I nakon što je malena hiljadu puta ugasila svjećice koje se opet pale same od sebe (čudo, čudo) uz veseli smijeh, došao je trenutak da razrežem tortu, i tu sam na trenutak bio u nedoumici, što prvo da odrežem Mini Maus: lijevo uho? desno uho? grkljan? ili da prvo prepolovim glavu na dva dijela?
Zašto nema više onih klasičnih torti gdje se konobar ne mora osjećati kao neki ubojica? Ili neka budu napravljene samo kao obične stvari: knjiga, lokomotiva, lopta...
Jer podsvijest čudno reagira na podražaje oko nas, u mozak nam se usađuju misli kojih nismo niti svijesni.
Recimo, pogledajmo slijedeću sliku, snimljenu na utakmici u subotu:
Ako je ovdje Predsjednica nesvjesno pružila ruku, onda je to znak da je željela biti pristojna prema onima oko nje, no ako je svjesno pružila ruku, što je vjerojatnije, onda je samo pokazala da nije čak predsjednica (ovaj put s malim p) ni polovice državljana Republike Hrvatske, već samo onog dijela koji se, na žalost, nije borio za Hrvatsku, već za vlasništvom nad Hrvatskom!
Zadnjih dana, kad čovjek pomisli da niže ne mogu pasti, razuvjere nas u to nekoliko puta na dan.
Na stranu da je Glogoški prisvojio kuću za branitelje koji dolaze u Zagreb na liječenje i njihove obitelji samo za sebe i svoju jadnu, napaćenu ženu, gdje fino uživa na teret hrvatskih građana (samo još jedna stavka plus koju mu plaćaju porezni obveznici), na stranu što Klemm bez problema glumi komandanta, šerifa, ministra policije i jadnika kako bi izbjegao pritvor zbog malverzacija u svojoj firmi, ali nakon što šira javnost konačno počinje shvaćati da se ovdje samo radi o privatnim i osobnim interesima nekolicine ljudi, i k tome još sve: šator, drva, klopa, itd. (i opet) na račun svih građana ove pravne (da li?) države, oni prijete tužbom protiv svih "koji šire mržnju prema njima". Ako itko u ovoj državi, osim Karamarka i Milanovića širi mržnju, onda su to šatoraši! Ne branitelji, nego šatoraši!
Jer ne čudi rečenica koja je osvanula na društvenim mrežama upućena Glogoškom (koju ne odobravam, ali je razumijem): Čuvaj se braniteljske ruke!
I onda čovjeku na um padne Hrvatsko proljeće sedamdesetih godina.
I sada je proljeće!
I onda, kao i sada, nemir je u Hrvatskoj.
No tada su ljudi završavali u zatvoru zbog želje za slobodnom, neovisnom Hrvatskom.
Danas ljudi iz zatvora osnivaju stranke, utječu na političke odluke i život svih građana, osuđeni bivaju izabrani za gradonačelnike, žele biti premijeri ili u Vladi, saborski zastupnik protiv kojeg nije ili nije bila nekakva krimi-istraga je sramota od zastupnika!
A sve to plaćamo mi, i to ne na Vatikanski, nego na solarni način!
(U prijevodu: neće to platiti Bog, nego ćemo mi dati pare na sunce!)
Nema komentara:
Objavi komentar