Pa su i u pansionu gdje radim odsjeli neki vlasnici sa svojim ljubimcima, neki prvi put, a neki su bili i prošle godine.
Među njima i jedan slovenski par sa svoja dva hrta. Prošle godine su spavali u sobi broj 2, no ove godine su dobili na raspolaganje sobu broj 11. Prespavat će dvije noći, kao i prije godinu dana.
Napravim check-in i krenem da ih odvedem u sobu. Krenem ja, krenu oni, a krenu i prekrasni hrtovi.
Samo što smo ja i gosti krenuli prema sobi 11, koja je na katu, a dva hrta, koji su tu bila dvije noći prije godinu dana, direkt u sobu 2, koja je na drugoj strani u prizemlju!
Da nisam vidio svojim očima, ne bih vjerovao!
Osim pamćenja, kod psa me fascinira i odanost. Mislim da nema potrebe nabrajati primjere odanosti, jer pasja odanost je nepotkupljiva!
Treća osobina kojoj se divim kod psa, je njihova sposobnost da nanjuše lošu osobu. Nejvjerojatno je kakav je pas pokazatelj da li je neka osoba dobra ili zla.
Ne kaže se zato bez razloga da je pas čovjekov najbolji prijatelj!
I zato nisam iznenađen što je sve više i više ljudi u šetnji samo sa svojim ljubimcem, bez drugog društva.
I to u dugim šetnjama, opuštajućim, rekao bih istinski terapeutskim.
Volim promatrati lica tih ljudi.
Opuštena, smirena.
A njihov pas pokraj njih, ako i otrči malo dalje, stalno prati pogledom svog vlasnika, pa ponosno hoda kraj njega, ili uživa u nekoj igri s njim, iskazujući mu stalno svoju odanost.
Kako u čovjeka ubaciti te osobine, a izbaciti oholost, podmuklost, lažljivost, gramzivost?
Nema komentara:
Objavi komentar