subota, 30. svibnja 2015.

Otvoreno pismo javnosti

Znate li da su 28. i 29. svibnja 2015. godine bili Dani otvorenih vrata Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije?
Naravno da ne znate, jer lokalni mediji nisu našli za shodno da u nekakvom kutku objave poziv.
Vjerojatno to nije bila zgodna tema za Dan grada Čakovca, 29. svibnja, jer se izvještavalo samo o proslavama, obilježavanjima, uspjehu, idili!
Istina da se gradonačelnik najavio za četvrtak, ali je na najavi i ostalo, iako su ga korisnici usluga Udruge čekali sa kolačima i sokom od bazge koji su sami pripremili! Razočarani jesu, ali nekako i navikli da budu na margini društva!
A u petak nije imao vremena, bila je parada odijela po gradu!

A korisnici Dnevnog centra Udruge uopće ne traže mnogo. Žele samo malo razgovora i s drugim ljudima, ne samo međusobno, odigrati koju društvenu igru, pohvaliti se s radovima koje su sami napravili.
I kad ih pitate što im treba, nikad nećete pogoditi što su rekli:
imaju svoj vrt, i nedostaje im nekoliko sadnica paprike, pa tko može donirati, neka to učini u prostorijama Dnevnog centra, A.G.Matoša 6 u Čakovcu.

Ali već prvi pogled otkriva da im treba više!
Prostorija od pedesetak m2 za dvadeset i jednog korisnika, među kojima ima i onih a autizmom!




Kažu, tražili su veći prostor, ponuđena im je ruševina u krugu bivše vojarne, koju bi trebali sami obnoviti. Zatraže pomoć u obnovi, ali bivši župan i gradonačelnik nikako se nisu uspjeli dogovoriti pod čijom su jurisdikcijom. Sadašnji se niti ne svađaju oko toga!

Malo ih muči i vlaga,



trebalo bi popraviti kuhinju,



da ne pričamo da je WC u toj zapravo bivšoj garaži napravljen tako da kad jedan korisnik Centra ide na WC, izložen je očima ostalih korisnika!

Podhitno bi trebao i novi hladnjak, jer stari u biti samo još zauzima prostor



No oni uživaju u izradi ručnih radova




Sretni su i što imaju dobre susjede, koji im za Božić donesu nešto slatkiša, no najviše zadovoljstva im čini našivavanje platna.
Pa dragi sugrađani, tko im može pokloniti nešto platna, konca, ukrasnih papira, bojica, ljepila i ostalog potrebno za izradu ručnih radova, učinite to.

Srednjoškolci, čekate na prijevoz? Dođite na pola sata, sat kod njih i odigrajte koju partiju Čovječe, ne ljuti se.

Građani, prolazite kroz Istarsko naselje? Svratite kod njih, dočekati će vas s osmijehom, razdragana srca!

Lokalna upravo, ako još jednom sjednete za stol, sigurno ćete naći rješenje za prostor!

ponedjeljak, 25. svibnja 2015.

Pravo i pravda s gledišta "novinara"

Ono čega u Hrvatskoj definitivno manjka su novinari.
Mislim, pravi novinari!
Oni koji će napisati da se Ustav mora poštovati, da se zakoni moraju poštovati, i koji će sami to poštovati.

Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju te slobodu mišljenja i izražavanja misli.
Gro novinara ne izvještava objektivno, već svoje subjektivno mišljenje natura kao jedino pravedno!
Naravno, ako ne iznosi svoje subjektivno mišljenje, onda iznosi plaćeno mišljenje uredništva.
Nevjerojatna je činjenica da, kad onako "ko iz topa" pitam bilo koga za mišljenje o tome koje su novine nezavisne i objektivne, svi počnu razmišljati o tome. I nitko ne ponudi odgovor!

Razmislite malo!
Već i vrapci cvrkuću kojoj stranci pripadaju koje novine na nacionalnom nivou!
A pogledate li novine na regionalnom ili lokalnom nivou, opet ista priča.
Jedne su crvene, druge plave, treće narančaste, četvrte ljubičaste.
I sad, gdje je tu objektivno informiranje?
A što je još gore, ako postoje samo jedne lokalne novine jedne političke opcije, druga će pokrenuti svoje, naravno pod parolom "jedine nezavisne"!
Novinari bi po KODEKSU ČASTI HRVATSKIH NOVINARA trebali njegovati kolegijalne odnose i profesionalnu solidarnost, no realno su međusobno kao pijetlovi, i izbjegavaju međusobne susrete kad god je to moguće!

Poštivat će Ustav i zakone sve dok ih ne prekrši stranka kojoj su oni naklonjeni ili je zastupaju po službenoj dužnosti. Tada to kršenje zakona postaje borba Robin Hooda, dobiva hvalospjeve i naslovnice za cijeli tjedan unaprijed!
Pravo i pravda su inače tako usko povezani pojmovi, no ovakvim ponašanjem novinara udaljeni su međusobno milijunima galaksija, a od čitatelja isto toliko, samo još na kvadrat!

Po Kodeksu, novinar je obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. U Hrvatskoj, to znači napisati informaciju kako su mu javili iz stranačke centrale.

Posebno je zanimljiva slijedeća rečenica iz Kodeksa:
"Novinar ne prihvaća darove, usluge, nagrade, plaćena putovanja, dodatno zapošljavanje, rad u politici i druge pogodnosti koje bi mogle umanjiti ili dovesti u pitanje njegovu vjerodostojnost, kao i vjerodostojnost novinarske
profesije."
Tu se čovjek nasmije i bez da ga netko poškaklja!

Gospodo novinari, pardon, gospođice i gospođe novinarke i gospodo novinari, osim onih par pojedinaca koji još uvijek uspijevaju zadržati neutralnost i objektivnost, tko od vas ima potrebu (i hrabrost) reći mi u lice da lažem?

Jer ja tražim svoje pravo na pravedno informiranje!



(Novinarstvo je pisanje onoga što drugi ne žele objaviti, sve drugo su odnosi s javnošću.' —George Orwell)

petak, 22. svibnja 2015.

Savršeno nesebičan prijatelj

16. i 17. svibnja je u Varaždinu održana međunarodna izložba pasa.
Pa su i u pansionu gdje radim odsjeli neki vlasnici sa svojim ljubimcima, neki prvi put, a neki su bili i prošle godine.
Među njima i jedan slovenski par sa svoja dva hrta. Prošle godine su spavali u sobi broj 2, no ove godine su dobili na raspolaganje sobu broj 11. Prespavat će dvije noći, kao i prije godinu dana.
Napravim check-in i krenem da ih odvedem u sobu. Krenem ja, krenu oni, a krenu i prekrasni hrtovi.
Samo što smo ja i gosti krenuli prema sobi 11, koja je na katu, a dva hrta, koji su tu bila dvije noći prije godinu dana, direkt u sobu 2, koja je na drugoj strani u prizemlju!
Da nisam vidio svojim očima, ne bih vjerovao!

Osim pamćenja, kod psa me fascinira i odanost. Mislim da nema potrebe nabrajati primjere odanosti, jer pasja odanost je nepotkupljiva!

Treća osobina kojoj se divim kod psa, je njihova sposobnost da nanjuše lošu osobu. Nejvjerojatno je kakav je pas pokazatelj da li je neka osoba dobra ili zla.

Ne kaže se zato bez razloga da je pas čovjekov najbolji prijatelj!

I zato nisam iznenađen što je sve više i više ljudi u šetnji samo sa svojim ljubimcem, bez drugog društva.
I to u dugim šetnjama, opuštajućim, rekao bih istinski terapeutskim.
Volim promatrati lica tih ljudi.
Opuštena, smirena.
A njihov pas pokraj njih, ako i otrči malo dalje, stalno prati pogledom svog vlasnika, pa ponosno hoda kraj njega, ili uživa u nekoj igri s njim, iskazujući mu stalno svoju odanost.

Kako u čovjeka ubaciti te osobine, a izbaciti oholost, podmuklost, lažljivost, gramzivost?


srijeda, 20. svibnja 2015.

Izvanredno obraćanje svima, pa i njoj

Osjećam veliku, zapravo, golemu moralnu obavezu da se izvanredno obratim vama,njima i njoj!
Ovog izvanrednog obraćanja ne bi bilo da teme nisu od izuzetnog značaja za širu i užu javnost, za nas,njih i nju!

Prvo, sa dubokim žaljenjem moram javiti da su Mireli Holy ispala tri mliječna zuba. Sreća je da odmah na njihovom mjestu niču novi, trajni, ali prva ljubav je prva ljubav!

Zatim, izvanredno moram pohvaliti komunalne radnike koji su u rekordnom roku oprali LGBT dugu ispred Hrvatske biskupske konferencije. Pokazali su da se i u Hrvatskoj može napraviti nešto brzo i efikasno! Šteta što im brzina nije uvijek vrlina! (LGBT zajednico, znate li onu pjesmu Đorđe Balaševića Računajte na nas!?)

Također moram izvanredno objaviti da su na crnom tržištu traženi monteri (ne centralnog grijanja, već video isječaka) jer su falš montaže preplavile internet, pa zbog loše kvalitete ispada da je SDP za bušenje nafte u Jadranu, a HDZ protiv.

Skoro sam zaboravio, radim ovo izvanredno obraćanje svima, njima, pa i njoj da velim da nisam odustao od marihuane, i dalje ću se boriti za njezina prava. Pozdrav Marici!

Jedna od važnih tema ovog izvanrednog obraćanja je i najava da namjeravam osnovati frakciju za legalizaciju prostitucije, jer kad već svi jebu u zdrav mozak, nek bar plate porez na to! Ona naravno, ne mora, jer znam da ne voli plaćati porez!

I najvažniji razlog ovog izvanrednog obraćanja svima, pa i njima, je moja želja da pošaljem tople pozdrave u Zagreb jednom izuzetno obrazovanom novinaru, vrlo kulturnog ponašanja i fantastičnog komuniciranja, kojeg prate FBI, CIA, KGB, UDBA, USKOK i žohari jer on ima STAV kojeg ili podržavaš ili letiš:
Gordane, da nam živi, živi,ne zid, nego rad!!




PS: Čuo sam da se planira na tržište izbaciti cappuccino s okusom oraha, jer je porasla potražnja!

nedjelja, 17. svibnja 2015.

Ispovijest o dosljednosti (politički post)

Kad se sa pedeset godina prvi put u životu učlanite u neku političku stranku, čujete svakakve komentare: od toga da vam je dosadno u životu pa do toga da je to sigurno posljedica drugog puberteta.

A istina je da i čovjek sa pedeset godina može još imati neke ideale, neke svoje snove. Istina je da možda tek sa pedeset godina skupite hrabrosti da budete sami kreator svoje budućnosti.
A možda se tek tada okupila grupi ljudi koja ima slična vjerovanja kao vi.
Uglavnom, kako se to zna reći, u određenom trenutku sudbine kockice su sjele na svoje mjesto.

I dok ste prije slušali o politici i političarima svašta, sada to i proživljavate.
Dođe tako do nekih stvari u kojima se baš i ne slažete s ostalima, recimo kad odluče podržati Josipovića za novi mandat. Vi ste više za kandidata koji nije uspio skupiti dovoljno potpisa za kandidaturu, kad već vaša stranka ne daje svog kandidata, ali izabrano vodstvo je tako odlučilo.
Pokazalo se pogrešno, ali poštovana su pravila demokracije.

Pa se ne slažete niti s kompletnom politikom rodne ravnopravnosti, jer smatrate da se nijedno zlostavljanje ne smije izdvajati, treba se boriti ravnopravno protiv zlostavljanja i prema ženama, i prema djeci, i prema muškarcima. Jer ako žene kažu da se treba boriti protiv zlostavljanja dok je makar samo i jedna žena zlostavljanja, ja kažem da se treba boriti protiv zlostavljanja dok je i samo jedno dijete ili samo i jedan muškarac zlostavljan.
A zlostavljanje nije samo seksualno, ima i robova u tvornicama svjetski poznatih brendova, i lokalnih šerifa. Treba se boriti protiv svake vrste zlostavljanja neovisno o spolu, dobi, vjeri i rasi.

Svatko se od nas bori (ili bi se trebao boriti) za bolje sutra na način koji mu najviše leži i s kojim smatra da može dati najveći doprinos.
Ja volim pisati, zaista volim. I nije mi teško pisati jer pišem ono što zaista mislim i o onome što vjerujem. Nema kod mene naručenih tema, postova, pomanjkanja inspiracije.
I onda to što pišete neki počnu i čitati. Jedni jer se slažu s vama, drugi jer se ne slažu pa započinju raspravu s argumentima, treći znaju samo vrijeđati, no najgori su oni četvrti, određeni pripadnici sedme sile.
Od novinara se očekuje da bude objektivan, da sasluša sve strane i iznese sva stajališta, pa na kraju može iznijeti svoj osvrt.
No na žalost, i previše novinara je politički obojeno, čak toliko da otvoreno pljuju po jednima, a dižu u nebesa druge.
I ako vi ne dišete kao takav novinar, on vas izvrijeđa najprimitivnijim rječnikom. No to je odlično, znači da ste zapaženi, da ste izazvali reakciju, da ste digli prašinu, znači da nekog vraga ipak radite i imate učinak.
I to i izvan granica svoje županije, jer je novinar iz Zagreba!

I sad, napravimo rezime.
Član ste stranke, ne slažete se 100% sa politikom stranke, napadaju vas i neki samozvani Salomoni, što dalje?

To što se ne slažete bezuvjetno, dokaz je da niste u stranci klimača glavama, već u stranci gdje možete iznijeti svoje mišljenje.
Nije vam na kraj pameti da odmah napustite stranku, već imate samo jači poticaj da se borite za svoja uvjerenja, svoje stavove, pronalazite argumente kojima ćete uvjeriti neistomišljenike zašto mislite da je vaš stav ispravan.

A ovi što galame?
Odlično!
Znači da je bio pun pogodak!


petak, 15. svibnja 2015.

Imam potrebu da kažem...

...jasno i glasno da mi se diže želudac, točnije sadržaj želuca od licemjerja, pokvarenosti, dvoličnosti i stupidnosti u ovoj mojoj domovini.
Nisam, po definiciji mog kolege s bloga Plastika, Veliki Hrvat (oni Hrvati koji su se krstili kad su bili veliki), već sam Mali Hrvat (oni Hrvati koji su se krstili kad su bili mali), no sa Crkvom sam već odavno na pristojnoj udaljenosti, jer mi se ne sviđa što su i popovi samo ljudi pa žive po dvostrukim mjerilima.

Imam potrebu da kažem kako nemam baš prevelikog suosjećanja kad mladi, nadobudni, prepotentni, bahati tatini sinovi poginu u automobilskoj nesreći koju su sami izazvali zbog prevelike brzine i utjecaja alkohola. Bolje oni nego neko nevino dijete na zebri, a ti tatini sinovi na sudu onda samo dobe opomenu zbog lošeg vladanja. Ne radujem se njihovoj smrti, da se razumijemo, ali iskreno, bolje oni nego neka nevina duša koja se našla na krivom mjestu u krivo vrijeme!

Imam potrebu da kažem da mi je muka kad čujem Šukera ili Jandrokovićku kako sole pamet što treba napraviti, upravo ono što niti oni nikad nisu niti nikad neće! Trebaš biti zaista debelokožac i stvorenje ne s ovoga svijeta za takvo licemjerno nastupanje!

Imam potrebu da kažem kad vidim Zmajlovića na televiziji toliko me zaslijepi odsjaj putra s njegove glave da cerekanje istoga padne u drugi plan.

Imam potrebu da kažem kako mi, na kraju krajeva, nije žao niti naroda koji kuka, nariče, non-stop se jada kako mu je teško, kako ne može živjeti, kako ne može spojiti ni početak s krajem, a kamoli kraj s krajem, ali isto tako non-stop očekuje da netko drugi napravi promjene umjesto njega.
Ako je takvom narodu opravdanje da se ništa ne može napraviti, da nema izlaza, da su svi isti, onda neka i iseli, najbolje u Sjevernu Koreju!

Imam potrebu da kažem da moj susjed sam ne može napraviti ništa, ni ti sam ne možeš napraviti ništa, ni ja sam ne mogu napraviti ništa, ali svi mi zajedno možemo.
Zato, dragi moj narode, stani pred ogledalo, šutni se najjače što možeš u guzicu, išamaraj se da se probudiš, i reci da želiš živjeti pošteno, od svog rada, od vlastitog znoja, od vlastitog zalaganja!

Ili, jednostavnim rječnikom,
nemoj više biti jebena stranka,
budi ti s druge strane šanka!


ponedjeljak, 11. svibnja 2015.

Rječnik stranih riječi

Author: Gorkić Taradi
Publisher: paralelni-blog.blogspot.com
First edition

Čast - imaginaran pojam kojeg razumiju uglavnom mali ljudi (recimo do metar cvancig), nerasprostranjen i nepoznat među ljudima na položaju i sponzorušama. Dok kod niskih ljudi čast nema cijenu, kod visokih su non-stop sezonske akcije.

Demokracija - zbirka bajki napisana još za vrijeme stare Grčke, ali se kroz stoljeća sadržaj iskrivio pa je iz prijevoda "narod vlada" nastalo "narodom vladati"

Diploma - komad papira sa pečatom za koji još nije utvrđena jedinstvena cijena: kreće se od par tisuće eura do nekoliko godina studiranja. Vrijednost varira ovisno o ponudi-potražnji na tržištu i pripadnosti određenoj političkoj stranci

Državni proračun - vreća s novcem koja onima na vlasti daje iluziju da nema dna

Moral - dijeli se na dvije vrste: visoki i niski. Visoki moral je arhivski pojam, jer poznati i oni koji bi to htjeli biti (na svim područjima) nikad nisu ni čuli za njega, a mali čovjek je niskog morala jer je iskorištavan i sprijeda i straga, a većini malih ljudi je i ispran mozak

Novinarstvo - skup agencija za objavljivanje plaćenih članaka.

Optimizam - životni stil Branka Grčića

Porez - izmišljena varijanta u državnom proračunu, nije obavezan

Predsjednica KGK - najnovija igračka na tržištu, predviđa joj se rok trajanja 5 godina

Sabor - fiktivno preduzeće koje ima mnogo više od jednog zaposlenog, svi primaju plaću, ali samo jedan radi, pardon, jedna!

Tvornica - prema predanju naših starih, a posebno onih iz vremena JBT, građevina u kojoj se nešto proizvodilo, danas postoji još nekoliko muzejskih primjeraka, pravi su raritet!

Vlada RH - testna skupina Bogom danih ljudi na kojoj se istražuje nesnalaženje u prostoru i vremenu



srijeda, 6. svibnja 2015.

Reci NE uhljebima!

Opet su objavljeni rezultati ankete o popularnosti stranaka i koalicija. I opet nisam iznenađen rezultatima. Zašto?

Za mene kažu da sam entuzijasta, pomalo naivan, da ne velim Generalić.
To je OK. Rađe sam takav nego nekakav podlac.

I sad ja, naivac, pitam se kako narod može biti tako naivan i opet davati glasove i povjerenje onim istima za koje se pokazalo i dokazalo da kradu, lažu i sve rade za osobnu korist, a pod maskom za dobrobit domovine.
Nisu to neki novi klinci, ne, to su upravo oni isti iz doba kad se sudilo i osudilo za kriminalne radnje.

Pa kako onda oni mogu dobiti opet toliko glasova?
I onda se meni, naivcu, upali žarulja!
To su uhljebi, koji moraju dati glasove za njih! Jer ako ne daju, tko će ih dalje hraniti, davati plaću za nerad, kupovati limuzine na lijepe oči, plaćati skijanje i ljetovanja za odanost ruci koja ih je uhljebila.

Vidiš li ti, narode, koliko njih čeka da pije tvoju krv?

Oni koji su htjeli pošteno raditi, uglavnom su otišli u svijet trbuhom za kruhom.
Manjina, kao ja, pokušavaju se oduprijeti toj pomami lažnih obećanja, pokušavaju misliti svojim glavama, pokušavaju uraditi nešto sami, ne samo čekati skršenih ruku da netko nešto napravi.
Jer nitko neće ništa napraviti, ako MI sami ne napravimo nešto.
I zna se točno što je to nešto.
To nešto je stati na kraj tim vrećama bez dna, reći im odlučno NE!
Dosta je bilo!

Nemojmo razmišljati na onaj perverzan način: "Kradu, ali i nama daju!"
Koliko vam daju?
75%? 50%? 1%?
Ili ostatke s tanjura?

Pa ako je to u redu, neka se zakonom odredi koliko političar smije ukrasti za sebe, a koliko dati narodu!

Uzeli su nam tvornice, uzeli su nam polja, hoćemo li im dati i Jadran?

RECI NE NAFTI U JADRANU!!!





ponedjeljak, 4. svibnja 2015.

Politika razvoja konobarstva

Kako nam je početak sezone sve bliže i bliže, tako je sve očitiji manjak konobara.
I stoga smatram potrebnim donijeti politiku razvoja konobarstva.
Kao prvo, s obzirom na broj ugostiteljskih objekata svake vrste, već od rođenja je potrebno odrediti da svaka ulica mora dati jednog konobara.
Kako je poželjno obratiti pažnju na rodnu ravnopravnost, treba urediti da ulice naizmjenično daju konobara, konobaricu, konobara, konobaricu itd.
Pri tome je važno napomenuti da se tu ne računaju oni koji smatraju da je konobarstvo samo naplaćivanje računa i ubiranje napojnica koje teku u potocima u svim mogućim valutama.

Zatim, u dosadašnjem sistemu nije napravljena dobra klasifikacija konobara.
Prva i osnovna podjela mora biti na dvije kategorije:
- prva kategorija goste pozdravlja sa "Dobar, dan, izvolite!"
- druga kategorija goste pozdravlja sa "Stari, kaj buš?"

Naravno, tu je zatim poznavanje stranih jezika. Svaki konobar/ica morali bi znati francuski jezik, koji je u prvom redu neophodan kod davanja francuskog poljupca pri davanju umjetnog disanja.
Osobito bi dobro morali poznavati francuski jezik konobari na skijalištima i otocima.
Zašto?
Pa jednostavno, dogodi se mećava ili lavina, gosti ne mogu napustiti skijalište, ili orkanska bura odsječe otok od kopna.
I gosti na tim destinacijama budu zatočeni, i postane im dosadno.
Zato je potrebno dobro osoblje da može zadovoljiti goste. Tu nije potrebno naglašavati rodnu ravnopravnost, jer svi moraju znati davati i primati, ovisi o zahtjevima gostiju kojima treba udovoljiti!

Naravno, potrebno je poštivati temelje demokracije, pa nema podjele na mlade i stare, već se svaki pojedinac sam opredjeljuje osjeća li se mlado ili staro!

Uz sva potrebna znanja, konobar bi morao biti i odličan referent nabave, pogotovo oni po hotelima, motelima i sl.
Kad gost nešto zaželi van redovne hotelske ponude, dobar konobar će tu želju ispuniti i nabaviti ili obezbjediti gostu željeno!

Što se tiče fizičkog izgleda konobarskog osoblja, tu se javlja problem za koji još treba naći rješenje, ali je lako rješiv recimo, na Jadranu gdje su ugostiteljski objekti jedan do drugoga. Pa recimo, u prvom rade crnokosi, drugom plavokosi, trećem visoki, četvrtom niski, petom mršavi, šestom puniji itd., jer poznato je da su ukusi i okusi različiti!

Zatim, zakonom je potrebno urediti da konobari konobarima ne budu najgori gosti, spremni kao gosti odmah udijeliti hiljadu i jedan savjet kako je trebalo nešto odraditi, a pri tome se najčešće sami toga ne pridržavaju dok su na poslu!

Posebno poglavlje je kad konobar postane gazda. Takvu plastičnu operaciju preobrazbe ne može izvesti ni najbolji kirurg. No to je nužno za razvoj konobarstva, jer treba napraviti krivično kažnjivim kad se ugostiteljstvom počnu baviti krojači zavjesa, bravari, automehaničari itd.
Nabrojena zanimanja su odabrana slučajnim odabirom, i to ne zbog podcjenjivanja istih, nego što uglavnom ostala zanimanja podcjenjuju ugostiteljsku struku. Pa kako svatko misli da bi bio bolji izbornik, tako i mnogi u drugim zanimanjima misle da bi bili bolji ugostitelji.

Jedini pripadnici druge struke koji bi se mogli baviti ugostiteljstvom, a da nisu primarno iz te branše, su informatičari, konkretno programeri.
Oni bi, po naputku Predsjednice Republike Hrvatske, napravili fiskalne programe za kase kojima bi se izbjegavalo plaćanje poreza.

Iako sam već napomenuo da ne smije biti podjele na mlade i stare, a i zbog potrebe za poticajem gospodarstva u Lijepoj našoj, potrebno je razviti kolica za konobare koji će u mirovinu sa 67 godina, koja bi osiguravala konobaru da se ipak nekako može kretati, ali i da na njima može voziti piće i hranu za goste. Usporedo je potrebno razviti i kolica koja će sve to moći i po stepenicama, za rad konobara od 67 godina u objektima na više nivoa!

Zaključno, budući je to ipak dugogodišnja politika, kratkoročno treba uvesti konobare/ice, čime su odmah garantirane najmanje dvije stvari:
- konobar/ica zna najmanje jedan strani jezik
- pada u vodu tvrdnja zluradih da ljudi odlaze iz Hrvatske u potrazi za poslom, kad je očita potreba uvoza konobarskih kadrova!


petak, 1. svibnja 2015.

Vitezovi Okruglog stola

Mnogi se danas raspisali o Prvom maju. Ja neću. Po meni, izgubio je svoj smisao i ne obilježava više ono što bi trebao.
Danas se sve to svelo na grah. I to kako, na prilično grozan način!
Stranke koje su se obogatile na naš račun sad nama dijele tisuće porcija "besplatnog" graha, pokazujući da one to mogu platiti našim novcem.
Kako li su samo velikodušni!
Dan je to i kad se okupe sindikati pa drže borbene govore, pušu u zviždaljke i traže nekakva prava. I pri tome ti uvaženi vođe sindikata zaborave napomenuti kolika su i njihova primanja, dnevnice, troškovi itd., koje plaća, i opet, radnik!

Ne, nema smisla o Prvom maju!

Nema smisla više pisati ni o šatorašima. Rekli su što su imali, i pokazali što žele. Žele više para!

Nema smisla više pisati ni o Predsjednici. I ona je pokazala/dokazala čiji je igrač, i što je naučila u svom HDZ-u: kako izbjeći plaćanje poreza!
Da, Prva dama ove države uči kako izbjeći plaćanje poreza toj državi u kojoj je ona Predsjednica!

Nema smisla pisati ni o narodu ove države, jer nije žrtva, već sudionik svih pljački i malverzacija u ovoj državi birajući vlast koja ih potkrada, a on sam je podržava u tome!

A ovoj državi ne trebaju ni lijevi ni desni, već vitezovi Okruglog stola, spremni da idu naprijed!