Ja definitivno nisam poklonik. I zato smo žena i ja našli rješenje. Idem s njom u kupovinu samo kad kupujemo živežne namirnice, i to onda kad joj treba prijevoz. Ponekad odem i pješice s njom u kupovinu, kad želim prošetati, pa odemo u one udaljenije trgovine, a kupujemo nešto sitno, na akciji, pa nije problem nositi pri povratku kući.
I neki dan sam zaključio da ima trgovina u koje mi i nije tako teško ići, a ima i onih gdje kad moram ići kao da idem na izvršenje vlastite smrtne kazne.
Takav je recimo Konzum.
Ako odete u onaj u sklopu robne kuće Međimurka, možete ući sa svježe opranom odjećom s mirisom na najmirišljaviji omekšivač, izaći ćete smrdljivi, jer se u onom prostoru s niskim stropom, bez prozora, visokih polica i uskih prolaza između njih peku pilići, pomfi i svašta nešto, kao u nekoj pečenjari, a ventilacija ili ne postoji ili je u kvaru ili ne mora zadovoljavati nikakve propise pa nije bitna za rad trgovine.
Inače u Konzum trgovinama nabiju police do plafona, uski prolaz, ako igdje ima imalo mjesta odmah je tu opet neka paleta s nekom robom, i ako kod nekoga želite izazvati klaustrofobiju, Konzumovi dućani su idealni za to.
Osoblje glumi ljubaznost, no ne mogu sakriti umor, iscrpljenost, izrabljenost od strane Todorića, koji uživa u svom carstvu.
Kad Todoriću mora doći kakva inspekcija, on samo kaže da će izgleda morati otpustiti neke radnike, što je pola Hrvatske, pa onda ništa.
Ne volim ići ni u trgovine METSS-a, no one nisu na zadnjem mjestu jer je to ipak Međimurska trgovina suvremenog stila.
METSS je u Međimurju ono što je Konzum u Hrvatskoj, a to znači izvor blagostanja svom gazdi.
No u METSSU morate razlikovati dvije vrste prodavačica.
Prva je vrsta prodavačica koje su došle iz Trgocentra, tvrtke iz koje je proizašao METSS, što je posebno izraženo po selima, jer te prodavačice rade zbog mirovine, no pravi posao je njima kod kuće, pa se na ovom poslu malo "počivleju", i dođete li u trgovinu dok one međusobno razgovaraju, dobit ćete prijekoran pogled. Bit ćete posluženi, ali ponekad i bez riječi u vašem smjeru jer se ne može prekinuti međusobni razgovor.
I tu su prodavačive novijeg doba, koje su sretne što imaju bilo kakav posao, pa se ne mogu žaliti što rade 365 dana na godinu, do 22 sata navečer, a ako treba i do 24.
I zato imate razumijevanja i suosjećanja prema tim prodavačicama, no vi bi ipak htjeli kupovati tamo gdje vas neće posluživati umorne i iscrpljene osobe.
Ne volim ići niti u KTC (Križevci Trgovački centar), to je više veleprodaja sistem nego trgovina za domaćinstva, jer što mi znači da mogu kupiti, karikiram, 6 kg papra pa povoljnijoj cijeni kad na godinu potrošim jedva 1 kilogram? I k tome također mračan, turoban prostor s osobljem koje radi preko volje. Iako još nisam bio u novootvorenome, gdje inače ima prozora, ako ih nisu zamračili.
Još jedan dućan u koji ne volim ići je Plodine. No izgleda nisam jedini jer tamo je gužva jednom na godinu, pa uvijek radi samo jedna kasa. Također izmučeno osoblje, no među njima ima i onih koji smatraju da su im kupci nešto krivi, ne znam razlog tome.
Tu moram dati napomenu koja se odnosi na pojedine prodavačice u svim dućanima koje sam dosad spomenuo, a to je da ima osoba koje su po prirodi vesele, reklo bi se dobre duše pozitivnog stava, i one vidljivo odskaču od ostalih. Shvaćaju da nisu kupci izvor njihovoj nedaći, i mire se s činjenicom da je situacija u Hrvatskoj takva kakva je, i da još nema na vidiku mogućnosti da se bilo što promijeni.
Negdje smo na sredini liste, a tu je Spar, trgovina za koju bih rekao da je čardak ni na nebu ni na zemlji. Krajnje neutralan osjećaj prema tom dućanu, u koji tako i tako odemo kupovat kad je nešto izuzetno povoljno na akciji, inače ga se niti ne sjetimo.
I sad počinje lista trgovina u koje volim otići.
Započinje sa Betexom, također lokalnim brendom, čiji vlasnici su visoko letjeli, ali se i bolno prizemljili.
Ova trgovina na jugu Čakovca je uspjela izbjeći zatvaranje za razliku od ostalih iz tog lanca, police su poluprazne, nije da ima baš raznovrsnu ponudu, no kad vidite preostale prodavačice kako se zdušno bore za opstanak, jednostavno morate doći ovdje i povremeno nešto kupiti.
Zatim, volim otići i u Kaufland.
On također nema prozora, no ima dobru rasvjetu koja to apsolutno apsorbira, među policama dovoljno prostora da se dvoje kupaca može mimoići bez problema. Jedina stvar koju nikad ne kupujemo u Kauflandu je kruh, jer imaju zapakiran kruh koji zna biti star i više od dana.
Ali imaju izbor svega i svačega, česte i povoljne akcije svih namirnica, osoblje koje prilično uspijeva biti ljubazno, čija ljubaznost ipak pomalo opada što je hijerarhija viša.
I na prvom mjestu, trgovina u kojoj najviše volim kupovati, je Lidl!
On u prvom redu pobija moja tezu da stranci dolaze u Hrvatsku samo kako bi izrabljivali ovdašnju radnu snagu. U popisu navedenih dućana vidimo da što se tiče trgovačkih lanaca, upravo domaći izrabljuju.
Lidl ima normalno radno vrijeme, jedini je trgovački centar koji nije radio na Uskrsni ponedjeljak.
Police su visine normalnog čovjeka, pa imate osjećaj prostora, a i između polica ima više nego dovoljno mjesta.
Lidl je dućan koji ima sve i ništa. Rekao bih pomalo neočekivan spektar ponude robe, pa možda nećete moći kupiti nešto što smatrate normalnim da bude u dućanu tog tipa, ali možete i naći nešto čemu se zbilja niste nadali da ćete naći u dućanu takvog tipa.
Zatim, sviđa mi se što ne prodaju fore "Kupujmo hrvatsko", pa onda pod pašku janjetinu bude podmetnuta novozelandska, već jasno, bez nepotrebnog srama, daju do znanja da se prodaje uglavnom njemačka roba.
I ono najvažnije, ljubazno osoblje. Na početku ili na kraju radnog vremena, oni su nasmijani, ljubazni!
A drugi bi mogli naučiti od njih da je jedino zadovoljan radnik dobar radnik!
Nema komentara:
Objavi komentar