Prije nego su svi otišli svojim putem dalje, upita on sudiju: "Gospodine sudijo, a kada bih ja kravi rekao da je gospođa, da li bih i onda bio kažnjen?"
"Naravno da ne biste bili kažnjeni u tom slučaju", odgovori mu sudija.
"Pa do viđenja, gospođo", odgovori Branislav Nušić i napusti sudnicu.
Ovaj uvod mi je poslužio jer današnju kolumnu posvećujem jednom Gospodinu.
Gospodinu koji se devedesetih godina počeo baviti politikom i jedan je od suosnivača HNS-a. To mu je omogućilo da iskoristi promjenu zakona iz 1989. godine čime je za 750.000 maraka kupio 25% dionica poduzeća „Zagorje“.
U pretvorbi i privatizaciji nezakonito je prisvojio Coning i sredinom 1991. godine u Izraelu ulazi u „posao stoljeća” gdje počinje izgradnju 1294 stana. Posao je trajao sve do listopada sljedeće godine kada se povukao i vratio u Hrvatsku ostavljajući iza sebe milijunske dugove.
Nakon gubitka na izborima 1992. godine za zastupnika u Saboru, na kojima nije skupio dovoljno glasova, ubrzo su prestala sva plaćanja u „poslu stoljeća” i na stotine radnika je ostalo bez posla. Prema istraživanju jednog nezavisnog novinara utvrđeno je da je Coning holding ostao dužan izraelskim kooperantima 8,5 milijuna dolara, a tvrtki Zagorje d.o.o. 176,5 milijuna kuna. Istovremeno, u Hrvatskoj je oštetio Tehničku školu Zadar (56,7 milijuna kuna je najvjerojatnije upotrijebljeno za predizbornu kampanju), Ministarstvo prosvjete i športa i Poreznu upravu za ukupno više od 130 milijuna kuna.
Kada bi mu netko spomenuo dugove, optužio bi ga za klevetu. Zahvaljujući odvjetnicima izgradio je svoje bogatstvo.
Tako su presudu izraelskog suda u korist Coningovih kooperanata zbog proceduralne pogreške (krivog suda koji je vodio postupak) uspjeli poništiti. Pošto je shvatio da ga očekuju tužbe za naplatu dugova, već krajem 1992. godine je osnovao četiri tvrtke kćeri čiji je Coning holding bio stopostotni vlasnik – Coning inženjering, Coning turizam, Coning ekologiju i Coning informatiku. Sljedeće godine počele su malverzacije, preprodaje i zamjene dionica u kojima je zaduženi Coning holding izgubio dionice tvrtki kćeri, ostao bez zaposlenih i ikakve vrjednije imovine, a ostavljena su samo dugovanja.
Kako bi pokopao Coning holding, preimenovao ga je u Ingprojekt i tvrtku bez zaposlenih i imovine predao svom suradniku maknuvši se s mjesta direktora. 1996. godine poništena je privatizacija tog, tada već uništenog poduzeća, a jedino je tvrtka Zagorje uspjela dobiti pravnu bitku 1999. godine za pravomoćnu presudu da im Coning duguje 9,6 milijuna dolara. No ni oni se nisu mogli naplatiti jer je već godinama sva imovina bila prebačena na tvrtke kćeri. 2005. godine pokrenut je stečaj da bi se utvrdilo da je tvrtka dužna ukupno 452 milijuna kuna. Kada mu je tvrtka vraćena čak je optužio državu da je upropastila Coning/Ingprojekt i zahtijevao odštetu, baš kao što Horvatinčić sada traži 250.000 eura odštete od obitelji stradalih talijanskih nautičara, koje je usmrtio svojom jahtom.
A ako ste pomislili da dotični Gospodin barem nije nikoga usmrtio, bio je i u zatvoru zbog utvrđene krivnje za prometnu nesreću Mađarskoj u kojoj se dvije osobe smrtno stradale. Zatvorsku kaznu je odslužio igrajući golf!
Dolaskom na vlast Račanove vlade, dotični Gospodin postaje ministar javnih radova, obnove i graditeljstva na projektima autocesta i poticajne stanogradnje, a u tom razdoblju, prema izvješću državne revizije, dobio je poslove vrijedne 250 milijuna kuna na autocestama i stanogradnji, između ostalog i autoceste Goričan - Varaždin koja se nedavno urušila. Aurum osiguranje, koje je također bilo u vlasništvu našeg gospodina, tijekom izgradnje autoceste Zagreb – Split ubralo je visok profit osiguravajući radove i imovinu vrijednu 1,192 milijarde kuna.
Na izborima 2003. godine, izgubio je ministarsku fotelju i brzo potražio način kako da se na bilo kojoj razini vrati na vlast. Na lokalnim izborima 2005. godine postaje župan Varaždinske županije. Uskoro je prijavljen za favoriziranje svoje tvrtke na natječajima, ali kao i sve njegove afere i to je brzo “zaboravljeno”.
Zadnja afera vezana uz građenje izašla je u javnost u svibnju 2010. godine kada su prosvjedovali radnici građevinske tvrtke iz Daruvara kojima nije isplatio više od milijun kuna koliko je ostao dužan za izgradnju novog hotela u Trakošćanu. Gospodin je tada rekao kako neisplata plaća radnicima, koja je dovela do štrajka, nema veze s kršenjem radničkih prava već je to stvar poslovnih i financijskih odnosa između dviju tvrtki.
E taj Gospodin se i dalje želi baviti politikom, jer sve što on želi je biti na vlasti, ili barem dio nje, izjavljujući da mu je svejedno osvoje li izbore HDZ ili SDP, on se može snaći kao ministar i kod jednih i drugih.
A vrhunac njegove ljigavosti je bio neki dan, kad je kritizirao pressicu Mirele Holy i ORaH-a održane kod sad već legendarnih bala smeća na ulazu u grad Varaždin, izjavivši:
"Danas smo u gradu Varaždinu svjedočili još jednom neukusnom događaju. Stranka ORaH predložila je da se Varaždin preimenuje u Balograd zbog nagomilanog smeća na ulazu u naš grad. Na stranu što je to neukusno i nepristojno, no iritantna je činjenica da je upravo predsjednica te stranke bila ministrica zaštite okoliša i prirode gotovo pola godine! Što je učinila da se bale iz Brezja uklone? Apsolutno ništa."
I pri tome je, ne trepnuvši, prešutio svojim dragim Varaždincima, koje je već toliko puta preveslao, slijedeći činjenicu:
konkretno rješenje za to smeće teško 130.000 tona i 115 milijuna kuna inicirala je Mirela Holy, još kao ministrica zaštite okoliša i prirode, a podrazumijeva interventni izvoz i termičko zbrinjavanje bala izvan Hrvatske, ZAUSTAVLJENO je upravo zahvaljujući neprimjerenoj intervenciji Radimira Čačića, tadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade RH. Problem onda više nije rješavan, iako je Varaždin mogao već 3 i pol godine biti bez tog smeća.
I sad dragi čitaoci, ja vas sve pitam, je li kažnjivo govno nazvati Radimirom?
Nema komentara:
Objavi komentar