Kad krdo postane stado

Uvijek mi je prva asocijacija na riječ krdo bila bizoni koji tutnje prerijom.
Bizon je onako impozantna životinja, snažna, stvorena da bude u pokretu i kreće se prerijom nezaustavljivo.
Naravno, vođa krda određuje kojim putem se ide, gdje se zaustavlja za predah, a gdje je potrebno samo protutnjiti.
Članovi krda uvijek slijede svog vođu, jer je on to postao svojom snagom i mudrošću.
Vođa krda može računati na članove krda, članovi krda se mogu uzdati u vođu krda. I međusobno su povezani. Dok vođa krda trči, svi trče. Dok vođa krda odmara, svi odmaraju. Koliko je aktivan vođa krda, toliko su aktivni članovi krda.
No što se događa kad vođom krda postane pojedinac koji ne zna kako voditi krdo. Ili ne zna ili nema hrabrosti?
I krdo, naviklo na kretanje, odjednom stane na mjestu. I to krdo se na tom mjestu i odmorilo. I umorilo od odmaranja. I odmorilo od umora od odmaranja.
No krdo i dalje stoji na mjestu, polako gubeći veze između sebe. A vezu gube upravo zato jer stoje na jednom mjestu, umjesto da se kreću.
Jer već je ranije dokazano, što se više kreću, veza između njih je jača.
A ovako, stojeći na jednom te istom mjestu, krdo gubi smisao zbog čega je postalo krdo, i pretvara se u stado.
A stada izumiru!

A što ako u stadu ima članova stada koji se ne mire time da su postali stado, nego žele i dalje (ili opet) biti krdo?
Pa vjerojatno prvo vođi daju šansu da krene putem kojim je krdo prije išlo.
Ili napuste to stado i potraže drugo krdo.
Ili pozovu u pomoć vođu svih vođa da im pokaže put!

Jer, dužnost vođe krda je da zna kuda se i kako mora ići.
Vođa krda ima na raspolaganju neke bizone koji s njim mogu odrediti taj put. Potrebno je samo da se vođa krda sastane s ostalim bizonima i put će mu se pokazati.
Jer, ako je nestalo povjerenje vođe krda u svoje krdo , nestalo je i povjerenje krda u svog vođu.
I raspalo se stado!