Živjeli su u čudnoj zemlji kojom je vladala kraljica Kolindica.
Patuljci su se počeli svađati koji će biti glavni.
Kraljica je imala svog miljenika, ali to nije smjela javno reći, jer bi inače mogla izgubiti svoje položaj u zemlji čudnovatoj. Pa je raspisala izbore. Tko ispriča najljepšu bajku, taj će biti glavni patuljak!
Prvi je na redu bio Stidljivko!
On je htio sa svima biti dobar, ali ipak da bude glavni. Kad je vidio da to tako neće ići, promijenio je gaće i počeo pjevati neke nove pjesmice. No jedna udruga koja je kontrolirala kvalitetu pjesama, a zvala se ZAMP, je rekla da mu pjesme baš ne valjaju i da nabavi jednu pjevaljku.
Uzeo je jednu plavokosu, koja je bila dobra sa Kihavkom, pa je tako mislio da će dobiti i njegov glas. A onda se opet nije mogao odlučiti kako će nastaviti tu svoju bajku, pa je otišao kući plačući.
Zatim je na red došao Ljutko.
A on je bio protiv svih i ljut na sve. Toliko je bio ljut da se ogradio zidom kako ne bi vidio što toj zemlji stvarno treba, njemu je samo bilo važno da bude antiprotiv svega.
A ta priča je svima bila dosadna pa su ga poslali natrag među njegove zidove!
A onda je došao red na kraljičinog miljenika, Glupka!
I on je počeo pričati svoju bajku. Prvo, on će napraviti puno novih malih patuljaka. Drugo, platit će onima koji budu čuvali te patuljke. Peto, napravit će puno novih malih patuljaka. Čekaj, to je već rekao. Da to je to! Jednom riječju, to je svih pet točaka. A tko ne bude htio raditi nove male patuljke, taj će za kaznu učiti strane jezike!
Kraljica je bila ponosna na svog miljenika, i za nagradu mu je opravdala sve izostanke iz škole koje se zvala Sabor.
Poslije Glupka na red je došao Učo.
Učo je bio jedan od pametnijih patuljaka, i započeo je svoju priču graditi pametno, na zdravim temeljima.
A onda je nekako, nakon temelja, počeo graditi tavan, rekavši da sobe i kupatilo nisu potrebni, već se prvo treba napraviti krov da se može na miru u toalet. Sve treba biti u staklu jer obitelj nema pravo na svoju privatnost i svoje privatne, osobne odluke, o svemu odlučuje savjet mudraca.
Šteta, tako mlad, a posenilio kao neki starac, sa humanističkim načelima koja su negdje zaključana u tajnoj komori, i nju nitko ne može pronaći, a ne zna se niti gdje je ključ da se otvore vrate te komore. Pa je Učo otišao da još malo sredi svoju bajku.
Nakon monotonog Uče, pojavio se Pospanko.
Pospanku su toliko svi bili dosadni, da se njemu stalno spavalo od dosade, i stalno je zijevao jer su ga ostali stalno zamarali dosadnim pitanjima. A imao je on odgovore na sva pitanja, samo što se ne stigne naspaviti, pa da onda može odgovarati. Pripremio je on odgovore na čak 21 pitanje, ali mu je bilo bezveze dati te odgovore kad ih tako i tako nitko ne bi razumio. Pa je samo šutio i smijao se ostalima kako su glupi i jadni i ništa ne razumiju što je njemu tako očito jasno. Pa se onda nije zamarao da odgovara, nego je dao ostalima vrijeme da razmisle, a ako treba, spreman im je dati još vremena da razmišljaju. Pa kad shvate, onda će konačno i on dati svih 21 odgovora.
Pa kad je Pospanko i dalje spavao, uletio je Kihavko.
Kod Kihavka je bio problem što nikad nije stavio ruku na usta kad bi kihnuo, pa bi širio razne klice i bakterije, i to u tolikim količinama da su to već bila cijela legla za moguće razne zaraze. Iskihao je toliko sluzi da je izgledalo kao da je zatrpan tonama smeća, ali nikako nije dao da se to smeće ukloni. Kaže da se među smećem osjeća kao svoj na svome, i neda ga nikome.
Kako ga je kihanje non stop prekidalo pa je morao povremeno prekidati svoje bajke, u jednom periodu čak 11 mjeseci, udružio se sa Stidljivkom, no Stidljivko je bio okupiran skladanjem nove himne ako on postane glavni patuljak.
Pa je to htio iskoristiti Srećko, i uložiti svog Srećka.
A Srećko je znao lijepo pričati. Obećavao je nove fontane, pa poslije toga nove fontane, a da to sve ukrasi predložio je nove fontane. Jer, rekao je, ne mogu graditi samo skupe zahode, ne mogu ljudi stalno provoditi vrijeme samo u zahodu, ljudima trebaju i fontane.
Ne trebaju za sreću vrtići, škole, tvornice, ne, tu su ljudi u zabludi. Sve što čovjeku treba za sreću su fontane!
No, tih sedam patuljaka je imalo sreću što je kod njih došla Snjeguljica.
Ona je bila dobra vila koja je sve patuljke natjerala da se okupaju, operu zube i uhvate društveno korisnog rada, dok je ona uzela metlu u ruke da očisti sav taj nered.
Nered je veliki, trebat će joj vremena da ga počisti, ali ako ona ne počne čistiti taj nered, očito je da ga nitko neće, samo će biti još veći.
A Kraljica je otišla u svoje visoke dvore, da razmisli koji patuljak je najbolji, jer joj se pojavila ideja, ako u toj čudnoj zemlji može biti kraljica, zašto ne bi glavna mogla biti patuljčica?
I tako bi sedam patuljaka toj čudnoj zemlji ipak donijelo sreću, jer su svi shvatili da broj SEDAM donosi sreću!
Nema komentara:
Objavi komentar