I otišao u nepoznatom smjeru.
Sudski je napravljen razvod Goranovih roditelja, određen je i iznos alimentacije koju je Goranov otac morao isplaćivati, ali to morao je bilo samo na papiru. Ni Goran ni njegova majka nisu nikad dobili ni dinara. Ni kune.
Prije nego što je krenuo u prvi razred osnovne škole, Goran je dobio očuha. Očuh nije bio toliko loš, tu i tamo ga je prebio kablom od usisavača, ili mu je, nakon što je Goran kao maloljetnik još od osnovne škole radio cijelog ljeta u restoranu kod ujaka da zaradi za školske knjige i torbu, pokupio sve zarađeno.
Dobio je Goran i polusestru, i polubrata, a urezala mu se u sjećanje i izjava njegovog voljenog očuha: « Što me briga za njega, moje dvoje je tu na krevetu!»
I tako je Goran počeo maštati o svom ocu.
A onda je, sa petnaest godina, upoznao djedu i baku, očeve roditelje, očevu sestru i muža te njihovu kćerku, svoju sestričnu. I saznao da mu je otac nakon što je ostavio njegovu majku, otišao u Izolu, oženio Slovenku s kojom nije imao djece, ostavio i nju nakon tri mjeseca, te otišao u Austriju, gdje se oženio Bosankom, sa kojom se preselio u Australiju.
U Australiji živi sretno sa svojom suprugom, ima kćer Lily i sina Roberta. I odluče da jave Goranovom ocu da su se međusobno upoznali. Pismo je sastavio sestričnin muž, tako da Goranov otac shvati o kome se radi, a njegova obitelj ne u slučaju da ne znaju za Gorana.
I ubrzo je stigao odgovor. Goranov otac ne želi imati nikakve veze s njim, a ukoliko djed i baka još nešto pokušaju, ostat će bez novčane pomoći koju im povremeno pošalje. Ipak, dali su Goranu njegovu fotografiju. Isti otac, ili isti Goran, ovisi o tome tko komentira fotografiju.
I nastavio je Goran živjeti dalje bez svog oca. Završio škole, zaposlio se, oženio, dobio svoju obitelj. I negdje sa četrdeset godina, sjetio se Goran ponovo svog oca, je li još živ?
Djed i baka su u međuvremenu umrli, sestrična nije imala saznanja, i Goran se uputio u potragu za tim saznanjem onako kako to priliči današnjem vremenu, preko interneta.
Javili su mu se neki ljudi, no nitko nije znao ništa konkretno.
A onda je došlo jedno jutro, pet godina nakon pokrenute internet potrage. Goran se tog jutra probudio, skuhao jutarnju kavu, i otišao je popiti na terasu. Upalio je laptop da pregleda pristigle emailove, i iako dobiva mnogo emailova, dva su mu odmah upala u oko, jedan je poslala Teaghn, a drugi Robert.
Ne zna zašto, ali prvo je otvorio ono poslano od Teaghn. Ispalo je da je ona kćer Robertove žene iz prvog braka, i da su našli na internetu Goranove pokušaje potrage. Imali su obiteljski sastanak, Robert je trebao prvi stupiti sa Goranom u kontakt, no ona je toliko uzbuđena da nije mogla čekati, morala mu se odmah javiti.
I zatim je otvorio Robertov email, nesvjestan tog trenutka hladnoće tog emaila, u kojem kaže da izgleda da su braća, i može li Goran poslati rodni list ili neki dokument kojim može potvrditi da je Robertov otac ujedno i Goranov. Ushićen uspostavljenim kontaktom, Goran isti dan šalje rodni list.
Goran ulazi u redovno dopisivanje sa Teaghn, a javila mu se i sestra Lily, koja je zapravo otkrila njegovu internet potragu. Dobila je laptop, i kako to obično biva, počela pretraživati internet o sebi i svojoj obitelji, i naletjela na Goranovu potragu i sliku. Kaže, umalo je doživjela srčani udar kad je vidjela Goranovu sliku, isto kao da gleda očevu. Pisala je Lily o svom životu, svojoj obitelji, izmjenjivali su emailovi između Gorana, Teaghn i Lily, no nikako da dođe odgovor od Roberta. Razočaran, Goran šalje još jedan email Robertu pitajući ga zašto ga je kontaktirao ako ne želi imati kontakt s njim. Nakon par dana, dolazi odgovor, Robertu je računalo u kvaru pa mu se sad javlja sa sestrinog laptopa, javit će mu se opširnije kad popravi računalo.
U međuvremenu se Goranu javila i Robertova žena, Lisa. I saznaje Goran životnu priču o svom bratu, o svojoj sestri, da mu je otac još živ, da Robertovi i Lilyni roditelji nikad nisu pričali nikome o svojoj prošlosti koja se odnosi na period prije života u Australiji.
I nastavlja se dopisivanje između Gorana, Teaghn, Lily i Lise. Teaghn se u međuvremenu udala, rodila prvo dijete, pa drugo, Goran je imao prvi srčani, pa tako i Robert, pa je onda prvo Robert imao drugi srčani, a onda Goran. I Lily je promijenila posao, i Goran je promijenio posao. Pa su emailovi počeli biti sve rjeđi i rjeđi, tek možda jedan na godinu, čestitanje rođendana preko Facebooka. Osjetio je Goran ponovo gorčinu, jer godine su prošle, a treći Robertov email nije dolazio.
Ali je Goran ipak našao sreću u životu. Ne s obitelji iz koje je potekao, ali jeste u obitelji koju si je sam stvorio!
Nema komentara:
Objavi komentar