Nakon srčanog udara 2012. godine osjećam da sam se promijenio, i zadovoljan sam tom promjenom.
Nikad u životu nisam osjećao više samopouzdanja nego u ovom periodu poslije.
Siguran sam u ono što znam, nije mi problem naučiti ono što ne znam, ako me to interesira, i volim zakoračiti u nepoznate vode.
Ni prije nisam imao tremu pred poznatima, bez obzira bili to glumci, sportaši, političari (i pri tome mislim na svjetska imena, a ne samo na ove naše), nisam osjećao neko strahopoštovanje prema nekome samo zato što je neka poznata faca iz javnog života.
I danas ću bez problema svakome reći svoje mišljenje, poštujući tuđe ako je argumentirano, a prezirući ako dolazi od osobe koja misli da je to tako samo zato jer je to ona izrekla!
Danas prezirem lažljivce i lijenčine koje uspijevaju na osnovu svog obiteljskog stabla ili liježući u tuđe krevete više neko ikad, iznosim svoje mišljenje slobodnije nego ikad, bez straha. Ne zato jer živim u nekom moralnom društvu u kojem možeš govoriti bez straha, do toga još nismo došli, nego zato jer se osjećam dovoljno samosvjesno da velim svoje mišljenje i poštujem dovoljno samog sebe da se borim za pravo na vlastito mišljenje.
Danas mi je veći izazov nego ikad boriti se i za tuđa prava, ako ih ugrožavaju različite napuhane veličine. No da bi se netko izborio za svoja prava, to neće sigurno napraviti guranjem glave u pijesak i savijanjem kralješnice!
Drugim riječima, u ovom periodu poslije jednostavno živim život.
Ne želim samo čekati smrt, već će ona doći kad joj se prohtije.
Želim živjeti život, želim biti ja, želim ostaviti neki trag kad po mene dođe Kosac.
Ne, krivo!
Ne da želim živjeti, ja živim!
Ne da želim biti ja, ja jesam ja!
Živim stih A.B. Šimića „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“.
Ne želim biti samo točka.
U ovom periodu poslije želim da se zna da postojim, da sam i ja karika, da je i moj glas važan!
U ovom periodu poslije shvatio sam da je ovaj život koji živim stvarnost, nije nikakva proba, ni prva ni generalna.
To je to!
Ono što sad proživim, proživit ću samo jednom, i odlučio sam da živim aktivno!
Na raskršću sam odlučujem kojim ću putem krenuti!
Živim posljedice svojih odluka, ne tuđih!
I smijem se u brk onima koji se zavaravaju da su iznad mene!
Nema komentara:
Objavi komentar