Kako postati političar (bez Hurem u haremu)

Eto me neki dan nazvali političarem, pa ja krenuo malo čitati po portalima i drugim izvorima koji jedini znaju pravu istinu, jedini su na mjestu događaja, jedini su vidjeli, jedini su čuli itd. po informacije, pa da budem obaviješten, ako me ne daj Bože netko nešto priupita, da se ne sramotim i da znam odgovoriti, i to odgovoriti nešto konkretno, a ne da pola sata meljem, a ništa nisam rekao.
I tako čitam, jedna stranka, odnosno njen ogranak na lokalnom nivou (dakle OOUR, ne SOUR – jugonostalgičari znaju što to znači, vi mlađi proguglajte) se hvali kako su među članstvom proveli veeeeeeeeeeeliku akciju skupljanja odjeće za najpotrebitije. Što je za svaku pohvalu!
Jedino zbunjuje što se ti članovi stranke slikaju sa robom u trgovini rabljene robe u vlasništvu jedne članice te stranke.
A meni kao pravom Međimurcu, tu odmah nešto smrdi.
Smrdi, smrdi, užasno smrdi!
Ali to je na lokalnom nivou, moram se ja politički potkovati na nacionalnom nivou, pa pročitam članak o Pravilniku o pedagoškim mjerama, koji donosi strože kazne za blaže i teže prekršaje u osnovnoj i srednjoj školi.
Pravilnik odobravam, samo sam napisao slijedeći komentar:
“E sad me samo još zanima hoće li taj Pravilnik vrijediti za sve učenike ili će i opet djeca bogatih i slavnih biti izuzeta?”
Dobio sam puno lajkova za komentar, jer smatram zaista da treba sankcionirati prekršaje, pogotovo nasilno ponašanje koje je rezultiralo teškim emocionalnim ili fizičkim posljedicama za drugu osobu. Ali me iznenadio slijedeći komentar “Ako si siromašan ne znači da si automatski dobar što vi ovdje želite predstaviti!”
I opet ljudi čitaju samo s lijevim ili desnim okom, ovisi kako su nastrojeni, bez uključivanja mozga.
Kojim dijelom mog komentara sam rekao da su svi siromašni dobri. Samo sam zatražio da Pravilnik vrijedi za sve, kao što bi i Zakon i Ustav trebali važiti za sve.
No, svi znamo kako vrijede za sve, zar ne?
No ne smijem tako, pa ipak se politički obrazujem.
Hm, samo, što to znači, smijem onda imati svoj stav i mišljenje ili ne?
Ili se moram ulizivati svima i povlađivati svima?
Nešto čitam da je počela kampanja i vrijeme ulizivanja, pa znači da bih se morao naučiti ulizivati.
Ali neću sada, sad sam počeo učiti politiku, a kao i svaki muškarac ne mogu raditi dva posla istovremeno!
Kao početnik u politici, moram poznavati i političare i naučiti neki strani jezik, najbolje engleski.
Pa sam mislio zamoliti Ingrid Antičević Marinović da me poduči engleskom.
Šuška se da je jedan engleski europarlamentarac upitao Ingrid za broj telefona.
Ingrid mu je odgovarila:
– Sex! Sex! Sex! Free Sex Tonight!
No razočarala ge prevoditeljica:
– Oprostite, mislila je 666-3629!
Kažu i da ako hoćeš u Hrvatskoj, a i šire, biti popularan političar, moraš upotrebljavati brojke 71 i 91.
Ja ih upotrebljavam, svaki put kad igram Bingo.
Moraš baratati samopouzdano i sa nekim brojkama.
Pa ja sad skupljam brojke koliko u Hrvatskoj ( a po potrebi i u dijaspori ) ima zidara i konobara.
Jer mislim da ih ima puno.
A kako sam ja i KV zidar, i KV konobar, zamisli koliko je to glasova za Sabor.
A tko će bolje znati njihove probleme nego ja koji sam iz njihova rajona?
I kad ja na govornici zagrmim o prekovremenim i noćnim i prazničnim odrađenim satima, ima da postanu najbogatija populacija u Hrvata!
Rekli su mi i da govori ne smiju biti predugački, pa ću sad završiti, ali naravno, moram upozoriti na skori početak školske godine i da pazite na naše đake prvake u prometu, koji će abecedu učiti po najsuvremenijoj slovarici (slika dolje, preuzeta negdje na fejsu)