I stoga smatram potrebnim donijeti politiku razvoja konobarstva.
Kao prvo, s obzirom na broj ugostiteljskih objekata svake vrste, već od rođenja je potrebno odrediti da svaka ulica mora dati jednog konobara.
Kako je poželjno obratiti pažnju na rodnu ravnopravnost, treba urediti da ulice naizmjenično daju konobara, konobaricu, konobara, konobaricu itd.
Pri tome je važno napomenuti da se tu ne računaju oni koji smatraju da je konobarstvo samo naplaćivanje računa i ubiranje napojnica koje teku u potocima u svim mogućim valutama.
Zatim, u dosadašnjem sistemu nije napravljena dobra klasifikacija konobara.
Prva i osnovna podjela mora biti na dvije kategorije:
- prva kategorija goste pozdravlja sa "Dobar, dan, izvolite!"
- druga kategorija goste pozdravlja sa "Stari, kaj buš?"
Naravno, tu je zatim poznavanje stranih jezika. Svaki konobar/ica morali bi znati francuski jezik, koji je u prvom redu neophodan kod davanja francuskog poljupca pri davanju umjetnog disanja.
Osobito bi dobro morali poznavati francuski jezik konobari na skijalištima i otocima.
Zašto?
Pa jednostavno, dogodi se mećava ili lavina, gosti ne mogu napustiti skijalište, ili orkanska bura odsječe otok od kopna.
I gosti na tim destinacijama budu zatočeni, i postane im dosadno.
Zato je potrebno dobro osoblje da može zadovoljiti goste. Tu nije potrebno naglašavati rodnu ravnopravnost, jer svi moraju znati davati i primati, ovisi o zahtjevima gostiju kojima treba udovoljiti!
Naravno, potrebno je poštivati temelje demokracije, pa nema podjele na mlade i stare, već se svaki pojedinac sam opredjeljuje osjeća li se mlado ili staro!
Uz sva potrebna znanja, konobar bi morao biti i odličan referent nabave, pogotovo oni po hotelima, motelima i sl.
Kad gost nešto zaželi van redovne hotelske ponude, dobar konobar će tu želju ispuniti i nabaviti ili obezbjediti gostu željeno!
Što se tiče fizičkog izgleda konobarskog osoblja, tu se javlja problem za koji još treba naći rješenje, ali je lako rješiv recimo, na Jadranu gdje su ugostiteljski objekti jedan do drugoga. Pa recimo, u prvom rade crnokosi, drugom plavokosi, trećem visoki, četvrtom niski, petom mršavi, šestom puniji itd., jer poznato je da su ukusi i okusi različiti!
Zatim, zakonom je potrebno urediti da konobari konobarima ne budu najgori gosti, spremni kao gosti odmah udijeliti hiljadu i jedan savjet kako je trebalo nešto odraditi, a pri tome se najčešće sami toga ne pridržavaju dok su na poslu!
Posebno poglavlje je kad konobar postane gazda. Takvu plastičnu operaciju preobrazbe ne može izvesti ni najbolji kirurg. No to je nužno za razvoj konobarstva, jer treba napraviti krivično kažnjivim kad se ugostiteljstvom počnu baviti krojači zavjesa, bravari, automehaničari itd.
Nabrojena zanimanja su odabrana slučajnim odabirom, i to ne zbog podcjenjivanja istih, nego što uglavnom ostala zanimanja podcjenjuju ugostiteljsku struku. Pa kako svatko misli da bi bio bolji izbornik, tako i mnogi u drugim zanimanjima misle da bi bili bolji ugostitelji.
Jedini pripadnici druge struke koji bi se mogli baviti ugostiteljstvom, a da nisu primarno iz te branše, su informatičari, konkretno programeri.
Oni bi, po naputku Predsjednice Republike Hrvatske, napravili fiskalne programe za kase kojima bi se izbjegavalo plaćanje poreza.
Iako sam već napomenuo da ne smije biti podjele na mlade i stare, a i zbog potrebe za poticajem gospodarstva u Lijepoj našoj, potrebno je razviti kolica za konobare koji će u mirovinu sa 67 godina, koja bi osiguravala konobaru da se ipak nekako može kretati, ali i da na njima može voziti piće i hranu za goste. Usporedo je potrebno razviti i kolica koja će sve to moći i po stepenicama, za rad konobara od 67 godina u objektima na više nivoa!
Zaključno, budući je to ipak dugogodišnja politika, kratkoročno treba uvesti konobare/ice, čime su odmah garantirane najmanje dvije stvari:
- konobar/ica zna najmanje jedan strani jezik
- pada u vodu tvrdnja zluradih da ljudi odlaze iz Hrvatske u potrazi za poslom, kad je očita potreba uvoza konobarskih kadrova!
Nema komentara:
Objavi komentar