje, a poslije hlađenja degradirani su u obične radnike!
Jest da je strancima na pameti samo prihod, no često niti ne znaju kako se domaći šefovi ponašaju prema radnicima, jer daj čovjeku moć, i vidjet ćeš kakav je zaista!

U moralnosti nema ničeg božanskog, to je posve ljudska stvar

Jučer pod pauzom na poslu povela se mala rasprava o dolasku na posao kad si bolestan , radu sa temperaturom, raznim upalama i infekcijama. Nekoliko nas je izjavilo da smo radili bolesni, nismo ostali na bolovanju, i bilo nas je u tome i mlađih i starijih. Ja sam radeći u ugostiteljstvu često radio bolestan, pa sam se nedavno malo zgrozio na izjavu jednog svog radnog kolege kako on ostaje doma i kad kašlja. A jučer sam došao do zaključka kako ima potpuno pravo, zašto ne bi? Kakvu ja to imam korist što sam radio bolestan i s temperaturom? Koji mi je to poslodavac zahvalio na tome? Koji me to poslodavac nagradio zbog toga?
I sad ću  sam sebi skočiti u usta. Imam faringitis, imam temperaturu, radio sam jučer, ići ću na posao i danas. A zašto? Nisam ništa naučio u životu?

Na poslu imam jednog uvjetno rečeno radnog kolegu. Došao je na posao preko veze, a izgleda da i ostaje na poslu zbog te svoje veze, a zaista, ne samo da nisam usamljen u mišljenju, nego nas ima ohoho koji mislimo da su njegove radne navike tu negdje oko nule, spektar ideja za zabušavanje i iskorištavanje drugih vrlo širok, to mu se mora priznati. Gotovo je već postalo pravilo da njega nedjeljom nema na poslu, pa nas je ove nedjelje sve iznenadio kad se pojavio na poslu, no dalo se naslutiti da tu ima neka caka. Odmah od početka je govorio kako ga boli koljeno, ne može se baš kretati, i onda hop, nakon jednog sata provedenog na poslu, krivo je stao, ozljeda na poslu!
I naravno, sad je na bolovanju, i to još stopostotnom! A svi mi ostali ispadamo budale, i to budale koje još moraju odraditi i njegov dio posla! Sad se ja pitam, ne samo da on nema srama, ima li osoba na položaju koja ga je dovela na posao srama? I kako ta osoba može tvrditi da se jednako ponaša prema svim radnicima?

A zašto ja danas idem na posao usprkos bolesti i temperaturi?  Jer ne želim da moji kolege moraju odrađivati moj dio posla, ionako nas ima premalo.

Romi i/ili cigani?

Nedavno je u Čakovcu u organizaciji Vijeća romske nacionalne manjine održana javna tribina na temu ukidanja socijalne pomoći i teškog položaja Roma pri ostvarivanju socijalnih prava, te pokretanja postupka hitnih mjera oko otklanjanja deponija smeća u naseljima Parag u Trnovcu, Piškorovcu, Kuršancu, Kotoribi, Orehovici, Kvitrovcu i još nekima uz koje se nadovezuju romska naselja. Tribini je prisustvovao i Surija Mehmeti, predsjednik stranke Snaga Roma Hrvatske.

Sebe osobno ne smatram rasistom niti smatram da imam predrasude, zapravo možda ih i imam prema "bjelačkom" stanovništvu globalno pod utjecajem western filmova, filmova o borbi crnaca za svoja prava, Židova i sl. Ne smatram da je svaki Rom automatski  lopov ili prosjak.
No priznajem da sam ostao zgranut onim što je, kako piše internet portal eMedjimurje, rečeno na toj tribini!
I to još od strane ljudi koji bi trebali biti nekakvi lideri Roma!
U  opisu Roma stoji da su oni nomadski narod, no očito im se u Međimurju dopalo jer nisu nastavili svojim lutalačkim putevima, već se udomili ovdje.
Kad kao turist odete u neku stranu zemlju, od Vas se očekuje da se pridržavate zakona te zemlje, ako se i nastanite u drugoj zemlji, trebate se pridržavati zakona te zemlje. Morate imati pravo na ravnopravnost, jednaka prava sa domicilnim stanovništvom, ali i jednake OBAVEZE!
E, na ovoj tribini nisu tražena jednaka prava, jer ih zapravo već i imaju, jer i Ustav RH i zakoni RH važe jednako za sve građane Republike Hrvatske, bez obzira na nacionalnost i vjeru. Tražena su VEĆA prava za Rome u odnosu na ostale građane RH. Ali zanimljivo, ne veća prava za dobivanje posla, nego veća prava  za socijalnu naknadu. I dok ostali građani RH traže ostvarivanje ustavnog prava na rad, na ovoj tribini se ne traži pravo na rad, nego samo pravo na veću  socijalnu naknadu. 
Traži se čišćenje deponija smeća oko romskih naselja, ali se ne predlaže kako spriječiti nastajanje novih deponija!

Vrhunac tribine je zahtjev koji je na tribini iznio Surija Mehmeti: Romi, množite se kako bi vas bilo dovoljno da jednog dana on bude premijer!
I sad se ja pitam: on je politički vođa kojemu je stalo do vlastitog naroda? Ni u ludilu! Nije njega briga kako će se onda ta djeca prehranjivati, njega samo interesira njegova osobna ambicija!

Poštovani pripadnici romske manjine, ne možete se samo pozivati na to da ste manjina i tražiti pravo na ovo, pravo na ono, morate i izvršavati svoje obaveze! Ne možete očekivati da samo dobivate, ako zaista želite biti ravnopravni građani RH, morate i davati, jednako kao i svi ostali građani! Ne možete tražiti poštovanje ostalih građana RH, ako vi ne poštujete njih!
Sami morate odlučiti: Romi i/ili cigani?

Ovi mali Romi i njihovi roditelji su odlučili!

Pamtim samo sretne dane

Moj radni kolega i fejs prijatelj slikovitog aliasa Watermelon Crnac imao je u tjedan dana dvije spontane izjave:
 - Sreća je samo kemija u tijelu
 - Treba kupovati samo stvari koje te čine sretnim

 Naoko jednostavno pitanje: Što je sreća? ili malo preformulirano: Što nas čini sretnim?
 Zapravo, koliko smo sretni u životu?
Činjenica je da je za mnoge život postao samo sumorna kolotečina: posao, kućne obaveze, spavanje, posao, kućne obaveze, spavanje i tako ukrug. Monotonija u kojoj se zapitamo: čemu služi život? Zašto sam se uopće rodio?
 U ovakvoj ekonomskoj situaciji kad ispada da oni koji uspiju skrpati kraj s krajem od plaće do plaće su zapravo sretnici, kad pojedini šefovi doista sadistički uživaju u kažnjavanju radnika, kad su sve češće situacije da se radni kolege međusobno potkopavaju u slijepoj nadi da će im to zagarantirati opstanak na poslu, kad djeca djeci u školi kradu sendviče jer su gladna, kad ti se čini da si ušao u dugačak tunel bez svjetla, kako u takvim uvjetima naći sreću?
Je li sreća doista nekakva kemija, pa treba samo pronaći formulu, izmiješati sastojke i evo: don't worry, be happy!
Ima jedna izjava da je sreća stanje uma, najčešće slabo povezano s realnošću i najčešće utemeljeno na nekoj zabludi.
Moje stajalište, odnosno viđenje sreće je slijedeće: sreća su oni detalji, trenuci, stvari koje nam omogućavaju da se odmaknemo od crne stvarnosti, kada se osjećamo da smo se, pa makar i na sekundu, našli u nekoj idili.
 Može li se sreća kupiti? Direktno ne! Indirektno, ako se pozovem na gornju izjavu svog prijatelja, može se kupiti neka stvar koja nas će nas učiniti sretnim. Za nekoga ta stvar može biti album u koji će staviti slike svojih najmilijih, za nekoga će to biti dildo!
 No pravu sreću za mene daju oni neki trenuci, one neke geste, jednokratne, unikatne, i to se više ne može ponoviti. Jer ponovi li se, onda je to već nešto na što smo naučeni i nema dodatnog doživljaja!

 Zar nije sreća kad dođete umorni s posla, a Vaše dijete je pospremilo oprano suđe, razbilo pri tome jedan tanjur, ali to nije bitno jer je to malo biće primijetilo da trebate odmora i odlučilo pomoći na svoj način pokazujući time da Vas voli i da mu je stalo do Vas?

 Zar nije sreća kad nakon pogreške na poslu šef ne viče i ne kažnjava, već cijeneći Vaš trud ukazuje na grešku kako bi se izbjeglo ponavljanje i pomaže pri saniranju te pogreške? (Jedna od osnovnih stvari koju mnogi šefovi nikad neće naučiti i nikad neće zadobiti poštovanje svojih radnika, jer u radu svi griješe, pa i šefovi pod uvjetom da nešto i rade, a ne samo da zuje okolo vrebajući koga će kazniti i na kome će uz osmijeh iskazati svoju moć i položaj!)

 Zar nije sreća kad u istom trenutku Vi i Vaš partner napravite ili zaželite istu stvar?

 Zar nije sreća kad ste nekome učinili neko dobro, pomogli mu nekom gestom?

Zapravo, neobično je koliko malo nam treba da budemo sretni, a često nam nedostaje upravo baš to nešto malo! I očito, sreću ne možemo očekivati i tražiti od drugih, za sreću smo odgovorni sami, jer svatko od nas je individua koja ima svoje fetiše za sreću!
 Sjetite se, koliko puta ste se osjetili sretnim kad ste se prepustili nekom svom sanjarenju! Najvjerojatnije to sanjarenje nije izvedivo, nije realno, ali Vas je učinilo sretnim!

Biti sretan ne znači prepustiti se sudbini, već prepoznati trenutke koji daju smisao Vašem životu!