Siva majice, evo tebi opomena pred otkaz!

Sad sam se vratio kući s posla i po putu razmišljao kako napisati ovaj članak, i zaključio da je najbolje bez okolišanja, onako, direktno u glavu!
Da podsjetim, u firmi gdje radim, Boxmark, sive majice imaju oni visoki šefovi, recimo kao čin generala u vojsci.
Te sive majice odgovorne su za proizvodnju, ali i za sigurnost na radu.
Mi svi (barem radnici) kad smo se zapošljavali, išli smo na predavanje o zaštiti na radu i polagali istu.
Jer ma koliko mi ponekad mislili da je to banalna stvar, kad zatreba i te kako je važna. Znaju to radnici kad se ozlijede, znaju to majstori kad ih voze na hitnu.
Većina nas na žalost misli i kako su one oznake za "izlaz u nuždi" nepotrebni, kako su označeni putevi u slučaju požara nepotrebni, sve dok nam se ne desi da nam zatrebaju, a takva jedna potreba može ponekad i jednom u životu biti previše!.
Jer kao što se automobilske nesreće ne događaju samo drugima, kao što se neke rijetke bolesti ne događaju samo drugima, tako ne možemo pretpostaviti i da se požar može dogoditi samo drugima.
Kad slušate vijesti o nekim takvim nesrećama, najčešće je čovjek uzrok tih nesreća ili je direktno utjecao na broj unesrećenih (u negativnom smislu).
I evo sad čemu sav ovaj uvod:
u jednom djelu Boxmarka je preša za otpad gdje se dovozi sav tekstilni, kartonski i ini otpad. Do nje se može doći samo prolazom širine jedne palete, jer su s lijeve i desne strane palete od pakirnice. Polagači iz pripreme rada obično između 13:00 i 13:30 voze kontejnere s otpadom kod preše, u to vrijeme već počnu pristizati i radnici iz popodnevne smjene, a i veliki viljuškar počinje pretovar robe u skladište.
No danas se desio opći zastoj, kao da se usred tunela Mala kapela ispred vas desio odron, a iza vas se već napravila kolona, i vi ne možete ni naprijed ni nazad, a zašto?
Zato jer je jedna siva majica rekla da se na ovom prolazu prema preši stave ne jedna, nego tri palete s robom jedna iza druge! I nema prolaza, pa da je došlo do požara nema ni izlaza van, jer to je i izlaz u slučaju požara!! Zastali polagači  s kontejnerima jer su se našli u slijepoj ulici, zastao veliki viljuškar jer ne može naprijed, a iza mu kolona radnika koji dolaze na posao, kateri čekaju, trake čekaju, skladište čeka, a siva majica nadmoćno komentira: "Baš sad ste morali doći!" Ona ne shvaća kakav zastoj je uzrokovala, a još manje što je mogla prouzročiti da je došlo do kakve nevolje (pa i poplave još prijete, zar ne, a pogon je pokraj Drave).
Ako radnici za puno manje stvari moraju pisati izjave, ova siva majica u najmanju ruku bi morala dobiti opomenu pred otkaz! A trebalo bi i ispitati kako je došla do tog položaja!
Pameću i inteligencijom sigurno nije!

Bolje liječiti nego spriječiti

Da smo sranje od države, toga smo svaki dan sve više svjesni. Korupcija  gdje god se okreneš, o socijalnoj nepravdi je već totalno blesavo govoriti i pisati, pravu vlast u Hrvatskoj ne čini hrvatska vlada, već banke (strane),  vlasnici tvornica u Hrvatskoj (stranci) i Todorić (bar nešto hrvatsko) . Od prava postoji jedino pravni fakultet i pravne knjige, a prava u praksi nema. Nekad je u srednjoj školi postojao predmet Teorija i praksa samoupravnog socijalizma, ja predlažem da se sad uvede predmet Teorija bez prakse prava u Hrvata.
Imamo Sabor, gdje nema veze pojaviš li se na poslu ili ne, ako se i pojaviš, glavno da znaš dignuti ruku.
Imamo Vladu, gdje nema veze jesi li sposoban i potkovan u znanju, važno je da si član prave stranke u pravom trenutku.
Imamo Predsjednika, kojemu je glavna karakteristika da svaku nezgodnu temu obilazi kao mačka oko vruće kaše, jer se ne bi htio nikome zamjeriti, svi ga moraju voljeti. (Čuo sam da će se sad umjesto Svi vole Raymonda početi prikazivati Svi vole Predsjednika).
Imamo policiju, gdje je kadar  popunjen svojevremenim delikventima u osnovnoj i srednjoj školi.
Imamo sekularnu državu u kojoj biskupi odlučuju što će se učiti u školi, koji lokali će raditi, a koji neće, koja zabava će se održati, a koja ne, i kako će izgledati scenario neke serije.
Imamo poreznike, koji su počeli premlaćivati porezne obveznike.
Imamo carinike, kojima bi bolje bilo da se bave tenisom jer se jako dobro razumiju u reket.
I imamo inspektore, razne, ali tu ne znam što da napišem, jer ne znam koji je njihov posao. Njihov posao bi valjda trebao biti nadzor da se ne krše zakoni, propisi, da se poštuju prava, no nisam siguran u to, jer još nisam čuo za takav slučaj. Po najnovijim saznanjima, inspektorima je samo dužnost da pišu kazne i pune državnu blagajnu, no kako su velike firme, veliki privatnici, državne firme, lokalni moćnici i dužnosnici ( glasačka baza) izuzeti iz kažnjavanja, ostaje samo običan čovjek za kažnjavanje.
I tako se može desiti da radnici dolaze na posao, ne smiju se prijaviti da su na poslu da se ne vidi koliko sati su već taj mjesec odradili, i jedna radnica se teže ozlijedi na poslu krivicom nadređenih i padne u nesvijest, ali nitko zbog toga ne odgovara. Zove se hitna pomoć, ali ona dolazi tek nakon sat vremena jer su mislili da se i opet radi o tome da je nekom radniku pozlilo na poslu zbog loših uvjeta rada, a njima je već pun kufer tih poziva i izlaženja na teren jer je nekome na radnom mjestu pozlilo. Pa kog vraga ih se zove dok nekome pozli na radnom mjestu, to je danas već svakodnevna uobičajena stvar!
A u drugoj tvornici, neispravan stroj, koji ozbiljno prijeti da ozlijedi radnika na njemu. No to firmu ne zanima. Nitko još nije stradao, pa nema potrebe da se stroj ugasi i da na popravak. A osim toga nagađa se da bi popravak mogao biti skup. Radnik je jeftiniji, može se zamijeniti drugim, ima ih na tržištu!
Ima i autobus, koji vozi radnike na posao, šofer sa užetom veže vrata, pa na svakoj stanici odvezuje i zavezuje uže, autobus se i gasi svakih par kilometara, ali to nije važno. Dođe li do nečega, zamijenit će se šofer (i putnici).
Drugom autobusu je staklo ispred šofera napuknuto kao paukova mreža, no nema potrebe za mijenjanjem stakla, nije opasno za sudionike u prometu.
I tako svi kritiziraju, svi prigovaraju, svi su nezadovoljni, ali nitko ništa ne zna. Pitam se ne potječu li Hrvati  zapravo iz Australije, pa otuda znamo gurnuti glavu u pijesak 

Poluautomatski odstranjivač stresa

Međunarodni je Dan zaštite na radu, ove godine posvećen stresu. Znači stres je usko povezan sa radom. Pa onda mi ne moramo brinuti. 
Zašto? 
Pa jer ima pun kup nezaposlenih, pa kako oni ne rade, nemaju ni stres na poslu. Ima ih i zaposlenih koji ništa ne rade (čitaj: državni aparat), pa ni oni nemaju problema sa stresom. 
Zapravo, uopće mi nije jasno kako su povezali stres i Hrvatsku, totalni promašaj! 

Onaj osjećaj kad idete na posao, pa vam je kao neki kamen u želucu s predodžbama što bi se sve danas moglo desiti na poslu, jel' šefu žena dala sinoć ili nije pa će doći sav nadrkan, to vam nema veze sa stresom, to ste pojeli preveliki odrezak pa vam je pritisak u želucu. 

Ono kad scintigrafija srca pokaže da imate defekt na srcu, a već su vam ugrađena tri stenta, ali niste ostali na bolovanju jer vam je vaša liječnica prekinula bolovanje da dobije bonus, a vi ostali bez posla jer niste više u stanju raditi 12 i više sati dnevno isto nema veze sa stresom, to vas je uhvatio ljenitis pa tražite izgovor! 

 To što radite pod pritiskom jer se ne možete skoncentrirati na posao nego već automatski očekujete kad će smjenovođa koji je uvlačenjem u šefovsku guzicu (i onda nek takvi šefovi kažu da nisu pederi - isprika gay populaciji - a vole kad im cijela glava uđe u dupe) počne na vama nabrajati svu rodbinu i domaće životinje (majmuni su već učestali kućni ljubimci - op.a.), i to nema veze sa stresom, vi ste samo ljubomorni na tuđi uspjeh! 

To što se u onoj radnoj sredini gdje postoji šef koji zna svoj posao, zna organizirati posao, zna motivirati ljude, ne prijeti otkazom cijelu smjenu, ne iskaljuje svoje frustracije na radnicima već dapače, dozvoli im da međusobno izmjene koju rečenicu, dozvoli da je opuštena atmosfera, da se ljudi uz rad i našale, nasmiju, pa takve radne sredine ostvaruju i veće radne rezultate, to se isto ne može povezati sa stresom, jer stresa u takvoj radnoj sredini nema! 

I na kraju, odakle vam uopće ideja da stres povezujete s poslom i poslodavcima, nisu oni krivi, kriva je vlada RH koja dozvoljava da se radnike vrijeđa, cijedi poput krpe za brisanje poda i kako se tu krpu kad se rastrga baca u smeće tako se i prerano izmoždeni radnici odbacuju kao škart materijal, a još se očekuje da onda ta škart roba radi do 67. godine života.
I zato molim vas lijepo, nemojte mi prodavati praznu slamu o stresu, već razmislite kako ćete proslaviti nadolazeći 1.maj - praznik rada, hoćete li ga proslaviti radeći samo 8 sati taj dan ili će trebati besplatno odraditi i prekovremene?!