Seljačić sam bio od malih nogu, pa i kad sam u drugom razredu osnovne škole preselio iz ruralnog predgrađa Čakovca u neruralno pregrađe, ostao sam veseli seljačić koji nastoji živjeti život, a ne zamarati se intrigama tko govori više kajkavski, a tko je napredniji pa koristi napredni, gradski kajkavski.
Ostao sam veseli seljačić i u višim razredima osnovne, kad sam na plesove odlazio zato da plešem, a ne da ogovaram tko je kome cura ili dečko i kako si je netko mogao dozvoliti da padne na taj nivo.
Ostao sam veseli seljačić i u srednjoj i oblačio se u ono u čemu sam se osjećao ugodno, a ne što su nalagali dežurni školski modni kreatori. Bio sam punker desetljeće prije punka!
Ostao sam veseli seljačić i kad sam se zaposlio na poslu koji sam dobio na temelju svog znanja, a ne na račun tatice, mamice, strica ili druge rodbine.
Ostao sam veseli seljačić i kad sam oženio djevojku koju sam ja htio, a ne koju mi je nalagao društveni položaj i status. Iz toga automatski proizlazi da nisam osjetio potrebu da se vucaram s ljubavnicama (bilo besplatnim bilo onima koje se plaćaju) po motelima kraj željezničkog kolodvora.
Ostao sam veseli seljačić i na godišnjici mature, kad sam se dobro zabavio i isplesao, a ne pazio cijelu večer da ne izgužvam odijelo.
Ostao sam veseli seljačić i kad sam ostvario svoju životnu želju, i kad sam ispunio svoj prvi životni cilj i postavio drugi, pa ispunio drugi i sad idem prema trećem!
Nastojat ću i ovozemaljski život završiti kao veseli seljačić, a ne ukočena figura okovana lažnim normama lažne elite!
Nema komentara:
Objavi komentar