Otvoreno pismo javnosti

Znate li da su 28. i 29. svibnja 2015. godine bili Dani otvorenih vrata Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije?
Naravno da ne znate, jer lokalni mediji nisu našli za shodno da u nekakvom kutku objave poziv.
Vjerojatno to nije bila zgodna tema za Dan grada Čakovca, 29. svibnja, jer se izvještavalo samo o proslavama, obilježavanjima, uspjehu, idili!
Istina da se gradonačelnik najavio za četvrtak, ali je na najavi i ostalo, iako su ga korisnici usluga Udruge čekali sa kolačima i sokom od bazge koji su sami pripremili! Razočarani jesu, ali nekako i navikli da budu na margini društva!
A u petak nije imao vremena, bila je parada odijela po gradu!

A korisnici Dnevnog centra Udruge uopće ne traže mnogo. Žele samo malo razgovora i s drugim ljudima, ne samo međusobno, odigrati koju društvenu igru, pohvaliti se s radovima koje su sami napravili.
I kad ih pitate što im treba, nikad nećete pogoditi što su rekli:
imaju svoj vrt, i nedostaje im nekoliko sadnica paprike, pa tko može donirati, neka to učini u prostorijama Dnevnog centra, A.G.Matoša 6 u Čakovcu.

Ali već prvi pogled otkriva da im treba više!
Prostorija od pedesetak m2 za dvadeset i jednog korisnika, među kojima ima i onih a autizmom!

Kažu, tražili su veći prostor, ponuđena im je ruševina u krugu bivše vojarne, koju bi trebali sami obnoviti. Zatraže pomoć u obnovi, ali bivši župan i gradonačelnik nikako se nisu uspjeli dogovoriti pod čijom su jurisdikcijom. Sadašnji se niti ne svađaju oko toga!

Malo ih muči i vlaga,

trebalo bi popraviti kuhinju,

da ne pričamo da je WC u toj zapravo bivšoj garaži napravljen tako da kad jedan korisnik Centra ide na WC, izložen je očima ostalih korisnika!

Podhitno bi trebao i novi hladnjak, jer stari u biti samo još zauzima prostor

No oni uživaju u izradi ručnih radova

Sretni su i što imaju dobre susjede, koji im za Božić donesu nešto slatkiša, no najviše zadovoljstva im čini našivavanje platna.
Pa dragi sugrađani, tko im može pokloniti nešto platna, konca, ukrasnih papira, bojica, ljepila i ostalog potrebno za izradu ručnih radova, učinite to.

Srednjoškolci, čekate na prijevoz? Dođite na pola sata, sat kod njih i odigrajte koju partiju Čovječe, ne ljuti se.

Građani, prolazite kroz Istarsko naselje? Svratite kod njih, dočekati će vas s osmijehom, razdragana srca!

Lokalna upravo, ako još jednom sjednete za stol, sigurno ćete naći rješenje za prostor!

Pravo i pravda s gledišta "novinara"

Ono čega u Hrvatskoj definitivno manjka su novinari.
Mislim, pravi novinari!
Oni koji će napisati da se Ustav mora poštovati, da se zakoni moraju poštovati, i koji će sami to poštovati.

Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju te slobodu mišljenja i izražavanja misli.
Gro novinara ne izvještava objektivno, već svoje subjektivno mišljenje natura kao jedino pravedno!
Naravno, ako ne iznosi svoje subjektivno mišljenje, onda iznosi plaćeno mišljenje uredništva.
Nevjerojatna je činjenica da, kad onako "ko iz topa" pitam bilo koga za mišljenje o tome koje su novine nezavisne i objektivne, svi počnu razmišljati o tome. I nitko ne ponudi odgovor!

Razmislite malo!
Već i vrapci cvrkuću kojoj stranci pripadaju koje novine na nacionalnom nivou!
A pogledate li novine na regionalnom ili lokalnom nivou, opet ista priča.
Jedne su crvene, druge plave, treće narančaste, četvrte ljubičaste.
I sad, gdje je tu objektivno informiranje?
A što je još gore, ako postoje samo jedne lokalne novine jedne političke opcije, druga će pokrenuti svoje, naravno pod parolom "jedine nezavisne"!
Novinari bi po KODEKSU ČASTI HRVATSKIH NOVINARA trebali njegovati kolegijalne odnose i profesionalnu solidarnost, no realno su međusobno kao pijetlovi, i izbjegavaju međusobne susrete kad god je to moguće!

Poštivat će Ustav i zakone sve dok ih ne prekrši stranka kojoj su oni naklonjeni ili je zastupaju po službenoj dužnosti. Tada to kršenje zakona postaje borba Robin Hooda, dobiva hvalospjeve i naslovnice za cijeli tjedan unaprijed!
Pravo i pravda su inače tako usko povezani pojmovi, no ovakvim ponašanjem novinara udaljeni su međusobno milijunima galaksija, a od čitatelja isto toliko, samo još na kvadrat!

Po Kodeksu, novinar je obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. U Hrvatskoj, to znači napisati informaciju kako su mu javili iz stranačke centrale.

Posebno je zanimljiva slijedeća rečenica iz Kodeksa:
"Novinar ne prihvaća darove, usluge, nagrade, plaćena putovanja, dodatno zapošljavanje, rad u politici i druge pogodnosti koje bi mogle umanjiti ili dovesti u pitanje njegovu vjerodostojnost, kao i vjerodostojnost novinarske
profesije."
Tu se čovjek nasmije i bez da ga netko poškaklja!

Gospodo novinari, pardon, gospođice i gospođe novinarke i gospodo novinari, osim onih par pojedinaca koji još uvijek uspijevaju zadržati neutralnost i objektivnost, tko od vas ima potrebu (i hrabrost) reći mi u lice da lažem?

Jer ja tražim svoje pravo na pravedno informiranje!

(Novinarstvo je pisanje onoga što drugi ne žele objaviti, sve drugo su odnosi s javnošću.' —George Orwell)

Savršeno nesebičan prijatelj

16. i 17. svibnja je u Varaždinu održana međunarodna izložba pasa.
Pa su i u pansionu gdje radim odsjeli neki vlasnici sa svojim ljubimcima, neki prvi put, a neki su bili i prošle godine.
Među njima i jedan slovenski par sa svoja dva hrta. Prošle godine su spavali u sobi broj 2, no ove godine su dobili na raspolaganje sobu broj 11. Prespavat će dvije noći, kao i prije godinu dana.
Napravim check-in i krenem da ih odvedem u sobu. Krenem ja, krenu oni, a krenu i prekrasni hrtovi.
Samo što smo ja i gosti krenuli prema sobi 11, koja je na katu, a dva hrta, koji su tu bila dvije noći prije godinu dana, direkt u sobu 2, koja je na drugoj strani u prizemlju!
Da nisam vidio svojim očima, ne bih vjerovao!

Osim pamćenja, kod psa me fascinira i odanost. Mislim da nema potrebe nabrajati primjere odanosti, jer pasja odanost je nepotkupljiva!

Treća osobina kojoj se divim kod psa, je njihova sposobnost da nanjuše lošu osobu. Nejvjerojatno je kakav je pas pokazatelj da li je neka osoba dobra ili zla.

Ne kaže se zato bez razloga da je pas čovjekov najbolji prijatelj!

I zato nisam iznenađen što je sve više i više ljudi u šetnji samo sa svojim ljubimcem, bez drugog društva.
I to u dugim šetnjama, opuštajućim, rekao bih istinski terapeutskim.
Volim promatrati lica tih ljudi.
Opuštena, smirena.
A njihov pas pokraj njih, ako i otrči malo dalje, stalno prati pogledom svog vlasnika, pa ponosno hoda kraj njega, ili uživa u nekoj igri s njim, iskazujući mu stalno svoju odanost.

Kako u čovjeka ubaciti te osobine, a izbaciti oholost, podmuklost, lažljivost, gramzivost?

Izvanredno obraćanje svima, pa i njoj

Osjećam veliku, zapravo, golemu moralnu obavezu da se izvanredno obratim vama,njima i njoj!
Ovog izvanrednog obraćanja ne bi bilo da teme nisu od izuzetnog značaja za širu i užu javnost, za nas,njih i nju!

Prvo, sa dubokim žaljenjem moram javiti da su Mireli Holy ispala tri mliječna zuba. Sreća je da odmah na njihovom mjestu niču novi, trajni, ali prva ljubav je prva ljubav!

Zatim, izvanredno moram pohvaliti komunalne radnike koji su u rekordnom roku oprali LGBT dugu ispred Hrvatske biskupske konferencije. Pokazali su da se i u Hrvatskoj može napraviti nešto brzo i efikasno! Šteta što im brzina nije uvijek vrlina! (LGBT zajednico, znate li onu pjesmu Đorđe Balaševića Računajte na nas!?)

Također moram izvanredno objaviti da su na crnom tržištu traženi monteri (ne centralnog grijanja, već video isječaka) jer su falš montaže preplavile internet, pa zbog loše kvalitete ispada da je SDP za bušenje nafte u Jadranu, a HDZ protiv.

Skoro sam zaboravio, radim ovo izvanredno obraćanje svima, njima, pa i njoj da velim da nisam odustao od marihuane, i dalje ću se boriti za njezina prava. Pozdrav Marici!

Jedna od važnih tema ovog izvanrednog obraćanja je i najava da namjeravam osnovati frakciju za legalizaciju prostitucije, jer kad već svi jebu u zdrav mozak, nek bar plate porez na to! Ona naravno, ne mora, jer znam da ne voli plaćati porez!

I najvažniji razlog ovog izvanrednog obraćanja svima, pa i njima, je moja želja da pošaljem tople pozdrave u Zagreb jednom izuzetno obrazovanom novinaru, vrlo kulturnog ponašanja i fantastičnog komuniciranja, kojeg prate FBI, CIA, KGB, UDBA, USKOK i žohari jer on ima STAV kojeg ili podržavaš ili letiš:
Gordane, da nam živi, živi,ne zid, nego rad!!

PS: Čuo sam da se planira na tržište izbaciti cappuccino s okusom oraha, jer je porasla potražnja!

Ispovijest o dosljednosti (politički post)

Kad se sa pedeset godina prvi put u životu učlanite u neku političku stranku, čujete svakakve komentare: od toga da vam je dosadno u životu pa do toga da je to sigurno posljedica drugog puberteta.

A istina je da i čovjek sa pedeset godina može još imati neke ideale, neke svoje snove. Istina je da možda tek sa pedeset godina skupite hrabrosti da budete sami kreator svoje budućnosti.
A možda se tek tada okupila grupi ljudi koja ima slična vjerovanja kao vi.
Uglavnom, kako se to zna reći, u određenom trenutku sudbine kockice su sjele na svoje mjesto.

I dok ste prije slušali o politici i političarima svašta, sada to i proživljavate.
Dođe tako do nekih stvari u kojima se baš i ne slažete s ostalima, recimo kad odluče podržati Josipovića za novi mandat. Vi ste više za kandidata koji nije uspio skupiti dovoljno potpisa za kandidaturu, kad već vaša stranka ne daje svog kandidata, ali izabrano vodstvo je tako odlučilo.
Pokazalo se pogrešno, ali poštovana su pravila demokracije.

Pa se ne slažete niti s kompletnom politikom rodne ravnopravnosti, jer smatrate da se nijedno zlostavljanje ne smije izdvajati, treba se boriti ravnopravno protiv zlostavljanja i prema ženama, i prema djeci, i prema muškarcima. Jer ako žene kažu da se treba boriti protiv zlostavljanja dok je makar samo i jedna žena zlostavljanja, ja kažem da se treba boriti protiv zlostavljanja dok je i samo jedno dijete ili samo i jedan muškarac zlostavljan.
A zlostavljanje nije samo seksualno, ima i robova u tvornicama svjetski poznatih brendova, i lokalnih šerifa. Treba se boriti protiv svake vrste zlostavljanja neovisno o spolu, dobi, vjeri i rasi.

Svatko se od nas bori (ili bi se trebao boriti) za bolje sutra na način koji mu najviše leži i s kojim smatra da može dati najveći doprinos.
Ja volim pisati, zaista volim. I nije mi teško pisati jer pišem ono što zaista mislim i o onome što vjerujem. Nema kod mene naručenih tema, postova, pomanjkanja inspiracije.
I onda to što pišete neki počnu i čitati. Jedni jer se slažu s vama, drugi jer se ne slažu pa započinju raspravu s argumentima, treći znaju samo vrijeđati, no najgori su oni četvrti, određeni pripadnici sedme sile.
Od novinara se očekuje da bude objektivan, da sasluša sve strane i iznese sva stajališta, pa na kraju može iznijeti svoj osvrt.
No na žalost, i previše novinara je politički obojeno, čak toliko da otvoreno pljuju po jednima, a dižu u nebesa druge.
I ako vi ne dišete kao takav novinar, on vas izvrijeđa najprimitivnijim rječnikom. No to je odlično, znači da ste zapaženi, da ste izazvali reakciju, da ste digli prašinu, znači da nekog vraga ipak radite i imate učinak.
I to i izvan granica svoje županije, jer je novinar iz Zagreba!

I sad, napravimo rezime.
Član ste stranke, ne slažete se 100% sa politikom stranke, napadaju vas i neki samozvani Salomoni, što dalje?

To što se ne slažete bezuvjetno, dokaz je da niste u stranci klimača glavama, već u stranci gdje možete iznijeti svoje mišljenje.
Nije vam na kraj pameti da odmah napustite stranku, već imate samo jači poticaj da se borite za svoja uvjerenja, svoje stavove, pronalazite argumente kojima ćete uvjeriti neistomišljenike zašto mislite da je vaš stav ispravan.

A ovi što galame?
Odlično!
Znači da je bio pun pogodak!