Što to ima u ljudima

Svjedoci smo katastrofalnih poplava posljednjih dana u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Razmjeri poplave su nevjerojatni, nema živućih koji bi se nečeg takvog sjećali iz prošlosti.
O tome je li koja služba zakazala ili nije, nećemo sada, sad je vrijeme djelovanja i pomoći, kasnije će doći vrijeme analiza.
Ono što u svoj ovoj tragediji oduševljava je solidarnost ljudi. Brzo su organizirani centri za skupljanje pomoći, i privatni i državni. Pomoć se skuplja velikom brzinom, a što je još važnije, dolazi i na odredište velikom brzinom.
I onda sa poplavljenih područja počinju stizati vijesti za koje čovjek ne može vjerovati da su istinite!
Postoje lažna sabirna mjesta, preuzimaju poslanu pomoć, i onda tu pomoć prodaju, i to po nekoliko puta višim cijenama od tržišnih.
Kakvo je to stvorenje iz pakla koje može na takav beskrupulozan, neljudski, nezamislivi način za normalno ljudsko biće varati i krasti ljudima u nevolji, mnogi od njih su izgubili sve, a ima i ljudskih žrtava!
Takve zlotvore ne treba u zatvor, dabogda ih voda odnijela!!!

VAŽNO UPOZORENJE!!!
Na svaku ambalažu hrane napišite markerom slovo "H". Po mogućnosti vodootpornim markerom. Slovo "H" je znak za humanitarno i tako  možemo spriječiti preprodaju i vraćanje na police trgovina. Šaljite dalje obavijest!

"Profesionalnost nije taktika, već moralna vrijednost"

Kažu da je u Hrvatskoj recesija. Kažu da se u Hrvatskoj teško živi. Kažu kako je mnogo nezaposlenih, kako je teško naći posao, poduzetnicima je teško naći nove poslove, pogotovo one koje mogu i naplatiti.
Kažu da mnoga poduzeća mogu samo sanjati o ugovorima koji bi im osiguravali  posao dugoročno, uz redovito plaćanje njihovih radova i usluga.

Oni koji nemaju posao, sanjaju o poslu, oni koji imaju posao, sanjaju o dobro plaćenom poslu.
Oni koji daju posao, mijenjaju radnike kao čarape jer ih na raspolaganju ima 1000 za svaki dan u godini, osim ako se ne radi o nekom zasita deficitarnom zanimanju, ili, što je vjerojatnije, zaposleniku po rodbinskoj, stranačkoj ili mito vezi!

Isto tako činjenica je da poslodavci zbog velike ponude radne snage traže savršenog, i tu griješe, jer savršen ne postoji. Realno savršen je onaj koji se non-stop uz posao usavršava i nadograđuje, usvaja nova znanja i tehnologije!

Isto tako činjenica je i da ima onih radnika koji žive po socijalističkom sistemu, pa nakon što se kod kuće narade, recimo na polju ili nekom fušu, dolaze na posao odmarati.

I uza sve navedeno, razuman čovjek bi očekivao da se u takvim uvjetima poslovanja i rada pojavljuje profesionalnost zbog ogromne konkurencije, i među radnom snagom i među nuditeljima usluga ili radova.
No da, čovjek očekuje, i to bi bilo razumno, no ipak...

Prijevozničko poduzeće VINCEK  na svojoj web stranici između ostalog ima istaknuto i slijedeće: "Kvalitetu autobusa i profesionalnost vozača mogu potvrditi i mnogobrojne turističke agencije, župe, udruge i drugi zadovoljni korisnici naših usluga."

Pa razmotrimo malo tu profesionalnost vozača i da li su svi korisnici usluga zadovoljni.
Poduzeće Vincek  uz još neke prijevoznike vrši prijevoz radnika za jednu poveću firmu u Trnovcu Bartolovečkom. Nije to mali posao jer je u pitanju tridesetak linija, sve tri smjene svih sedam dana u tjednu!

Na području sjeverozapadne Hrvatske postoji jedna specifična radio-stanica koja emitira muziku koja je najvjerojatnije snimljena po nekim feštama uz kreštavi razglas, i to tamo negdje u 4 ili 5 sati ujutro kad glasnice više ne prate tražene tonove, i puštaju ono što nazivamo cajkama.
Naravno da svatko može slušati muziku koji voli, ali u pravo vrijeme na pravom mjestu. Za očekivati bi bilo da se u javnom prijevozu slušaju neutralne, a ne specijalizirane radio-stanice. I kad tog profesionalnog vozača zamolite da promijeni radio-stanicu, on Vam se nasmije u lice i pojača radio. A kad dovezu ljude na parkiralište firme koja plaća njihove usluge, onda se međusobno hvale kako je koji ušutkao nezadovoljne!

Kad krenete na posao, od Vas se očekuje da sve kućne brige i probleme ostavite kod kuće i budete koncentrirani na posao, no kad Vas i do sat vremena putovanja na posao, i to svaki dan, mrcvare takvom muzikom, ne možete doći na posao baš nimalo nefrustrirani!

Zatim, na oglasnoj ploči te velike tvrtke stoji i službeni vozni red, no normalno, taj službeni vozni red ne važi za šofere spomenutog prijevozničkog poduzeća, oni imaju svoj vozni red i radnici ako žele stići na posao moraju se pridržavati njihovog.

A kao šlag na tortu, svakih par dana jedan šofer redovito zaspi.
Posljedice za radnike: kasne na posao, a naravno, nakon osam sati noćne smjene moraju još koji sat provesti na kiši čekajući kad će i kako doma!
Posljedice za šofere: očito nikakve kad si mogu dozvoliti da opetovanu zaspu!

I sad se ja pitam, gdje je tu profesionalnost? I kako to da se to prijevozničko poduzeće ne boji da će izgubiti taj ugovor o prijevozu putnika, koji je, napomenimo usput, dugoročan i redovito plaćen!?
A predlažem i ovoj povećoj tvrtki koja je unajmila prijevozničko poduzeće, neka kod mjesečne isplate tom prijevozničkom poduzeću ne odbiju samo svoje troškove, nego i iznos za isplatu prekovremenih sati radniku, jer  krivicom prijevoznika ne može otići kući još koji sat.

POSLOVICA DANA:

Kad biraš, obavezno zaposli odličnog radnika uz veću plaću, a ne osrednjeg uz manju.

P. Drucker

Snjeguljica i sedam patuljaka

Još i danas, u kraljevstvu zvanom Mrak Box, žive Snjeguljica i sedam patuljaka:
Učo, Ljutko, Glupko, Stidljivko, Srećko, Kihavko i Pospanko.

Učo je i mlađi nego što bi po imenu rekli, pametan kao i svaki bosanski Zagorec, toliko pametan da se često i sam divi svom znanju. Problem mu je kako na pedagoški način prenijeti znanje na svoje učenike, no nekako mu se čini da u ovom kraljestvu neće naći učenike dostojne njegova znanja i on bi napredovao ili u profešure, ili otišao u drugo kraljevstvo. Naravno da samim time što je Učo hoće izgledati opasno sa oštrim nastupom, no zapravo je to prolazna rezignacija životom koja će nestati čim odluči da je premlad da se samo tako preda u životu.
Karakteristika : uvijek se kladi na krivu momčad!

Ljutko je perverznjak koji vjerojatno i kad spava nije duže od minute u istom položaju. Nemirna je duha (i tijela) non-stop u nekom pokretu, ima nužnu potrebu da predavačima uvijek objasni  o čemu to oni zapravo predaju, uvijek je dobre volje osim kad ga naljute štrumpfete koje rade sa njim, kad ne može naći radni nalog koji je opetovano negdje izgubio, kad se mora igrati na valjcima, kad je materijal s kojim radi neposlušan, kad...
Strasti : mobitel, kava i cigareta!

Glupko, što se vidi već iz imena, teže shvaća. Ne daj Bože da bi on išao raditi s nekim materijalom ako je navedeno samo ime materijala. a ne i oznaka po Jusu, Husi i Muji. Usprkos svojim godinama, radi gluposti kao tamo neki teenager, a fobija mu je dužina, zapravo točnije kratkoća izrezanog materijala. Jako bi volio da uz posao može i plesati, a još više održati solistički koncert na radnom mjestu.
Mana : voli prodavati zrnca mudrosti!

Stidljivko je najmlađi među patuljcima. Stidi se svega i svačega, stidi se svog brzog hoda, stidi se pitati, stidi se razgovora o društvenom životu, stidi se seksa, stidi se prezentirati svoj stil roštiljanja. Ima blistavih trenutaka kada se uspije i nasmiješiti i dokazati da nije robot ili bogoslov.
Savjet : Oslobodi zvijer u sebi!

Srećko je svakako vrijedan patuljak, jer on redovito na posao dolazi sa plugom, istina, ne sa plugom za oranje nego plugom u ušima, ali to nema veze, plug je plug. Nikada se ne ljuti, uvijek je sretan - oh, man, he's high. Voli pomagati drugim patuljcima u radu, ništa mu nije teško, bio bi odličan Samaritanac, i ne može se tako lako izbaciti iz ravnoteže. Ne voli skretati pažnju na sebe, samo mu daj zadatak da ga odradi.
Prednost : Ima razumijevanje za sve ljude ovoga svijeta!

Kihavko je jedan jako osebujan patuljak, svaki put kad on kihne jedan odojak je manje na svijetu. On u svom mobitelu ima slike svih odojaka koje je pojeo, za svakoga se sjeća kojom prilikom  je to bilo i je li bila hrskava kožica. Sa svojim trbuhom fantastično održava ravnotežu sa materijalom koji prenosi na radno mjesto, no ipak ga malo ometa u brzini pa redovito traži od drugih patuljaka neku pomoć u radu. Ukoliko se desi da kihne dvaput zaredom, onda mu padne mobitel u WC školjku i ne može preuzeti poziv da mora doći na posao.
Zaključak : Nije opasan za okolinu, samo za odojke!

Pospanko , e Pospanko je priča za sebe. Njemu fali malo životne zrelosti, lijepo je biti dječak u srcu, no svaki patuljak mora biti odgovoran. Na poslu se ne može spavati, i ne može se svaki vikend biti doma. Ima naš Pospanko i obitelj, ženu i malu kćerkicu, i malo je rastrgan između dječačke nestašnosti i odgovornosti glave obitelji. Pomagat će on drugim patuljcima, biti veseo i druželjubiv, šarmirat  svojim osmijehom i  upotrijebit će svu moguću strategiju da izbjegne igranje na valjcima.
Sugestija : Na kraju ga vidi budala, u sredini pametniji, samo mudrac vidi cilj već na prvom koraku.

I naših 7 patuljaka ima svoju Snjeguljicu, ne crne nego zlaćane kose, i za razliku od  Snjeguljice braće Grimm, koja je svojim patuljcima čistila, kuhala i pospremala, naša Snjeguljica više voli da patuljci čiste i pospremaju, a ona je više sklona nadgledanju i organizaciji  radova, uz povremeno obaranje rekorda.
Kad krene energičnim korakom premi tebi, znaš da ima specijalan zadatak samo za tebe jer tog trenutka ti si njen specijalan patuljak za izvršavanje zadatka!

Već su negdje u našoj priči spomenute štrumpfete, jer one dijele kraljevstvo s našim patuljcima, a svi zajedno imaju i svog Gargamela: svaki dan im prijeti i upozorava, no naravno, još uvijek su svi na broju:)

I čiča miča, gotova je priča! Svi oni sa mog posla koji se prepoznaju u nekom liku, svaka sličnost je bila namjerna, a priča je posvećena vama!

Samo još jedna životna priča

Kad se 17. srpnja 2012. godine naš glavni lik ujutro probudio, nije ni slutio koliko će daljnji događaji tog dana utjecati na njegov život do donašnjih dana, a po svemu sudeći i dalje u budućnost.

Već unazad tjedan dana od tog jutra osjećao je on pritisak u prsima i bol u obje ruke koja je na momente bila takva da bi najrađe odsjekao ruke.
Bio je on u subotu popodne i kod dežurne liječnice koja je rekla da ima grlobolju, a bol u prsima i rukama je refleksija od grlobolje i dala mu antibiotik. No kako mu do utorka ujutro tog 17. srpnja nije bilo bolje, dapače bol je bila i jača, odlučio je otići kod svoje liječnice i zatražiti neke tablete protiv bolova.
Liječnica je napravila EKG, bilo je sve u redu, pa je onda nakon izvjesnog vremena ipak odlučila poslati naš glavni lik na vađenje krvi.
Izvade čovjeku krv, nalazi će biti za sat i pol pa ode kući popiti kavu sa ženom dok ne dođu nalazi. Nalazi došli, pokazuju nešto nije u redu sa srcem, upućuje ga na hitni bolnički prijem, a za sat vremena završava na intenzivnoj coronarnoj jedinici.
Slijedeći dan rade mu ultrazvuk srca, nešto definitivno nije u redu i dogovaraju mu za slijedeći dan koronarografiju u KB "Dubrava". Koronarografiju izvodi dr.Sičaja,i pita on našeg pacijenta je li već kad ranije u životu osjetio takvu bol kao što ima sada, jer unazad 6 mjeseci do 5 godina već je bio jedan srčani udar, za kojeg naš pacijent nije niti znao, a sada ima jednu žilu u srcu stoposto začepljenu i jednu djelomično. I naručuje ga za rekoronarografiju za 6 tjedana, i tako našem pacijentu 21.09.2012. godine ugrađuju 3 stenta. Kod odlaske iz bolnice napišu kontrola kod kardiologa za 3 mjeseca.

I ostane naš pacijent na bolovanju, svakih par mjeseci odlazi na ergometriju gdje su različiti rezultati, ali nikako da završi kod kardiologa ili u Krapinskim toplicama na rehabilitaciji, pa tek nakon upita na jednoj od ergometrija dobiva odgovor: "Naravno da imate pravo! Želite li ići?" Mislim da svi znamo kakav je bio čovjekov odgovor.
I nakon tri tjedna provedenih u Krapinskim toplicama, ergometrija kod odlaska pokazuje gore rezultate nego kod dolaska.
Odlazi naš pacijent i pred invalidsku komisiju, i dobiva objašnjenje da će mu biti bolovanje produženo, ali invalidska mirovina se još neće odobriti jer još postoje mogućnosti liječenja.
No tada naš ministar zdravlja počinje uvoditi red u zdravstvo, i daje bonus liječnicima koji smanje bolovanja, i našem pacijentu njegova liječnica ukida bolovanje. Na radnom mjestu dobiva otkaz uvjetovan zdravstvenim razlozima, jer nije više mogao obavljati svoj posao, i završava na Zavodu za zapošljavanje, gdje još tri mjeseca dobiva naknadu, a dalje nek' živi kako umije.
No uspijeva sam pronaći novi posao, i to takav za koji vjeruje da će ga moći obavljati ograničen svojim zdravstvenim mogućnostima. No kako ipak ima u toku radnog vremena pokoje fizičko naprezanje, njemu se ponovo javljaju bol u prsima i lijevoj ruci.

U međuvremenu je promijenio liječnicu, i nova liječnica ga upućuje na ergometriju, a sa ergometrije preporučuju scintigrafiju srca, na kojoj pak je ustanovljen manji reverzibilni defekt inferolateralno, što ne bi bilo tako strašno da nije na već oštećenoj strani srca. Naravno, piše i da treba izbjegavati fizički napor, brzo hodanje, a kamoli trčanje.
I pita ta nova liječnica našeg pacijenta što kaže njegov kardiolog, razmišlja li o novoj koronarografiji. Koji kardiolog, čudi se naš pacijent, pa bivša liječnica ga nije htjela poslati niti na njegov zahtjev kardiologu jer je bio na ergometriji, i to mu je to, što će mu još pregled kod kardiologa. Ostane nova liječnica malo osupnuta odgovorom, i daje našem pacijentu uputnicu za kardiologa, a naš pacijent mora čekati da prođe 15. lipnja ove godine da se onda tek može naručiti za pregled kod kardiologa.

I sad, naš pacijent ne može ostati na bolovanju, jer je na ugovoru na određeno, ako ostane neće mu produžiti ugovor, a na zavodu neće imati više pravo na naknadu, sa navršenih 50 godina života pred vratima tko će njega danas zaposliti, i to na nekom administrativnom poslu jer drugi ne može obavljati, a od nečega se mora živjeti!
I sad mu preostaje da radi i dalje, troši Nitrolingual dnevno i nada se da je dovoljno izdržljiv da će moći tako do mirovine.
A sve je moglo biti drugačije da se bivša liječnica nije polakomila za bonusom, na sramotu svom zvanju i na štetu pacijenta!

Grah naš svagdašnji

I tako prođe Prvi maj (zanimljivo da nije uvriježeno Prvi svibanj), praznik kojeg istovremeno i volimo i mrzimo. Volimo ga jer je većina ljudi ipak kod kuće i ne radi, a mrzimo ga jer nas podsjeća kako je do njega došlo i da je vrlo moguće realno dokazivanje krilatice "Povijest se ponavlja!"

Podsjetimo se malo kako je nastao praznik rada 1.svibnja, pardon 1. maja:
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

U spomen na krvoproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. 

Kod nas se 1. svibnja još do prije koju godinu  slavio uz okupljanja radnika s porodicama, uz sportske igre za djecu i odrasle, međusobno druženje i naravno, grah. Danas se 1. svibanj slavi tako da pogledate gdje tko organizira grah (naravno, tražite besplatni) i onda žurite da budete među prvima jer bi mogli i ostati bez "svoje" porcije graha. A organizatori pokvareni, pa svi organiziraju grah u isto vrijeme. Da su imalo razumni, jedni bi napravili u 10 sati, drugi u podne, treći u 14:00, četvrti u 16:00 i peti u 18:00. Bio bi to divan raspored i Vi bi stigli barem na još 2 mjesta gdje se dijeli grah i riješili muke što jesti taj dan!

A da se ima za što prosvjedovati, ima! Sluša li tko te prosvjede? Ne! A postoji li mogućnost da se povijest ponovi? Pa priznajmo, nije nemoguće, kakva je situacija!
Pa kad se povijest počne ponavljati, ja predlažem da od toga napravimo turističku atrakciju. Svake godine za 1. svibnja organizirajmo reality show: "Kako je to bilo 1886 - vjerodostojan prikaz!"
Možda onda skrenemo nečiju, a bome i svoju pažnju na same sebe!

Da nam živi, živi rad!