Vijesti iz Oza, dupla doza!

U najnovijim vijestima iz kulture i nekulture, zamijećeno je opadanje interesa za pojedine osobe, što bi se dalo protumačiti da je opalo zanimanje za te osobe, ali i ne mora, možda su one samo u nekom svom svijetu:

Preživjeli smo Reu! Usput, kad je već prošao osmi martožujak, zašto se nijedna žena na buni da sve ciklone nose žensko ime, a nikakva dobra od njih??? No možda ipak jedno:

No vremenska situacija je bila gadna, vjetar je činio čuda, igrao se krovovima, fasadama, brodovima, automobilima kao Tomica i Zokica s nama, ostavljajući nam pisane i nepisane prijetnje:

Kad smo već spomenuli osmi martožujak, moram pohvaliti žene što su se ove godine pridržavale uputstva naših policajki:

Imali smo i malu predizbornu utrku za pojedine gradove i općine:

Pa su i prošli ti lokalni prijevremeni izbori, i mada sam konobar, nikako ne mogu shvatiti računicu : SDP zadovoljan, HDZ zadovoljan, HNS zadovoljan, Reformisti zadovoljni, ma svi zadovoljni rezultatima, svi imaju svoje postotke, a zbroj uvijek dođe 100%. Izgleda da je i konobarska matematika debelo u zaostatku od političke!
Jedino moj ORaH nije zadovoljan, ali je realan! Svjestan je da nije vrijeme za bajke...

... pa zato i dalje mukotrpno radi na konkretnim programima. Dok se veliki (i oni koji misle da su veliki) međusobno prepucavaju tko će koga tužiti mami i tati, tko je kome prvi što rekao, tko je prvi počeo krasti, čija krađa se računa, a čija ne, ORaH radi na novim rješenjima, pa je ponudio i rješenje za švicarce:

Usput Čak , sretan ti 75. rođendan!

A vijest dana je da je Hanžeković shvatio da je rupa u državnom proračunu povelika i svako milijunče dpbro dođe, pa je u državni proračun uplatio 15 milijuna kuna, što nedvosmisleno pokazuje da Bandić ipak radi za dobrobit ne samo Zagreba, nego cijele Hrvatske:

I na kraju, kao PS, misao dana koju je izrekao slavni Alan Ford, a posvećena svima onima koji još nisu poslali svoje radove za Blogoknjigu:

Bolje izdati knjigu, nego prijatelja!

Maca nam popapala jezik

U pansionu u kojem radim odsjeda dosta stranaca, koji mahom poslovno dolaze u ovaj kraj, ali su obišli, neki i doslovce, cijeli svijet.
Navečer, umorni od posla, vole poslije večere malo porazgovarati, da su maknu malo mislima od posla, a nemaju nikog s kim bi se malo opustili u razgovoru, no zato naravno postoje konobari.
Sinoć su mahom svi odabirali Pink meni, koji imamo u sklopu Pink Weeka, pa su tako prvo uživali u
rižotu s ciklom, rukolom, listićima parmezana i tartufatom za predjelo

zatim u pilećoj roladici sa šparogama, zeleno povrće na začinskom maslacu, pink pire, pesto od pistacija

i na kraju se zasladili sa puslicama s tučenim vrhnjem i bobičastim voćem, rahlim čokoladnim kolačom s korijanderom i sladoledom od vanilije

i uz sve to još čaša rose vina (usput da napomenem, danas je zadnji dan Pink Weeka i za slatki petak su još u ponudi i Sacher, Doboš, Tiramisu i Beze uz Rose), kad mi jedan gost kaže:"Imate veliki problem!"
Iako mi se to nije vidjelo na licu, zaledio sam se, znam da je hrana izvrsna, servis dobro odrađen, u čemu bi mogao biti problem?

Marketing vam ne valja, reklamirate samo more, a temelj reklame bi vam morala biti odlična hrana s prirodnim namirnicama!

I zaista, ipak Hrvatska još nije zagađena, čista je (barem za sada), i to bi morao biti naš adut, a ne onaj moto "Hrvatska - puna (jadnog) života"

nego bi naš moto morao biti "Hrvatska - zemlja prirodnih namirnica"

Vijesti iz pohlepe, kulture i seksa

Semper contra ima svoje Probranice, Eurosmijeh ima svoj humor, pa mi se čini da na Bloghaeru fali možda nešto između, nekakve vijesti s humorom.
I zato predstavljam Vijesti iz pohlepe, kulture i seksa, a moram napomenuti da su mi najrelevantniji izvor podataka Twitter i Google

Udarna vijest je da je u Hrvatskoj uvedena nova novčanica u apoenu od 25000 kn, na kojoj je legendarni borac za svoja prava Glogoški

U Zagrebu Bandić priprema nove izbore za gradonačelnika, uvjeren u svoju pobjedu, no moj favorit je najpoznatija crna vještica u Hrvatskoj za koju se nadam da će počistiti nered u ZG Holdingu i maknuti sve smeće iz institucija

Maras je Karamarku poručio 'DRŽI SE PARTIZANA I '45. JER O EKONOMIJI NEMAŠ POJMA', što nije istina, jer Karamarko ima velikog pojma o ekonomiji, zato i želi biti premijer kako bi se ekonomski osigurao

Milanović, pod pritiskom javnosti, odgađa bušenje Jadrana i daje da probuše njega, samo da ponovo bude premijer, i odmah je počeo sa skidanjem hlača

I kako to obično biva na kraju vijesti - vremenska prognoza:

PS: Pogledajte kako to izgleda kad vam kolega bloger Eurosmijeh napravi Bolivud parodiju na vaš račun:)

Personalize funny videos at Bombay TV by Graphéine - Agence de communication

Promocija knjige Konobari, kurve i političari

Dođite na promociju moje knjige Konobari, kurve i političari , i provjerite kako to izgleda kad konobar napiše i objavi knjigu, što se sve može saznati s druge strane šanka, ali i kako izgleda crna, bijela i siva strana radništva, te može li politika biti izvor satire!

Vjerojatno presedan u Hrvatskoj, promociju mi organiziraju moji poslodavci, i na tome im od srca zahvaljujem!

Mjesto održavanja promocije: Pansion Mamica Pušćine, Čakovečka 47,
Vrijeme: 19,45 pa da s akademskim kašnjenjem počne u 20,00
Odjeća: obavezna
Moderator: Marijan Belčić, novinar-urednik u listu «Međimurje»
Rezervacija stolice ili stola na telefon 040/373-433
Doček gostiju: srdačan!

Vidimo se!

Divni dani kratkog djetinjstva

" uvijek sam bio pametno dijete
tako kažu
prao zubiće prije ručka rukice
za mamine goste
učio pjesmice"

Kad malo bolje razmislim, najviše nepodopština kao dijete sam napravio na Rabu, i to još nisam niti bio u školskoj dobi. Ili su mi barem, iz nekog razloga, te nepodopštine najviše ostale urezane u sjećanje.
Ljetovao bih kod svog ujaka, koji je tada još bio nastavnik matematike u osnovnoj školi, a imao je stan iznad sportske dvorane u sklopu škole.
Stan je imao lijepu terasu, s divnim pogledom na rapsku valu, i nalazio se na drugom katu. Na prvom katu je stanovao domar škole, koji je imao sina Damira, godinu dana mlađeg od mene, i on i ja smo bili nerazdvojni prijatelji tokom ljeta, a bome smo napravili i nekoliko grešaka u koracima u odrastanju, pri čemu je moja ujna krivila njega, a njegova baba mene.
Iza te zgrade je bilo brdo, zapravo je dio brda bio iskopan kako bi se napravila ta zgrada, pa vam je između terasice ispod prozora kupatila ujakovog stana bio udaljen metar od potpornog zida koja je zadržavao brdo da ne zatrpa zgradu.
Garantiram da nije bilo više od metra razmaka, jer smo Damir i ja to isprobali skokom s brda na terasicu, ali je tu onda bio problem jer nismo mogli doseći prozorčić kupatila da uđemo u stan, a nismo mogli skočiti nazad jer je potporni zid bio na malo višoj razini od terasice.
Pa smo tako na terasici sačekali večer (a znate da ljeti sunce kasnije zalazi) dok nas nisu išli tražiti, i dok nas konačno nisu spasili s naše avanture. Sjećam se da su vikali na nas, a nas dvojica smo bili samo jako gladni.

Drugom prilikom, naišli smo na tom brdu ostavljenu Bubu. Auto očito nije bio više funkcionalan, pa ga je neki savjesni građanin ostavio jednostavno na tom brdu, jer znate da na otocima nema odlagališta kao na kontinentu.
A Damiru i meni je više nego dobrodošao. Imao je sjedala, kotače, volan, što ćeš više, za dječju maštu dosta. Naizmjence smo ga vozili, jer se umoriš ako sam predugo voziš pa se šoferi moraju mijenjati, i obišli smo njime skoro cijeli svijet!
Kažem skoro, nije da nismo imali u planu obići cijeli svijet, ali se jednog dana, nakon kiše, auto nekim čudom pomaknuo, dok smo nas dvojica bili unutra, i počeo kliziti niz brdo. Srećom, taman metar-dva prije one rupe između brda i zgrade se ispriječio jedan bor koji nas je zaustavio.
I opet nismo kužili zašto viču na nas, pa nismo mi ostavili auto tamo, nego odrasli, i opet su nam zabranili da se družimo, što smo mi drugog dana nekako uvijek zaboravljali.

Bilo je još tih zgodica i nezgodica, no mislim da je kruna svih naših nepodopoština bio naš doprinos školskoj izložbi povodom kraja školske godine.

Damir i ja smo se nečeg sjetili, sad se ne sjećam čega, ali bilo je očito jako važno jer smo odlučli potražiti njegovog oca na radnom mjestu, u školi. Nije bilo nastave, mislim da je školska godina već završila, pa smo bauljali po školi ne bismo li negdje ugledali Damirovog oca. I završili u jednoj učionici gdje je bilo izloženo živo čudo maketa raznih brodića, jedrenjaka, u divnim bojama. Jednostavno su bili prekrasni, a još je k tome bio i divan sunčan dan, pa smo se Damir i ja zapitali da li mogu ploviti po moru. Uzeli smo svaki po jedan s namjerom da ih stavimo u more, no bila je oseka pa nismo dosegli do mora, i jedino razumno rješenje je bilo kod kuće napuniti kadu vodom i isprobati u kadi da li plove.
Prva dva su bila totalno razočarenje, kako smo ih stavili u kadu, tako su se prevrnuli. Ostavili smo ih na terasi, da se posuše od brodoloma, i otrčali po druga dva.
I tako dva po dva, opelješili smo nas dvojica školsku izložbu, i preselili je na terasu ujakovog stana.
I sjećam se da tada nisu vikali na nas, jer su se prvo direktor škole i nekoliko roditelja počeli smijati kad su saznali za slučaj, a onda i svi ostali, a Damir i ja smo bili presretni što smo tako uspješno postavili izložbu na terasi ujakovog stana!