subota, 19. srpnja 2014.

Zrće, stižem:)

E da, odrađena jutarnja smjena, i sada dva tjedna godišnjeg odmora.
Plan je slijedeći:
mali odmor, pakiranje i polazak!
Odredište: Zubovići na otoku Pagu!
Planirane aktivnosti tokom ta dva tjedna:
- ribolov, kupanje, šetnje, prodaja grožđa, izležavanje, hladni radler na terasi kafića uz more, ludovanje na Zrću, ne baš nužno tim redoslijedom!
I zato, dragi moji čitaoci i pratitelji bloga, čujemo se opet nakon godišnjeg, a za rastanak mala predodžba o tome kakvo će mi biti ljetovanje:




A za one smirenije može i slijedeći prikaz





Čujemo se!

srijeda, 16. srpnja 2014.

Samokritika je odlika inteligencije



Jučer se na jednoj društvenoj mreži povela rasprava o lošoj turističkoj sezoni, gdje su prvo svi krivili Vladu RH i ministra Lorencina, no bilo nas je i onih koji krivce vide i u pohlepnim iznajmljivačima soba, vlasnicima restorana, kafića koji dižu cijene do neba da bi utažili svoju pohlepu, (primjer: noćenje za vrijeme Ultra festivala u Splitu u apartmanu za dvije noći za čak 15.216 kuna), a možda bi trebalo napraviti i neku zimsku školu za njih (budući da bi oni ljeti za 3 mjeseca htjeli zaraditi za cijelu godinu), gdje bi naučili da turizam nije dostup krevetu u sobi i  WC školjki, da treba turistima dati još nešto, pogotovo kad je kišna sezona kao ovogodišnja.
Ta rasprava se nekako poklopila i sa mojim prošlim člankom o opsesiji čistoćom, pa se na kraju nekako na to nadovezao i razgovor o higijenskom ponašanju nekih mojih radnih kolega na poslu:
kako može netko otići u WC, obaviti nuždu, eventualno pustiti vodu i ostaviti prljavu WC školjku? Zar se njemu samome ne gadi ponovo doći u taj WC? Zašto taj netko smatra da je iznad drugih i vrijedniji od drugih pa će on naći čistu WC školjku, ali je neće i ostaviti čistom za svog radnog kolegu?

Ima onih koji namjerno ostave da toči voda u umivaoniku. Što misle time postići? To je nekakva osveta? Kome? Firmi? Da joj bude veći račun za vodu? Zna li takva osoba da je voda prirodni resurs? A svi prirodni resursi su potrošivi! I pitke vode je sve manje i manje!
I da odmah raščistimo stvar, koliko sam čuo, takvih primjera ponašanja ima i u muškom i u ženskom WC-u!

I gdje je sad tu poveznica?
Poveznica je da nam nisu uvijek sve krivi drugi, ponekad smo si za neke stvari krivi i mi sami, i moramo snositi posljedice svog ponašanja!

Na početku svog rada u sadašnjoj firmi, došao sam u sukob s jednom Martinom, djevojkom visokom metar i žilet, a moj ručak je teži nego ona. Danas, nakon 6 mjeseci u toj firmi, ona i ja se dobro slažemo. Nije ona oličenje dobrote, pravednosti i što ja znam čega, ali ako je išta, onda je iskrena. I ona će ti iskreno reći što misli o tebi, nekom tvom postupku, a ako joj nije jasno zašto je nešto bilo, onda će te to i upitati. Jeste da psuje kao kočijaš, ali sad znam da od nje mogu očekivati iskrenost.
A ima i onih koji, ako si ti možda umoran, ili ti nije dobro, ili si skoncentriran na posao, ne pitaju jel to razlog ponekog odsutnog pogleda, već odmah počnu širiti glasine o nekakvoj umišljenosti.
Da, ima nas svakakvih, i radnika, i šefova.
Dok ćete recimo jednom šefu reći da su pokretne ljestve neispravne, kotači se ne vrte pa je teško gurati ih, on će samo slegnuti ramenima, dok će drugi sam vidjeti kako se mučite gurati ih i odmah pozvati majstore da ih poprave.
Ili se na tom vašem novom poslu dosta koriste ručni viljuškari, kad ste došli na posao bila su dva u kvaru, nakon mjesec dana četiri, vidite da nitko ne reagira na to pa se vi sami "morate praviti važni" i reći šefu za to, jednom od onih koji odmah pozove majstore da to poprave, naravno, ne onom koji samo slegne ramenima.
A osim šefova kojima je svejedno, ima i šefova koji se boje svojih šefova, pa tako onda noćna smjena kad ide na pauzu mora u mraku paziti gdje staje da ne slomi nogu na podestu, točiti kavu iz termosice na slijepo, pa mu onda drugi kolega u mraku prevrne tu termosicu, a samo bi trebalo reći da se stavi jedna žarulja na mjestu gdje se ide na pauzu, čak ne mora ni svijetliti cijelo vrijeme, poslije prestanka pauze se ugasi.
E da, to kad bi mali šefići imali hrabrosti reći većim šefovima, ako im je naravno uopće stalo, jer ima šefića koji misle da se pravi šef može postati samo vikanjem, ali ne i uočavanjem.
I zato ja šefove dijelim u tri kategorije:
1. one koje poštujem
2. one koje ne poštujem
3. one koji tek moraju naučiti što je to šef, bilo pod točkom 1 ili točkom 2
A samo u svojoj smjeni ih imam 9, pa si ti sad misli!

A radne kolege dijelim u četiri kategorije:
1. one koji su došli na posao redovitim putem i rade
2. one koji su došli na posao redovitim putem i ne rade
3. one koji su došli na posao preko veze i rade
4. one koji su došli na posao preko veze i ne rade

Tu još imamo četiri podgrupe:
podgrupa A: znaju raditi i žele raditi
podgrupa B: ne znaju raditi, ali žele raditi
podgrupa C: znaju raditi, ali ne žele raditi
podgrupa D: nit' znaju nit' žele raditi

I zato, veliki šef  bi morao preko malih šefova vidjeti imaju li radnici uvjete da ostvare radne ciljeve, a mali šefovi bi morali znati razlučiti radnika i "radnika".
Što bi mogao biti problem ako su oni sami zaposlili "radnika"!

A nečije poštovanje se dobiva vlastitim radom, poznavanjem materije, korektnim odnosom, prihvaćanjem dijaloga, a ne držanjem monologa, i ne strahovladom, prijetnjama i vrijeđanjem!
Da parafraziram Matka Peića: u  poslu tko je na dobrom putu nikakva loša kritika ne može ga skrenuti s dobra puta, a tko je na lošem putu, nikakva dobra kritika ne može ga navesti na dobar put.
Svatko od nas ima svoj ventil za ispuhavanje, moj je pisanje bloga, bilo i ostalo, i to je ono nešto moje, nešto što mi nitko ne može oduzeti, a svatko je dobro došao da iznese svoje mišljenje ili komentar, jer niti se ja slažem sa svima vama pa je logično da se niti vi svi ne slažete sa mnom.
Ako se netko u nečemu prepozna, njegova stvar. Ako netko misli da se u nečemu trebao prepoznati, njegova stvar. Ako netko misli da sam iznio njegov stav, njegova stvar.
Ali ono štu ću ja napisati na svom blogu,  to je moja stvar!


Isprika svim onim dobrim radnim kolegicama i kolegama koje nisam poimence spomenuo.
Onima lošima je ionako drago da ih nisam spomenuo:)

nedjelja, 13. srpnja 2014.

Stvar je u kobasama

Ne znam da li ste ikad gledali seriju "Monk", no ja  je obožavam, a ukratko o glavnom liku prenosim iz Wikipedie:
Adrian Monk bio je briljantan detektiv u policiji San Francisca sve dok njegova žena Trudy nije poginula u eksploziji auto-bombe u gradskoj garaži, za koju je Monk tada vjerovao da je bila namijenjena njemu. Njena smrt dovela je Monka do nervnog sloma. Otpušten je iz policije i povukao se u samoću, odbijajući napustiti kuću 3 godine. Konačno je uspio izići uz pomoć medicinske sestre Sharone Fleming, koju mu je policija angažirala kao paziteljicu. To mu je omogućilo da radi kao privatni detektiv i savjetnik Odjela za ubistva, unatoč ograničenjima zbog njegovog opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP), koji se znatno pogoršao nakon tragedije.
Monkove kompulzivne navike su brojne, a mnoštvo fobija samo dodatno usložnjava njegovu situaciju. On ima ukupno 312 fobija, od kojih su neke strah od mlijeka, mikroba, igala, bubamara, visine, nesavršenosti, nesimetrije, rizika, usne harmonike itd. OKP i silne fobije neizbježno ga dovode u neprijatne situacije ili uzrokuju probleme za Monka i sve oko njega dok istražuje slučaj. Te iste osobne karakteristike, naročito OKP, također mu i pomažu u rješavanju slučajeva, kao što su oštro pamćenje, specifično stanje uma i posvećenost detaljima. U jednoj epizodi pokušao je savladati strahove čineći stvari koje uključuju neke od njegovih fobija. Npr., pokušao je piti mlijeko, popeti se uz ljestve, držati bubamaru na dlanu (ništa nije uspio), a kada su stvari bile neorganizirano raštrkane po stolu, nije mogao savladati nagon da ih uredno složi. 

Zamislite da vaš šef ima opsesiju s urednošću, pa biste dosta radnog vremena morali provesti čisteći sve oko  sebe i slažući predmete po veličini.
Naravno da je u redu i apsolutno potrebno održavati čistoću na radnom mjestu, no da vaš šef ima takvu opsesiju, čišćenja nikad dosta, i što je još gore, za šefa nikad nije dovoljno čisto, a ruku na srce, ako radite u proizvodnji, ne može vam radno mjesto non-stop biti čisto. Zapravo može, ako ništa ne radite. No vi ste radnik, želite zaraditi svoju plaću, pa onda naravno i obavljate posao za koji ste plaćeni, a kako je posao u proizvodnji, naravno da će doći i do izvjesnog nereda na vašem radnom mjestu.
A sad zamislite slijedeću situaciju: taj šef je bio na godišnjem odmoru i sutra, u ponedjeljak, se vraća s godišnjeg. I zato, cijelo nedjeljno popodne 80% radnika ne radi svoj normalan posao nego samo čisti i riba, svih 8 sati koliko traje smjena. I u tih 8 sati njih 80% očiste 90% pogona, u što je uključeno sve radne površine, sve ladice (izvađene, ispražnjenje, izribane, ponovo napunjene i vraćene na mjesto), sve mape, svi strojevi, iznad, ispod, slijeva, zdesna, bočno. Pa onda dođe i kompletna noćna smjena, i iako je ostalo još 10% pogona za izribati, oni će izribati tih 10% plus još jednom 80% pogona koliko se stigne u 8 sati smjene.
A skupit će se i mali zeleni u natjecanju koje bi se još mjesto moglo naći za očistiti!
A ujutro, u ponedjeljak, će jutarnja smjena još jednom obaviti generalno čišćenje jer je i inače svaki ponedjeljak ujutro generalka!
No kad bi slučajno imali šefa sa takvom opsjednutošću sa čistoćom, razmislite racionalno: bolje bi bilo i da ima takvu opsesiju nego, recimo, nekakvu opsesiju sa seksom, ili veličinom.
Kobasica npr.

srijeda, 9. srpnja 2014.

Top lista optimista


Ljeto je, istina s promjenjivim vremenom, ali ipak je ljeto, a onda je i vrijeme za razne top-liste.
I ja sam sastavio svoju, pa vi procijenite i slobodno komentirajte, jer za mene kritika nije SPAM kao za Vladu RH:)

- I zato odmah prva pjesma (krećemo od dna ljestvice, naravno!), za dragog Zokija ( Milanovića, naravno ) : Dabogda te voda odnijela (Željko Bebek)
- Uz njega, rame uz rame, hit za jedinstvenog Karamarka: Uči Me Majko, Karaj Me ( Leb i Sol )
- Za Čaču (da, Čačić): Tata vozi polako ( Tomislav Ivčić )
- Šeksu posvećujem: Šljivovica ljuta ( Nervozni poštar )
- Kandidatkinji HDZa za predsjedničke izbore (a na tome će i ostati, samo kandidatkinja), Kolindi Grabar-Kitarović: Plesala je samo jedno ljeto ( Mišo Kovač )
- Vesnici Pusić šaljem naranđastu,  ne revoluciju, nego pusu uz pjesmu: To rade ( S.A.R.S. )
- Mirandu Mrsiću, ministru rada i mirovinskoga sustava: Iz dana u dan (Elemental )
- Ivici Todoriću, vlasniku pola Hrvatske: Tamo gdje je sve po mom ( Jinx)
- drugom Iveku, Vrdoljaku, ministru gospodarstva: Magla ( Josipa Lisac )
- Slaveku Liniću, za napadaj iskrenosti nakon što je smijenjen: Reci mi tiho, tiho (Novi fosili ) 
- Borisu Lalovcu, Slavekovom nasljedniku, novom ministru financija: Under pressure  - Pod pritiskom ( David Bowie )
- Darku Lorencin, apsolutno najoptimističnijem ministru turizma: Tri palme na otoku sreće ( Korni grupa )
- Tihomiru Jakovini, ministru  poljoprivrede (uzdah): Tužna su zelena polja (Pro arte )
- Vicku Dragojeviću , reporteru Nove TV iz Grooda: Ne očekuj da te itko razumije ( Seid Memić Vajta )
- svim poslodavcima koji tjeraju radnike da rade u nedjelju badave  ili za lipe: Prokleta nedjelja ( Parni valjak )
- svim inspekcijama, službama za zaštitu i sl. : Sound of silence - Zvuk tišine (Simon & Garfunkel) 
- raznim sindikatima: Čija si  ( Toše Proeski )
- svima onima koji su otišli na privremeni rad u inozemstvo: Sve su se laste vratile sa juga ( Dalibor Brun )
- novom Zakonu o radu: Ne volim te ( Hladno pivo )
- svojoj plaći, ilitiga osobnom dohotku: Kad porasteš sine ( Tereza Kesovija )
- slijedeću pjesmu posvećujem reprezentaciji Brazila: Sedam mora, sedam gora ( Doris Dragović )

 I za kraj, svim svojim radnim kolegicama i kolegama, ne zaboravite, mi smo rođeni da nam bude lijepo!

nedjelja, 6. srpnja 2014.

E, to se zove buncanje!

   Kad gledam filmove katastrofe, pogotovo one u kojima Zemlji prijeti uništenje, pa se potajno spašava određena grupa ljudi da bi čovječanstvo opstalo, ne mogu, a da se na kraju ne nasmijem! I to baš svaki put!
Jer je čovječanstvo osuđeno na propast! I to ne zbog katastrofe koja je zadesila Zemlju, nego zbog izbora ljudi koji će se spasiti!
Pa pogledajte malo, uvijek su to bogataši, koji su debelo platili karte za Noinu barku, poznati književnici, pjesnici, novinari, predsjednici država itd. Sve je to divno i krasno, i svaka čast tim ljudima i njihovim zanimanjima, no pitam ja sve vas: a tko će u tom novom društvu raditi?
Jer organizatori spašavanja čovječantsva nisu stavili na spisak ni jednog radnika! Nisu stavili nijednog zidara, tesara, poljoprivrednika, stočara, ama baš nijedno proizvodno zanimanje!
Zna bogataš malverzacijama steći bogatstvo, ali nema pojma kako napraviti kuću, zna pjesnik napisati prekrasnu pjesmu, ali nema pojma kako obraditi zemlju, zna glazbenik ukomponirati najnoviji hit, ali nema pojma kako zašiti odjeću. I kako će onda ti ljudi koji bi trebali obezbjediti opstanak čovječanstva preživjeti?
Ma nema šanse!
  Jer treba izgraditi novo društvo, krenuti apsolutno ispočetka, i onda bi emisija "Dogodilo se na današnji dan" izgledala otprilike ovako:
- Izgrađena prva kuća Novog doba, izgradio ju je poznati svjetski zidar Stjepan Zidarić!
- Uspješno ubrani plodovi prve žetve Novog doba za koju možemo zahvaliti uspješnom poljoprivredniku Ivanu Vrtlariću!
- Na današnji dan okrivena nova područja pogodna za život, koja je otkrio Josip Putnik, no on sve pohvale prebacuje na Luku Cipelića, vrhunskog postolara koji mu je za putovanje napravio čizme koje su mu spasile život pri prijelasku Granične planine!

   A kad se novo društvo ustali i razvije, novinske agencije će javljati i slijedeće vijesti:

- Uspješno je otkriven pokušaj prodaje poznate slike najpoznatijeg novodopskog slikara Franje Slikarića na tajnoj aukciji, jer svi znamo da je njoj mjesto u muzeju. Tajnom kupcu je određen porez u iznosu od 100% na svih 50 milijuna koliko je htio dati za sliku, a taj novac će biti upotrijebljen za izgradnju novih tvornica, otvaranje škola i vrtića!

- Kad je Memorijalni muzej htio otkupiti ljubavna pisma od tekstilne radnice Julije Šekspirović koja joj je pisao ribar Romeo Veronac, ona je to odbila uz obrazloženje da su ta pisma njena privatna stvar s neizmjerljivom sentimentalnom vrijednošću!

- Na ovogodišnjoj dodjeli jubilarnih nagrada za Radnicu i Radnika godine izabrani su Mirjana Vrijednić i Mirko Radić, koje je izabrala komisija Udruženja direktora. Podsjetimo, u tu komisiju mogu ući samo direktori koji poznaju proizvodni proces u svojim tvrtkama, radne zadatke svojih radnika, daju plaće redovito i na vrijeme te izvršavaju sve obaveze prema državi.

- Nakon što su neposrednim glasovanjem izabrani novi zastupnici Sabora, oni su započeli sa tromjesečnim stažiranjem u tvornicama kao proizvodni radnici, u poljoprivredi i ribarstvu kako bi se pobliže upoznali sa životom o kojem će u budućnosti donositi zakone. Naravno, za vrijeme stažiranja dobivaju plaće ravnopravno kao i svi drugi radnici, poljoprivrednici i ribari!