U ovom tjednu kad je sve u znaku Uskrsa, moram priznati da imam
sakrament krštenja ne svojevoljno, već je majka tako odlučila dok sam
bio beba. Nije da žalim zbog toga, samo nemam baš dobro mišljenje o
Crkvi kao instituciji, zapravo moje mišljenje o Crkvi kao instituciji bi
me možda po katoličkim mjerilima moglo odvesti u pakao.
No ako se svećenici ne boje pakla, ne vidim zašto bih se ja morao.
Mislim i da je kršćanstvo u Hrvata otišlo s pravog puta katolicizma,
prava vjera je također izgubljena na tom putu i među samim svećenstvom,
što se naravno onda odražava i na narod.
Vodstvo hrvatske katoličke Crkve živi u nekim dalekim srednjovjekovnim
vremenima, i puno je aktivnije u politici i intrigama nego u bogoslužju.
No, svejedno, poštujem tradiciju Božića i Uskrsa, i veselim se i uživam u
prigodnim običajima: bojanje jaja, zajednički doručak...
Poručio bih samo crkvi, Crkvi i određenim pojedincima da se drže jedanaeste Božje zapovijedi:
Ne radite ono što ne želite da se i vama radi!
Pa apropo toga, postavljam svekolikom pučanstvu slijedeće pitanje:
Nema komentara:
Objavi komentar