Život kao da mi je trenutno naišao na onaj dio rijeke sa brzacima, onaj dio koji, ako si spreman uhvatiti se u koštac, ne izaziva strah, nego navalu adrenalina.
Ima nekih hridi sa strane na tim brzacima koje ti prijete, hoće te zastrašiti, no u stvari samo te izazivaju da još smjelije nastaviš plovidbu.
Pojave se one male oaze gdje možeš zastati i razmisliti, i shvatiš da je jedini logičan zaključak slijedeći:
Baš mi je žao, dragi znani i neznani, ali nebrem niti želim biti indolentni mužek!
PS: Ma zapravo mi i nije žao:)
I zato, idem dalje, bez automatskog kimanja glavom. Uostalom, već sam naglasio da ne mislim prolaziti kroz život samo kimajući glavom. I te kako mislim reći što mislim, kao što sam i do sada, i te kako mislim kritizirati, ono što mislim da moram, jer jednostavno, imam pravo na svoje mišljenje, i na svoj stav. I to mi nitko ne može oduzeti, na nikakvoj hijerarhijskoj ljestvici.
Pišem ovo prijepodne, jer kažu jutro je pametnije od večeri, no jučer sam saznao da je budali svejedno koje je doba dana!
A današnji dan je poseban za mene.
Znakovito je da današnji dan dijelim sa Svjetskim danom mentalnog zdravlja, a tema ovogodišnjeg je Dostojanstvo u mentalnom zdravlju.
Ja jesam frik, ali ne dozvoljavam da budem diskriminiran, stigmatiziran niti marginaliziran, i ne dozvoljavam niti emocionalno niti fizičko zlostavljanje.
I zato, nastavljam punom parom! S nekima na istom kolosijeku, s nekima samo na istom peronu, s nekima na istom kolodvoru, a s nekima mi je jedino svemir ono što nas povezuje, no tako mora biti!
I moja poruka svima:
Ne dajte se uplašiti svakakvim upozorenjima, jer ako vam neko šalje upozorenje, znači da ste na pravom putu!
Nema komentara:
Objavi komentar