četvrtak, 26. veljače 2015.

La vita e bella

Ne kaže se uzalud "Svako zlo za neko dobro"!
Nakon srčanog udara 2012. godine osjećam da sam se promijenio, i zadovoljan sam tom promjenom.
Nikad u životu nisam osjećao više samopouzdanja nego u ovom periodu poslije.
Siguran sam u ono što znam, nije mi problem naučiti ono što ne znam, ako me to interesira, i volim zakoračiti u nepoznate vode.
Ni prije nisam imao tremu pred poznatima, bez obzira bili to glumci, sportaši, političari (i pri tome mislim na svjetska imena, a ne samo na ove naše), nisam osjećao neko strahopoštovanje prema nekome samo zato što je neka poznata faca iz javnog života.
I danas ću bez problema svakome reći svoje mišljenje, poštujući tuđe ako je argumentirano, a prezirući ako dolazi od osobe koja misli da je to tako samo zato jer je to ona izrekla!
Danas prezirem lažljivce i lijenčine koje uspijevaju na osnovu svog obiteljskog stabla ili liježući u tuđe krevete više neko ikad, iznosim svoje mišljenje slobodnije nego ikad, bez straha. Ne zato jer živim u nekom moralnom društvu u kojem možeš govoriti bez straha, do toga još nismo došli, nego zato jer se osjećam dovoljno samosvjesno da velim svoje mišljenje i poštujem dovoljno samog sebe da se borim za pravo na vlastito mišljenje.
Danas mi je veći izazov nego ikad boriti se i za tuđa prava, ako ih ugrožavaju različite napuhane veličine. No da bi se netko izborio za svoja prava, to neće sigurno napraviti guranjem glave u pijesak i savijanjem kralješnice!

Drugim riječima, u ovom periodu poslije jednostavno živim život.
Ne želim samo čekati smrt, već će ona doći kad joj se prohtije.
Želim živjeti život, želim biti ja, želim ostaviti neki trag kad po mene dođe Kosac.
Ne, krivo!
Ne da želim živjeti, ja živim!
Ne da želim biti ja, ja jesam ja!
Živim stih A.B. Šimića „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“.
Ne želim biti samo točka.
U ovom periodu poslije želim da se zna da postojim, da sam i ja karika, da je i moj glas važan!

U ovom periodu poslije shvatio sam da je ovaj život koji živim stvarnost, nije nikakva proba, ni prva ni generalna.
To je to!
Ono što sad proživim, proživit ću samo jednom, i odlučio sam da živim aktivno!
Na raskršću sam odlučujem kojim ću putem krenuti!
Živim posljedice svojih odluka, ne tuđih!

I smijem se u brk onima koji se zavaravaju da su iznad mene!



utorak, 24. veljače 2015.

Samo za one s vlastitim mozgom!

Kad će ljudi početi koristiti vlastiti mozak u vlastitoj glavi?
Kolinda i Zoki se prepucavaju koji ima većega, broji se rezultat kao na kakvoj utakmici tko je kome bolje zabio, a narod i dalje gladan, bez posla, ali zadovoljan igrama (bez kruha).
Pojavi se mladić Marko koji ukazuje na nezaposlenost mladih, i to u blizini šatoraša, pa je odmah proglašen za SDP-ovog agenta. Ma u biti, bilo tko se pojavi i kritizira ove na vlasti ili oporbi, odmah je svrstavan ili u hadezeovce ili sdpovce. Jednostavno većina ovog primitivnog hrvatskog naroda ne zna za ništa drugo nego samo sa HDZ i SDP, i raspravljati o tome tko je više pokrao, tko je više lagao, tko je bolji lažljivac. I to im je OK. Ne brine ih budućnost, ne brinu ih radna mjesta, ne brine ih kako će oni preživjeti, taj glupi narod samo interesira hoće li njihovi ljubimci iz HDZ-a ili SDP-a poentirati u međusobnom jezičnom prepucavanju.
Cijeli sadašnji HDZ čine oni isti koji su surađivali sa Sanaderom, osuđenom osobom, i sam HDZ je osuđen, ali to narodu nije bitno, bolje i ti lopovi neko nekakve komunjare i partizani, titoisti i što ja znam što sve ne, neke imenice o kojima mladi nemaju pojma. Ali evo, čovjek s 30 godina se buni protiv HDZ-a i odmah je komunjara i četnik.
Ili isto tako, mladi čovjek kritizira ovu nesposobnu, ali prilično samodopadnu vladu, i odmah je ustaša i teška konzerva.
Ovaj zatucani hrvatski narod uopće ne shvaća da taj mladi čovjek nije ni komunjara, ni četnik, ni ustaša, još manje jugonostalgičar kad se niti ne sjeća Jugoslavije, on je samo osoba koja traži dostojanstvo i posao u ovoj svojoj domovini.

Zoki je u predizbornoj kampanji obećao brda i doline, dao je otvorene granice za traženje posla izvan Lijepe naše!
Kolinda se hvalila s tonama vizitki svjetskih faca, lidera, gospodarstvenika, na kraju su joj stolice na inauguraciji popunjavali uvažene osobe poput Tomislava Merčepa, Zdravka Mamića, Zorana Mamića, Željke Markić, Milana Bandića, Zdravka Tomca, Ante Đapića, pa Gnječ, Bujanec, Rojs, Ćiro, Glogoški, Klemm i druga časna i poštena imena iz Hrvatske bajke.
Pa bi malo živila gore, pa malo dole, pa malo ima gospodarske ovlasti, pa onda opet malo nema.

A recimo ORaH skoro pa svakodnevno daje konkretne prijedloge, programe, riječima i brojkama govori što treba raditi, gdje, što i kako to napraviti, konkretno govori o tome kako doći do novih radnih mjesta.
Dok HDZ i SDP i dalje bacaju floskule tipa trebaju investicije, trebaju nova radna mjesta, treba reforma administracije, uglavnom govore samo treba treba treba, a već i djeca u vrtiću znaju što treba, samo nikako ne govore kako napraviti to što treba, kako doći do toga što treba.
A ORaH govori jasno i glasno kako napraviti to što treba, i to na svim područjima.
ORaH konkretno radi, ORaH konkretno predlaže, no ovaj SDP i ovaj HDZ su toliko lijeni da su čak lijeni i ukrasti ORaH-ov program, iako ORaH sve objavljuje javno, svakodnevno. A ne one priče tipa "imamo u izradi", "spremamo", "bit će na vrijeme", "ne objavljujemo da nam ne ukradu".
Pa gukni golube, reci što imaš, pokaži što imaš!
ORaH stalno objavljuje što ima, stalno pokazuje što je napravio, stalno objašnjava ne što treba napraviti, nego KAKO to napraviti!

Dakle, ORaH je dao rješenja, samo je sad pitanje, želi li ovaj narod rješenja, ili bi se on i dalje igrao četnika i ustaša, komunjara i konzervi, naših i vaših?
Želi li ovaj narod da na intervjuu za posao odgovara na pitanje "koje su vaše reference za ovaj posao" ili mu je draže pitanje "gdje ste bili '91"?

A ono što je najgore, i HDZ i SDP ne znaju kako, pa kad oni ne znaju, kako će onda netko drugi znati, pitaju se oni!
Pa netko drugi će znati zato jer razmišlja o problemu i o tome kako ga riješiti, a gospoda iz HDZ-a i SDP-a razmišljaju o tome kako će na skijanje, odakle će naručiti radni stol, kako organizirati autobuse za prijevoz umrlih na biračka mjesta, koliko treba uzeti mita i provizije i koliko često to treba!

Poanta je u tome da su i HDZ i SDP godinama, desetljećima kenjali, a nisu puštali vodu. I sada smo u govnima do grla. No nas Hrvate nekako ne muči kako se izvući iz tih govana, nas više interesira rasprava i svađa o tome čija govna više smrde!

Govori se o mogućnosti prijevremenih izbora. Ne mogu se odlučiti je li to dobro ili loše.
Svakako bi bilo dobro da se riješimo ovih nesposobnjakovića, no s druge strane, ne znam hoće li se narod stići probuditi i osvijestiti.
No ako se svih ovih desetljaća nije uspio trgnuti iz zombi kome, sumnjam da će uspjeti i u ovih par mjeseci.
A tako je jednostavno, treba samo odabrati one koji rade, a ne one koji stalno kradu, lažu i serkaju!




PS:

ponedjeljak, 23. veljače 2015.

Knjige zbližavaju, zar ne?!

19. veljače je moja starija kćer navršila 21 godinu, i kako je zezamo, postala drugi put punoljetna, sad i po mjerilima cijelog svijeta:)

Za rođendan, na poklon je između ostalog dobila i moju knjigu (koju bi dobila i da joj nije rođendan, ali eto računa sebelj ) Pa je tako ispalo, da je zadnja dobila knjigu iz kruga onih kojima želite pokloniti knjigu.

Kući je iz Zagreba došla u petak prijepodne, odmah otišla kod zubara, pa u Varaždin na kavu sa prijateljicom iz srednjoškolskih dana.
Putovala je vlakom, jer osim što je jeftinije od autobusa, bliže joj je. Pa se i kući vraćala sa vlakom. Ušla je u kupe gdje je već sjedila jedna djevojka, i počela čitati knjigu.
Ulazi kondukter, karte na pregled, pa odlaže knjigu kraj sebe okrenuvši korice prema gore i daje kartu.
Kondukter ode, a djevojka u kupeu je upita odakle joj ta knjiga.
Pa napisao ju je moj tata! - odgovara kćer.
Ti si Gorkićeva kćer? - oduševljeno pita djevojka.
Da! - zbunjeno odgovara moja kćer.
A ja sam Davorova djevojka!

A Davor je moj najbolji prijatelj, koji je i zaslužan što sam uopće išao pisati knjigu, a još više što je knjiga i objavljena.
A kad je knjiga bila izdana, on je dobio prvi knjigu na poklon!

I tako su njih dvije, stigavši na stanicu Čakovec-Buzovec otišle na kavu, saznale da idu na isti fakultet, samo što su druga, odnosno, četvrta godina faksa.

Izvještaj o upoznavanju preko knjige smo odmah dobili i Davor i ja thumbup , a dogovoreno je i da zajedno dođu na promociju.

I neka onda netko kaže da knjige ne zbližavaju!


petak, 20. veljače 2015.

Koje gaće ne izazivaju?

Jučer sam, po tko zna koji put, polagao zaštitu na radu.
Zadnji put sam je polagao prije osam mjeseci, ali u drugoj firmi, drugi predavač, pa sam, i opet, po tko zna koji put, prvo odslušao, pa zatim opet polagao zaštitu na radu.
I ustanovio sam da se u tih osam mjeseci od zadnjeg polaganja ništa nije promijenilo, aparati za gašenje požara su ostali isti, definicija požara je ostala ista, postupanje u slučaju nesreće na radu je ostalo isto.
Čak je i obrazovni film, u kojem je telefonski broj za vatrogasce još uvijek 93, ostao isti.
No nema veze, ipak je korisno povremeno ažurirati znanje o zaštiti na radu, ali bi bilo korisno i ažurirati tko smije predavati zaštitu, a tko ne, čija potvrda o položenoj zaštiti je vjerodostojna, a čija nije, koja vrijedi na kojem teritoriju, jer ovako se stječe dojam da vatrogasci jedni drugima ne vjeruju i u svakoj općini postoje drugačije vrste požara, drugačije gorive tvari, drugačija temperatura paljenja, drugačija sredstva za gašenja.
Što je zapravo i vrlo logično.
Jer, recimo npr. ono što stanovnike Ličko-senjske i Zadarske županije baca u trans, kod žitelja Istre, Primorsko-goranske i Međimurske županije je hladan tuš, i obratno. Što je jednima točka vrelišta, drugima je točka ledišta!
E sad, tu bi trebalo osmisliti neku zaštitu na radu, da ne bi došlo do eksplozivnog izgaranja!

Oni s one strane nadolijevaju ulje na vatru, bez da imaju potrebne papire i dozvole za to, rade vatromet bez potrebnog certifikata, no ne trebaju polagati zaštitu jer izgleda da su oni već zaštićeni. E, ali dođe ona jedna duša na ovu stranu ulice, ali ta jedna duša ima grijeh koji je nekoliko puta eksplozivniji nego svi grijesi ovih s druge strane, naime, pokazao je javno kakve gaće nosi! I zbog toga je odmah priveden, jer njegove gaće nisu odgovarajuće boje i marke!

Za sutra su najavljeni još neki koji bi polagali zaštitu, nekakvu zaštitu građanskih prava, slobode, pravne države i takve gluposti. No njima se i prije polaganja ispita daje do znanja da njihova zaštita ne vrijedi. Jest da imaju potrebne dozvole, jest da imaju potrebne certifikate, jest da je sve po pravilima, ali njihova točka paljenja je takva da se neće stići ni zapaliti, a već će biti ugašeni jer oni s one strane imaju strahovita sredstva za gašenje požara, neka nisu niti navedena u nekim priručnicima.

Zato predlažem da se sva predavanja o zaštiti na radu usuglase, svi predavači imaju isti certifikat pa će onda i pravila za gašenje požara biti za sve ista.

Jer stvarno mi je već pun kufer toga da ima jednakih i jednakijih!


srijeda, 18. veljače 2015.

Moje 4:44 ljubavi prema Kolindi:)

Toliko, naime traje ovaj video koje jednostavno morate pogledati!
Kolinda Grabar Kitarović by Marijana Perinić

nedjelja, 15. veljače 2015.

Pažnja! Uznemirujući sadržaj!

Maloprije sam došao s ORaH-ove javne tribine o rodnoj ravnopravnosti "Jesmo li zaista ravnopravni?" u organizaciji GO Mursko Središće ORaH.
Autorica i predavačica je bila dr.sc. Sandra Vračan, a osvrt na lokalnom nivou je dala Dajana Dvanajščak mag. iur

Bilo je govora o svim aspektima rodne ravnopravnosti, oblicima neravnopravnosti, uzrocima, posljedicama, nasilju, trgovini ljudima, prostituciji, iznešeni su statistički podaci, no ja nemam namjeru sada da vam prepričavam tribinu, sami ste si krivi što niste bili na njoj!

Bila je zanimljivih pitanja na kraju, recimo jednog mladića kako se na rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj, koja je 90% katolička zemlja, odražava da su svećenici, muškarci, oni koji su glavni, a časne sestre, žene, dođu im podređene po svom položaju u crkvi.

No ja bih sad vama postavio jedno pitanje, i volio bih čuti vaše odgovore i mišljenja.

Dođe djevojka na razgovor za posao kod poslodavca (naravno, muškog, jer muškaraca na rukovodećim pozicijama ima više nego žena). Obučena je u usku suknju, koju je sjevši na stolicu još malo podigla, a kako joj je vruće zbog treme oko intrevjua za posao, raskopčala je još jedno dugme na bluzi.
Za vrijeme intervjua, daje dvosmislene odgovore, zavodljivo se smješka.
I dobija posao.
Kasnije, poslodavac želi nastaviti dvosmislene razgovore, no ona se počinje žaliti kolegicama da je poslodavac zlostavlja.

Mislim da ta djevojka nije za rodnu ravnopravnost, barem ne potpunu, nego samo djelomičnu, jer iskorištava to što je žena, a vas pitam: kakvo je to zlostavljanje?



subota, 14. veljače 2015.

Jesam li ja narodni neprijatelj?

Sutra je nedjelja, i moj slobodni dan.
Nakon živahnog tjedna, isprepletenog oscilacijama emocija, erupcijama adrenalina, doživljaja "prvi put u životu" i današnjeg Valentinova, dan odmora će dobro doći.
Inače jako volim raditi za Valentinovo, oduševljavaju me ti mladi parovi, ta neka posebna atmosfera, ugođaj sreće i jako sam zadovoljan što smo popunjeni za večeras, bit će to lijepa večer puna posla, no na kraju dana osjetit će se umor.
Budući da za sutra najavljuju lijepo vrijeme, isplanirao sam otići na grob svoje majke, zapaliti svijeću, ovaj mjesec joj je godišnjica smrti, pa onda još malo prošetati, upiti sunčeve energije jer će navodno biti sunčan dan.

No ne znam da li tom šetnjom neću postati narodni neprijatelj.

Već sam pisao o tome što mislim o Kolindi, što mislim o Karamarku, što mislim o šatorašima.
Kolinda je žena koja ne preza ni pred čime zbog karijere, Karamarko je obavještajac s urođenim genima za izazivanje nereda, oboje su članovi HDZ-a (da, dobro, znam da je zatražila istupanje iz članstva, ali članstvo joj nitko ne može iščupati iz srca!), a HDZ podržava šatoraše koji su nelegalno zauzeli Savsku cestu, nelegelano napravili vatromet kad je Kolinda pobijedila, i nelegalno prijete hrvatskim državljanima.
I Kolinda je pozvala Glogoškog i Klemma na inauguruaciju. Zakonski izabrana predsjednica polovice Hrvata poziva na svoju inauguraciju ilegalce, kršitelje zakona, prijetnju javnom redu i miru. To dovoljno govori o tome tko stoji iza šatoraša, i kakvu osobu smo dobili za Predsjednicu.

No nije to sad važno, mene inauguruacija ne zanima, imam za sutra svoje planove.
No ne da mi vrag mira, pa se pitam, budući da ću biti u šetnji, bit ću viđen od raznih agenata i doušnika da ne pratim inauguraciju Kraljice Hrvata, a ako Karamarko dođe za premijera, onda bi, i po najavama Karamarka, Kolinde i HDZ-a mogao biti proglašen neRvatinom, odnosno narodnim neprijateljem!


četvrtak, 12. veljače 2015.

Knjiga je izašla:)

Dragi moji, upravo mi je objavljena prva knjiga: Konobari, kurve i političari!
Knjiga je podijeljena u tri dijela:
- memoari jednog konobara, zgode i nezgode s poznatim i nepoznatim gostima
- memoari jednog radnika, bijela, crna i siva strana radništva
- zbirka blogerskih objava vezanih uz svijet politike sa satiričnim prizvukom
Knjiga je prožeta humorom, pa je odlično štivo za opuštanje, ali i odličan poklon!
Po cijeni od samo 55,00 kn možete je naručiti preko slijedećeg linka


KONOBARI, KURVE I POLITIČARI, Gorkić Taradi


nedjelja, 8. veljače 2015.

Veseli seljačić

Neki dan me jedan od blogera koji sami sebe svrstavaju u neku imaginarnu superiorniju i inteligentniju grupu nazvao seljačićem, i hvala mu na tome!

Seljačić sam bio od malih nogu, pa i kad sam u drugom razredu osnovne škole preselio iz ruralnog predgrađa Čakovca u neruralno pregrađe, ostao sam veseli seljačić koji nastoji živjeti život, a ne zamarati se intrigama tko govori više kajkavski, a tko je napredniji pa koristi napredni, gradski kajkavski.

Ostao sam veseli seljačić i u višim razredima osnovne, kad sam na plesove odlazio zato da plešem, a ne da ogovaram tko je kome cura ili dečko i kako si je netko mogao dozvoliti da padne na taj nivo.

Ostao sam veseli seljačić i u srednjoj i oblačio se u ono u čemu sam se osjećao ugodno, a ne što su nalagali dežurni školski modni kreatori. Bio sam punker desetljeće prije punka!

Ostao sam veseli seljačić i kad sam se zaposlio na poslu koji sam dobio na temelju svog znanja, a ne na račun tatice, mamice, strica ili druge rodbine.

Ostao sam veseli seljačić i kad sam oženio djevojku koju sam ja htio, a ne koju mi je nalagao društveni položaj i status. Iz toga automatski proizlazi da nisam osjetio potrebu da se vucaram s ljubavnicama (bilo besplatnim bilo onima koje se plaćaju) po motelima kraj željezničkog kolodvora.

Ostao sam veseli seljačić i na godišnjici mature, kad sam se dobro zabavio i isplesao, a ne pazio cijelu večer da ne izgužvam odijelo.

Ostao sam veseli seljačić i kad sam ostvario svoju životnu želju, i kad sam ispunio svoj prvi životni cilj i postavio drugi, pa ispunio drugi i sad idem prema trećem!

Nastojat ću i ovozemaljski život završiti kao veseli seljačić, a ne ukočena figura okovana lažnim normama lažne elite!


utorak, 3. veljače 2015.

Frtalj vs. kvarat stoljeća

Moja žena je sa otoka Paga, selo Zubovići na Barbatima.
Tamo je običaj, kada ide svadbena povorka na vjenčanje u crkvu, i pri povratku sa vjenčanja u crkvi, da ispred kuća putem kojim se kreće povorka domaćice i domaćini iznesu stolove na kojima je ponuđeno piće da se svatovi okrijepe. To piće je u pravilu alkoholno, i to žestica (lozovača, travarica prvenstveno) , iako ima i vina i bevande, a ponegdje i kave . Pa sad, što su mladenci omiljeniji u selu, više je tih stolova na tom putu, a red je zastati kod svakog stola i primiti ponuđenu okrepu od domaćina ili domaćice kuće ispred koje se povorka zatekla, pogotovo mladenac i mladenka. Dok se mladenka još nekako i izvuče da popije baš kod svakog stola, mladenac nema šanse da prođe, a bez da isprazni čašicu. Pa nekako dospiju do crkve, hvala Bogu pa ima i stolica da mladenci malo sjednu i odmore. Za vrijeme obreda, ispadne da vjenčani kum ima veću tremu nego mladenci pa mu se prstenje odkotura tamo negdje ispod oltara, no nakon malo puzanja na sve četiri i prstenje dođe na sigurno, a zatim i na prste mladenaca.
Pa obred završi, mladenci su sada vjenčani, i povorka krene natrag prema domu mladenke da se proslavi vjenčanje.
I povorka opet mora proći pokraj onih silnih stolova, svatovima se i opet nudi okrjepa, a mladencu sada već i nije problem popiti još koju, jer mladenac je s kontinenta, pa mu godi svježi morski zrak i lagana burica, a bome i komentari kako ovaj puta ima jako puno iznešenih stolova.

Tako je prije 25 godina, ili frtalj stoljeća, kako velim ja, ili kvarat stoljeća, kako me ispravlja moja žena, na današnji dan, trećeg veljače, godine 1990. započeo moj bračni život, sa svim usponima i padovima koje brak nosi, no što ću, kakva je, takva je, ali ja sam je izabrao i moja žena je kiss

(Evo i sad mi preko ramena kontrolira što ću napisat)




naughty


ponedjeljak, 2. veljače 2015.

Vratite nam Republiku!

Kad su u ORaH-u bili unutarstranački izbori, svatko tko se kandidirao za neku funkciju višu od lokalne, morao je ići (i proći) psihološko testiranje.
Ja predlažem da se donese zakon kojim će se regulirati da svi nezavisni kandidati i kandidati političkih stranaka za funkcije od regionalnih naviše moraju proći psihološko testiranje.
Jer inače ovako se mogu povući neke paralele između Hrvata i ISIS-a.
Dok ISIS terorom nameće islam, ubija u ime islama, muči u ime islama, i u Hrvatskoj su pojedinci spojili politiku i vjeru, pa su DNK križanjem stvoreni hadezeovsko-kršćanski fundamentalisti, koji navješćuju osvetu kad dođu na vlast, čistke kada dođu na vlast, Kolindu se naziva Kraljicom Hrvata. Hvala Bogu pa nismo Kraljevina Hrvatska, gdje bi im onda bio kraj.
Pa se onda govori da je 50% Hrvata glasalo za Kolindu, što, ako ćemo biti detaljniji, nije istina. Za Kolindu je glasalo 50% izašlih birača, a ne 50% svih birača s pravom glasa.
I OK, Kolinda je izabrana, i čestitke na tome. Samo bilo bi lijepo da bude Predsjednica, a ne Kraljica, bilo bi korektno prema SVIM građanima Republike Hrvatske da u prvom redu bude SVIMA Predsjednica, pa tek onda katolkinja.
Osim ako nije izabrana za Predsjednicu katolika HDZ-a, to je onda druga stvar. Onda to nema veze sa svim Hrvatima i građanima Republike Hrvatske!

nedjelja, 1. veljače 2015.

Vodstvu HDZ-a, dosta je bilo!

Kako čovjek koji je pola nacije proglasio svojim neprijateljem može poželjeti da bude premijer te nacije?
Da ne bi bilo zabune o kome se radi, imenom i prezimenom: Tomislav Karamarko!

Kako čovjek koji iskorištava branitelje, diže hajku i prijeti građanskim ratom, samo da bi spriječio istragu protiv sebe zbog kriminalnih radnji, može još biti na slobodi?
Da ne bi bilo zabune o kome se radi, imenom i prezimenom: Josip Klemm!

Zašto se Crkva ne ograđuje od huškačkog govora svog člana, vojnog kapelana Vlade Mandure?

Odakle pravo Đuri Glogoškom da laže narod, i dijeli Hrvate na one koji su zaslužili Hrvatsku jer su ranjeni (vrijedni i pravi Hrvati) i one koji nisu, jer nisu ranjeni (nemaju pravo glasa)?

Odakle HDZ-ovom vodstvu Karlovca pravo da prijete cijeloj Hrvatskoj, pogotovo neistomišljenicima?

Jer pravne institucije ove države nisu napravile svoj posao, jer kriminalna djelovanja HDZ-a nisu osuđena, jer vodstvo HDZ-a nema časti, jer se Crkva u Hrvata odavno ne bavi vjerom već politikom (i to neuspješno!)!

No i ja njima poručujem jedno: ne dam da manipulirate sa mnom, ne dam da manipulirate mojom djecom, ne dam da uvodite teror, strah i kaos u zemlju u kojoj živim!

A svima onima koji ih podupiru poručujem: počnite koristiti mozak!