Kad se sa pedeset godina prvi put u životu učlanite u neku političku
stranku, čujete svakakve komentare: od toga da vam je dosadno u životu
pa do toga da je to sigurno posljedica drugog puberteta.
A istina je da i čovjek sa pedeset godina može još imati neke ideale,
neke svoje snove. Istina je da možda tek sa pedeset godina skupite
hrabrosti da budete sami kreator svoje budućnosti.
A možda se tek tada okupila grupi ljudi koja ima slična vjerovanja kao vi.
Uglavnom, kako se to zna reći, u određenom trenutku sudbine kockice su sjele na svoje mjesto.
I dok ste prije slušali o politici i političarima svašta, sada to i proživljavate.
Dođe tako do nekih stvari u kojima se baš i ne slažete s ostalima,
recimo kad odluče podržati Josipovića za novi mandat. Vi ste više za
kandidata koji nije uspio skupiti dovoljno potpisa za kandidaturu, kad
već vaša stranka ne daje svog kandidata, ali izabrano vodstvo je tako
odlučilo.
Pokazalo se pogrešno, ali poštovana su pravila demokracije.
Pa se ne slažete niti s kompletnom politikom rodne ravnopravnosti, jer
smatrate da se nijedno zlostavljanje ne smije izdvajati, treba se boriti
ravnopravno protiv zlostavljanja i prema ženama, i prema djeci, i prema
muškarcima. Jer ako žene kažu da se treba boriti protiv zlostavljanja
dok je makar samo i jedna žena zlostavljanja, ja kažem da se treba
boriti protiv zlostavljanja dok je i samo jedno dijete ili samo i jedan
muškarac zlostavljan.
A zlostavljanje nije samo seksualno, ima i robova u tvornicama svjetski
poznatih brendova, i lokalnih šerifa. Treba se boriti protiv svake vrste
zlostavljanja neovisno o spolu, dobi, vjeri i rasi.
Svatko se od nas bori (ili bi se trebao boriti) za bolje sutra na način
koji mu najviše leži i s kojim smatra da može dati najveći doprinos.
Ja volim pisati, zaista volim. I nije mi teško pisati jer pišem ono što
zaista mislim i o onome što vjerujem. Nema kod mene naručenih tema,
postova, pomanjkanja inspiracije.
I onda to što pišete neki počnu i čitati. Jedni jer se slažu s vama,
drugi jer se ne slažu pa započinju raspravu s argumentima, treći znaju
samo vrijeđati, no najgori su oni četvrti, određeni pripadnici sedme
sile.
Od novinara se očekuje da bude objektivan, da sasluša sve strane i iznese sva stajališta, pa na kraju može iznijeti svoj osvrt.
No na žalost, i previše novinara je politički obojeno, čak toliko da otvoreno pljuju po jednima, a dižu u nebesa druge.
I ako vi ne dišete kao takav novinar, on vas izvrijeđa najprimitivnijim
rječnikom. No to je odlično, znači da ste zapaženi, da ste izazvali
reakciju, da ste digli prašinu, znači da nekog vraga ipak radite i imate
učinak.
I to i izvan granica svoje županije, jer je novinar iz Zagreba!
I sad, napravimo rezime.
Član ste stranke, ne slažete se 100% sa politikom stranke, napadaju vas i neki samozvani Salomoni, što dalje?
To što se ne slažete bezuvjetno, dokaz je da niste u stranci klimača
glavama, već u stranci gdje možete iznijeti svoje mišljenje.
Nije vam na kraj pameti da odmah napustite stranku, već imate samo jači
poticaj da se borite za svoja uvjerenja, svoje stavove, pronalazite
argumente kojima ćete uvjeriti neistomišljenike zašto mislite da je vaš
stav ispravan.
A ovi što galame?
Odlično!
Znači da je bio pun pogodak!
Nema komentara:
Objavi komentar