petak, 30. siječnja 2015.

Ja volim samo sebe

svog jedinog sebe
ja volim samo sebe
svog predivnog sebe

Mislim da većina nas zna tu pjesmu Psihomodo Popa, i zvuči nam dobro i zabavno.
No narcisoidnost je jako ozbiljna bolest.
Analogno mitu o Narcisu, dominira mišljenje da je narcistički poremećaj ličnosti karakterističan za osobe koje previše vole sebe. Međutim, istina je sasvim drugačija: narcizam nije opčinjenost sobom već predstavom o sebi, tj. ne onim što neko jeste već kakvim se prikazuje.

Narcisoidna osoba se osjeća stalno ugroženo, ali se postavlja nadmoćno.
Ne libi se ponižavanja drugih osoba kako bi uzdizala sebe, omalovaža druge kako bi sebi pridala veći značaj.
Narcisoidna osoba se osjeća grandiozno i samovažno, opsjednuta je fantazijama neograničenog uspjeha, slave, zastrašujuće snage ili svemoći, zahtijeva pretjerano divljenje, dodvoravanje, pažnju i afirmaciju jer je uvjerena da je jedinstvena i posebna i nema joj dostojnog para.
Također smatra da je uvijek u pravu, ali zavidi drugima i nastoji ih povrijediti u svojoj stalnoj paranoji da će biti srušena s imaginarnog prijestolja.
Također, narcisoidna osoba voli kritizirati sve oko sebe, ali usudi li se netko uputiti kritiku njoj, koja je "iznad zakona", postaje frustrirana i bijesni, jer s kojim pravo netko koga ona smatra inferiornim, nedostojnim njoj kontrira?
U tom nastupu bjesnoće nastojati će uništiti sve tragove i svaku vezu s tom osobom koja joj je kontrirala, kao da jednostavno ta osoba ne postoji. Njen krug prijatelja su također psihičko nestabilne osobe, koje vole da ih se pohvaljuje.
U stvarnosti, narcisoidne osobe su nesretne, jer ne mogu sklopiti pravo, iskreno prijateljstvo jer u svojoj paranoji u svakome vide konkurenciju, a u svakom potezu druge osobe neki smišljen čin protiv nje.

Sretan sam što imam prave prijatelje i znam se našaliti na njihov račun, ali i primiti njihovu šalu na svoj!


Još samo malo :):):)


utorak, 27. siječnja 2015.

E kad sam danas prdnuo...

...smrdjelo je baš onako, junački.
I za to je kriva ova Vlada. Jer jeo sam crveno zelje (naglasak na crveno, a znamo čija je to boja!). I jer je to zelje proizvod crvene, komunističke vlade, yugosmradova, normalno je i da moj prdac smrdi. Da sam prdnuo pod onom drugom Vladom, kradezeovskom, prdac bi mirišao, na plavu ružu.
Ako ste zapanjeni ovim mojim uvodom, nemojte biti, jer to samo pokazuje da ne pratite blogerski, ali i ini svijet. A u blogerskom, a bome i još nekim svijetovima postalo je moderno za ama baš sve što se dogodilo okrivljavati one iz suprotnog političkog tabora, ovisi čiji su simpatizeri vrli komentatori.
Zet je ostavio vašu kćer jedinicu, to su krivi SDP-ovci, jer da su kršćani, ostali bi zajedno.
Dijete vam dobilo jedinicu iz povijesti, to je kriv HDZ, jer on širi svoju netočnu verziju povijesti pod službenu.
Banane su poskupjele, opet kriv SDP, jer su banane uvežene iz komunističke države,
Zaručnički prsten je skup. Pa kako neće biti kad je HDZ prošvercao svo zlato u svoje tajne trezore u drugim državama.
Pala je kiša. E sad HDZovcima su za to krivi SDPovci jer se nisu molili Bogu, a SDPovcima su krivi HDZovci jer su potplatili nekoga da pada kiša!
Jedino što me zbunjuje, nisam načistac jer sad smrdi prdac i KGK jer ona je iz HDZ-a, ali pod SDP-ovom vladom, ili sad miriši Milanovićev prdac, jer ima HDZ-ovu Predsjednicu. Tu ću morati malo detaljnije pratiti vijesti pa da budem siguran.

I tako se to kolo sreće stalno okreće, HDZ; SDP, HDZ; SDP; itd. itd.
Samo se izmjenjuju, ili ovo ili ono zlo. Jer bez obzira pod kojima prdimo, ne miriše na dobro.

Osim možda, hm da, postoji možda!!!
Nije baš sigurno da će i ovaj put na izborima biti ili HDZ ili SDP!
Ne, ne! Došlo narodu ipak iz guzice u glavu!
Zašto to mislim?
Pa evo, i ORaH i Živi zid trenutno preko 12% svaki, što daje već 25% glasova. Pa ako malo idemo kemijati, IDS se još nije jasno izjasnio da ostaje u Kukuriku ilitiga Karamba koaliciji, a ima tu još nekih kojima ne mirišu ni HDZ ni SDP, pa je to već negdje preko 30% glasova!
Da, da, svašta je tu još moguće, svakakvi tihomiri i zvonimiri!



petak, 23. siječnja 2015.

Kad krdo postane stado

Uvijek mi je prva asocijacija na riječ krdo bila bizoni koji tutnje prerijom.
Bizon je onako impozantna životinja, snažna, stvorena da bude u pokretu i kreće se prerijom nezaustavljivo.
Naravno, vođa krda određuje kojim putem se ide, gdje se zaustavlja za predah, a gdje je potrebno samo protutnjiti.
Članovi krda uvijek slijede svog vođu, jer je on to postao svojom snagom i mudrošću.
Vođa krda može računati na članove krda, članovi krda se mogu uzdati u vođu krda. I međusobno su povezani. Dok vođa krda trči, svi trče. Dok vođa krda odmara, svi odmaraju. Koliko je aktivan vođa krda, toliko su aktivni članovi krda.
No što se događa kad vođom krda postane pojedinac koji ne zna kako voditi krdo. Ili ne zna ili nema hrabrosti?
I krdo, naviklo na kretanje, odjednom stane na mjestu. I to krdo se na tom mjestu i odmorilo. I umorilo od odmaranja. I odmorilo od umora od odmaranja.
No krdo i dalje stoji na mjestu, polako gubeći veze između sebe. A vezu gube upravo zato jer stoje na jednom mjestu, umjesto da se kreću.
Jer već je ranije dokazano, što se više kreću, veza između njih je jača.
A ovako, stojeći na jednom te istom mjestu, krdo gubi smisao zbog čega je postalo krdo, i pretvara se u stado.
A stada izumiru!

A što ako u stadu ima članova stada koji se ne mire time da su postali stado, nego žele i dalje (ili opet) biti krdo?
Pa vjerojatno prvo vođi daju šansu da krene putem kojim je krdo prije išlo.
Ili napuste to stado i potraže drugo krdo.
Ili pozovu u pomoć vođu svih vođa da im pokaže put!

Jer, dužnost vođe krda je da zna kuda se i kako mora ići.
Vođa krda ima na raspolaganju neke bizone koji s njim mogu odrediti taj put. Potrebno je samo da se vođa krda sastane s ostalim bizonima i put će mu se pokazati.
Jer, ako je nestalo povjerenje vođe krda u svoje krdo , nestalo je i povjerenje krda u svog vođu.
I raspalo se stado!


srijeda, 21. siječnja 2015.

Kršele v riti

Znate onaj osjećaj kad imate non stop potrebu nešto raditi, negdje zujiti, kad ste nemirni i ne možete se smiriti na jednom mjestu?
Međimurci imaju izraz za to: imati kršele v riti!
Ja ih izgleda zadnje vrijeme imam puno, i puno toga bih htio napraviti, zapravo, točnije rečeno, svugdje guram nos.




I još nešto, čim je nešto gotovo, odmah mi misli lete k slijedećoj temi.
Hoću reći, ne mogu non stop piliti o jednome te istome, držati se sami jedne teme kao pijan plota.



Ima onih koji non stop trube jedno te isto, non stop se drže samo jedne teme, već i vrapci znaju što će reći i izjaviti



Jedni još uvijek razglabaju o izborima



Drugi udaraju glavom u živi zid




Pojedini su počeli otkrivati nove jednadžbe



A ja svima poručujem, uzmite pauzu, predahnite, razmislite!




Jednostavno, nek vas prime kršele v riti!

ponedjeljak, 19. siječnja 2015.

Kad te Čačić uči voziti

Sjećate li se Radimira Čačića?


To je onaj čovjek koji je usmrtio dvoje ljudi uzrokovavši automobilsku nesreću u Mađarskoj, a za kaznu je igrao golf u zatvoru koji je kategoriziran sa nekoliko zvjezdica.
To je onaj čovjek koji je bio ministar gospodarstva, samo se ne zna čijeg, hrvatskog svakako ne.
E taj Ratko bi se vratio u politiku, i stao uz bok Karamarku i Milanoviću.
I u tome je uspio, Stao im je uz bok.
Karamarku je stao uz bok po ispraznim pričama, kritikama i pljuvanjima po tuđim programima, a sam nema ništa konkrevetno.
Milanoviću je stao uz bok po aroganciji, umišljenosti i narcisoidnosti, s jednakim rječnikom kako je on pametan, a ostali su glupi.
I tako je Ratko osnovao Narodnu stranku (bez naroda) - Reformiste.
I 15. siječnja ove godine u Murskom Središću održao tribinu o gospodarstvu.
Hm, tribinu, i to o gospodarstvu? Pa...
Više je to ličilo onaniji, u kojoj je Ratko uzeo sreću u svoje ruke i pjevao sebi hvalospjeve.
I pokazao koliko je zapravo neinformiran. I religiozan, jer je sebe poistovjetio s Mesijom, i to naravno, prikladno, budući da je bio u Međimurju, Mesijom za Međimurce.
No jednu stvar je dobro rekao: bit svega su investicije. Samo nije precizirao u čiji džep!
I naravno, ne smije biti podjela u društvu, osim na one koji podupiru Čačića i sve ostale.

I još je jedna stvar zamijećena na tribini, a to je da Ratko ne voli ORaH.
Ne zbog toga jer je glavni tajnik i osnivač reformista u Međimurju Dejan Levačić prešao baš u taj OraH, ne zbog toga što su se u ORaH učlanili obični ljudi, bez repova iz prošlosti, a u Reformiste i poznati karijeristi, ne zbog toga što ORaH predstavlja svoje programe, a on samo govori da ima program(e). Ne!
Smeta ga što je ORaH uspješan pod vodstvom Mirele Holy, one Mirele koja se jednom Čačiću usudila reći ne. Zamislite, ne samo da mu se usudila obratiti, nego ga je još u tom obraćanju i odbila. Njega! Čačića!
I dok Mirela ostavlja te priče iza sebe i posvećuje se radu, svakodnevno radom i idejama pokazujući da zna znanje, on, Čačić, kao dijete u vrtiću trči okolo i viče: Nisam ja kriv! Ona je kriva! Ona je prva počela!
 I sad bi dijete vodilo politiku Ma daj molim te

 

subota, 17. siječnja 2015.

Zemlja med dvemi vodami



Tvrdim da su Međimurci najbolji domaćini na svijetu. Evo primjer gustuvaja ili svadbe.
Dođite na svadbu na more, i dat će vam pršuta, sira, presuhu francusku salatu, juhu od bravetine (koja ima jako karakterističan miris), janjetinu lešo i janjetinu s ražnja. Ako to ne jedeš, tvoj problem, budi gladan.
Dođu u Slavoniju na svadbu, ima pića koliko hoćeš, toplo pivo iz sanduka i/ili rakija. Prvi dan se peku na ražnju vol i prasci, drugi dan se peku na ražnju vol i prasci, treći dan se peku na ražnju prasci i kokoši. Prilog i salata ne trebaju, a ponekad ni kruh.
A kad dođeš u Međimurje na svadbu, ima najmanje tri vrste mesa, na tri različita načina pripreme, s tri različita priloga, tako da garantirano ima nešto za svakoga. A i još će domaćin, zapravo posebno domaćica, ilitiga hižna mamica, non stop kružiti okolo da vidi, ne koliko tko pojede, nego ako ima dosta za sve i ako nekome nešto ne paše da mu se napravi nešto drugo.
Hižnom japici je više zadatak da sve uvjeri kako je na svadbi posluženo najbolje vino na svijetu.



Međimurci bi inače, jer to im je već usađeno u genima, htjeli svima udovoljiti, i opet, prema svima biti dobri domaćini. I tako, dok Dalmoši neće ni pokušati razgovarati sa nekim iz drugog kraja drugačije nego čakavski (tko je strancu kriv što ne zna svjetske jezike), Međimurac će se pretrgnuti da govori književni kako bi ga stranac razumio, što često ispada smješnije nego da mu govori svojim materinjim međimurskim kajkavskim. Napominjem međimurskim kajkavskim, jer, kako je to objasnio Eurosmijeh u svom postu :
"Dakle, kako znaš da si Međimurec:
- Kad govoriš lokalnim naglaskom, a 99% ostalih Hrvata ne
razumije što govoriš
- Kad govoriš lokalnim naglaskom Međimuraca iz gornjeg dijela i
50% Međimuraca te ne razumije što govoriš
- Kad govoriš lokalnim naglaskom i 25% ljudi iz susjednog sela ne
razumije što govoriš"



I zato nitko živ na ovom svijetu ne može reći za Međimurca da je nacionalist. Niti slučajno. Lokal nacionalista, to da, to je već druga priča, ali nacionalista ni u ludilu.
Kroz stoljeća su Međimurcima govorili kako je kutak između Mure i Drava raj za njih i ne treba im nitko preko tih dviju rijeka. Jer Međimurje je, kako su to objasnili Međimurcima oni na visokim foteljama u Zagrebu, Švicarska u malom. Istina da su u Međimurju najniže plaće, ali to nije bitno, mi smo Švicarska u malom.
Jer i ban Jelačić je prvo protjerao Mađare samo preko Drave, Međimurje je kasnije došlo na red. I Tuđman je imao parolu "od Drave do Jadrana", puno kasnije je tu upala i Mura.
I zato smo si mi Međimurci navek bili dobri z Hrvatima!





Međimurje je valjda jedino mjesto na svijetu gdje ne zaista znači da.
Npr. kad vam Međimurci vele "vi bi to i šteli,ne?" znači "vi bi to zaista i htjeli".
Ili, što bi posebno moglo biti zanimljivo na sudu "ve bumo se poseksali. ne?" u stvari je zaista potvrda da će doći do seksa, iako je ona rekla ne.



I tako smo mi Međimurci dovoljni sami sebi, ne treba nama nitko preko Drave (preko Mure još i manje). Jer, ako se udružimo sa Zagorcima i Podravcima, valjda bude netko ukrao Međimurje, maknuo ga sa zemljopisne karte, i prestat će postojati, ni mi više nećemo biti Međimurci, a tako i tako pola Međimuraca radi u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.



Malo Medjimurje

Malo Međimurje
zemljo milena,
tu je moja domovina
gdje me majka rodila.

Tu mi Bože živjet daj,
tu je moga srca raj!

Od sjevera leži
vinogradski kraj,
a od juga ravno polje,
moj je mili zavičaj.

Usred Međimurja
potok Trnava,
kraj potoka raste ruža,
potočnica plavetna.

A kad jednom dođe
mom životu kraj,
zbogom ostaj Međimurje,
moj premili zavičaj.

srijeda, 14. siječnja 2015.

Seksistička upotreba jezika

Konačno je u javnost izašlo zašto Milanović još nije čestitao Kolindi Grabar-Kitarović ( morat će skratiti prezime, puno je to za pisat' i govorit'): jednostavno zato jer Zakon o izboru Predsjednika Republike Hrvatske ne predviđa Predsjednicu. U Zakonu se striktno govori samo o Predsjedniku.

Zatim, Predsjednika mogu birati samo hrvatski državljani, a ne i državljanke ( a zar moram napomenuti da je dijaspora imenica ženskog roda!).
I tako, zbog rodne (ne)osjetljivosti Zakona, upitno je da li imamo Predsjednicu.

Slijedeće, taj famozni Zakon o izboru Predsjednika Republike Hrvatske ima još famozniji članak 17 koji između ostalog kaže:
"Predsjednik Republike Hrvatske, bez obzira da li na izboru sudjeluje jedan ili više kandidata, bira se većinom glasova svih birača koji su glasovali."

Prema izvještaju DIP-a prebrojano je 2,258.023 listića, pa je suglasno spomenutom zakonu bilo potrebno osvojiti najmanje 1,129.012 glasa za pobjedu odnosno 50% + 1 glas. Grabar Kitarović je osvojila 1,114.865 glasova, što ne bi bilo dovoljno za pobjedu. Jer, i oni nevažeći listići su ipak glasovi birača koji su glasovali. Znači, i onih 2,69% nevažećih listića su glasovi birača!

A kad k tome dodamo još i da su na nekim biralištima pojedinci glasovali i s 15-ak osobnih iskaznica, među kojima je na žalost i jedno iz mog Međimurja, postavlja se pitanje ne bi li na nekim biralištima trebalo ponoviti glasanje, kao recimo i na onima gdje su, po pisanju nekih blogera, u izbornim povjerenstvima bili članovi HDZ-a, iako na predsjedničkim izborima članovi izbornih povjerenstva ne mogu biti članovi ni jedne političke stranke. A zanimljivo, i promatrači su bili iz HDZ-a.

I na kraju, da ne bi bilo nismo znali, ja uopće ne osporavam pobjedu KGK, dapače, ja već imam koristi od Kolinde. Otkad je izabrana, čuo sam nekoliko odličnih viceva i nasmijao se od srca, a kažu da smijeh produžava život. Dakle, Kolinda, hvala što me nasmijavaš pa mi time produžavaš život!
Poanta ovog posta je u slijedećem pitanju:
da li bi pravni akti Republike Hrvatske morali biti pisani rodno osjetljivo?


utorak, 13. siječnja 2015.

Treća opcija

Sasvim je jasno da su ovi predsjednički izbori podijelili podijeljenu Hrvatsku.
Dijaspora je očekivano ostala ujedinjena.
Sreća je u svemu tome što su prvo bili predsjednički izbori, a parlamentarni tek dolaze.
Zašto?

Shvatili smo (barem većina) da i HDZ i SDP nisu rješenja za narod.
Obje stranke su rješenja samo za svoje članove i simpatizere.
A Hrvatskoj treba rješenje koje će biti za sve građane Republike Hrvatske, ali ne samo u floskulama i pobjedničkim govorima, nego u stvarnom postupanju.

Hrvatskoj treba opcija koja ima konkretan program, koja sve svoje politike (gospodarske, tržišne, socijalne, manjinske, prometne, klimatske, međunarodne trgovine, šumarske, poljoprivredne itd.) donosi nakon javne rasprave s nama, narodom!

Hrvatskoj treba opcija kod koje smijete reći svoje mišljenje, a ne ušutjeti u sekundi na pokret rukom!

Hrvatskoj treba opcija u kojoj nema vaših i naših, jer su toj opciji ljudi svih profila, stupnja obrazovanja, seksualnih sklonosti, stilova odijevanja!

Hrvatskoj treba opcija koja se usudi napraviti nužno potrebne rezove!

Hrvatskoj jednostavno treba opcija koja daje rješenja (javno objavljena), a ne političke govore punih obećanja, i to ispraznih. Jer tko nema program, ne može imati ni rješenje. A program nije tamo neka brojka u naslovu, niti tamo neka adresa, program mora biti konkretan, crno na bijelom, da ga svatko može razumjeti!

Ukratko, Hrvatskoj treba treća opcija, i na sreću, Hrvatska ima treću opciju:
ORaH!

I možda bi bilo dobro, prije komentara, da posjetite ORaH-ovu stranicu, uvjerite se da ORaH zaista nudi rješenja, a tko zna, netko se možda konačno i odluči da prvi put uđe u svijet politike učlanjenjem u ORaH!



nedjelja, 11. siječnja 2015.

Zastave na pola koplja

Kao građanin Republike Hrvatske, volio bih da imam Predsjednika/cu koju su izabrali hrvatski građani, a ne građani drugih država.



subota, 10. siječnja 2015.

43 sata šutnje - odmorimo se

Kako smo ovih dana puno razglabali, ajmo se sad za vrijeme izborne šutnje malo opustiti uz par mudrih tematskih izreka!





ponedjeljak, 5. siječnja 2015.

Kolinje ili Ivanje?

Približava se i taj 11. siječnja 2015., dan kad ćemo odlučiti tko će biti novi Predsjednik ili Predsjednica Republike Hrvatske.
Ostalo je dvoje kandidata s kojima mnogi u Hrvatskoj nisu zadovoljni, i postavlja se pitanje za koga glasati, i da li uopće glasati.
Pa za one koji uopće ne misle glasati, moja poruka glasi: Vi poslije nemate nikakva prava da se žalite! Obrazloženje da nemate za koga glasati nije prihvatljivo. Uvijek postoji izbor, pa makar on bio i za manje zlo.
Pa analizirajmo malo dvoje preostalih kandidata.

Kolinda Grabar Kitarović, poznata široj javnosti i prije kandidature za Predsjednicu. Članica Sanaderove Vlade, onog Sanadera koji je završio u zatvoru zbog niza korupcijskih skandala i one Vlade koja je dala mnogo kandidata za Remetinec i onog HDZ-a koji je i sam kao stranka optužen.
Dakle, to nije neka nepoznata Kolinda za koju se prije nije znalo, to je ona Kolinda koja je ostavila veleposlanstvo u Washingtonu bez objašnjenja pa je Hrvatska bila 9 mjeseci bez veleposlanika u jednoj od najvažnijih zemalja, jer je sebi osigurala visoku poziciju u NATO savezu, baš kao što je i sada ostavila da je ta pozicija čeka ako izvisi na izborima.
Kolinda je neosporno pametna i inteligentna žena, ali to na žalost ostaje samo bilješka na papiru, jer si je dozvolila da postane Karamarkov plastelin, odnosno, postala je samo Barbika, lutka za igru.
I stalno se želi vraćati u prošlost, a Hrvatska želi u budućnost. Stalno govori da oni u HDZ-u znaju što rade. U to smo se uvjerili ne u jednom, nego u nekoliko mandata. I zato oni tako žarko propagiraju povratak u devedesete, da nastave tamo gdje su stali (u krađi). I ne mješam ovdje kruške i jabuke, jer Kolinda se poistovjećuje sa HDZ-om, a oprostite, ja ništa pozitivno i pošteno ne mogu vezati uz HDZ!




Ivo Josipović, prije nego je prvi put postao Predsjednik praktično je bio nepoznat široj javnosti. Dakle, nikakve afere se nisu vezale uz njega, a nije baš da se i poistovjetio sa SDP-om, jer SDP je krenuo putem bahatosti i prepotentnosti, a Josipović je ukazao na to, istina mlako, ali je ukazao.
I zato je njegov najveći grijeh premlak stav prema Vladi, no razmislimo, iza njega je samo jedan mandat, iza njega nisu korupcijske afere, iza njega su mlake reakcije. Trebao mu je jedan mandat da to shvati, drugi mandat traži puno odlučniji, i ono najvažnije, sa programom, pravim programom koji ima glavu i rep, ima smisao!



I zato vam postavljam dva pitanja:
1. Zar zaista nećete izaći na izbore, nego ćete zabiti glavu u pijesak?
2. Koga ćete odabrati: Kolinje (prošlost) ili Ivanje (budućnost)?

Ja svakako ne želim živjeti u prošlosti, ja želim budućnost!

petak, 2. siječnja 2015.

A gdje su čestitari???

Evo danas sam cijeli dan slobodan, provodim ga onako, pranje suđa, izležavanje, kartanje uno uno sa kćerkama, i primjećujem da nečega nije bilo ovih dana, nečega što je inače, barem u Međimurju gdje živim, bio dio novogodišnjeg folklora svake godine. Nisam odmah shvatio o čemu se radi, nego tek nakon posjete blogu i komentara blogerice Livie Less i obećanja koje sam joj dao, shvatim čega nije bilo ovih dana, čestitara, i to specifično čestitara romske nacionalnosti.
Moj stav o Romima sam već iznio u postu Romi i/ili cigani?, a kako je u međuvremenu donesen novi Zakon o socijalnoj skrbi, da vidimo da li se što promijenilo.
Jer, oni koji ne žive u sredini gdje ima podosta pripadnika romske nacionalnosti, možda i ne shvaćaju problem.
Specifičnost načina života Roma je u tome da oni ne prihvaćaju odgovornost i obaveze prema društvu, ali vrlo rado vole korsititi prava koja im društvo daje, pa vrlo često imaju veća prava nego većinsko stanovništvo. A službenici u službama koje odobravaju ta prava ih daju jer su u strahu od njih. Jer kad dolaze tražiti prava, nikad ne dolazi jedan Rom sam ili eventualno dva, uvijek je to grupa Roma s vrlo glasnim nastupom koji izaziva strah u službenicama, što je i razumljivo.
Nakon što su novim zakonom postroženi uvjeti dobivanja socijalne pomoći, bilo je i prijetnji ravnateljici Centra za socijalnu skrb u Čakovcu, a i samim socijalnim radnicama.
Jedan poticaj za takav način života dala im je i Jadranka Kosor s nedovoljno reguliranim porodiljnim naknadama, pa se tako život Romkinja sveo na rađanje djece (i to naravno vrlo mlade, pa djeca rađaju djecu), i odmah se odlazi na šalter s naučenom rečenicom:"Ja sam hrvatski majki, gdje dobijem novac?"
Otkad je prosjačenje postalo kažnjivo djelo, istina je da se osjetno smanjio broj romskih prosjaka (obično djeca), ali su porasle, i to osjetno, krađe.
I to ne krađe samo u polju, i to ne male količine, nego dolaze organizirane grupe i poberu cijeli urod, ponekad čak i dok su pravi vlasnici na zemlji, koje prijetnjama potjeraju. I onda Romi izjavljuju da se namjerno sadi za krađu kako bi se onda pokupili novci od osiguranja!
Ili vam dođu usred bijela dana u dvorište, pokradu vas, a policija je nemoćna jer vi ne možete pokazati račun za ukradeno pa tako i dokazati da je to vaše.
Zatim je novim zakonom uređeno davanje socijalne pomoći vlasnicima nekretnina, no svi Romi imaju kuće, ali nelegalne (tko zna kako je tu provedena legalizacija) na tuđem ili općinskom zemljištu. Pa je ostao kriterij pokretnina, a svi Romi imaju i automobile, no većina je opet bez tehničkog pregleda (ali ativno sudjeluju u saobraćaju!).
Organiziraju se javni radovi na koje se pozovu pripadnici romske manjine, dođu prvi dan da se zapiše da su bili, a drugi dan ih više nema jer nisu dobili radna odijela i zaštitnu opremu za koju kažu da imaju pravo, iako ta vrsta posla to ne zahtijeva.
Da ima diskriminacije prema Romima, ima, što je rezultat dugogodišnje njihove torture nad većinskim stanovništvem i njihovim većim pravima od većinskog stanovništva.
Zato, ako želimo da se Romi uklope u normalno civilizirano društvo, poštujući Ustav i zakone, trebamo pomoći onima koji to žele, a ostale jednostavno primorati na poštivanje hrvatskih zakona.
Primjer je jedna mlada romska obitelj koja je željela otići iz romskog naselja jer nisu htjeli živjeti takvim načinom života, pa su zatražili stambeni kredit. Sve banke redom su ih odbile, jer se odmah po prezimenu (najčešće romsko prezime u Međimurju je Oršuš) znalo da su Romi, iako su zadovoljavali sve uvjete za dobivanje kredita, Kad su promijenili prezime u jedno često većinsko u mom kraju, dobili su kredit u roku tjedan dana. Zatim, ta mlada romska majka je otišla u Centar za socijalnu skrb ne tražiti socijalnu pomoć, nego pomoć pri pronalaženju posla. Nakon što su prošli zapanjenost tom iznimkom da Rom traži posao, a ne novac, zaposlili su mladu romkinju u jednoj udruzi.
Takvim Romima treba pomoći, i tu bi trebale nestati sve predrasude.
I moj stav prema Romima je slijedeći, baš kao i prema svim manjima: ako želiš živjeti u Republici Hrvatskoj, moraš poštovati hrvatski Ustav i zakone, koristiti sva prava koja ti oni daju, ali i ispunjavati sve obaveze. Prava manjina ne smiju biti manja od prava većinskog stanovništva, ali ni slučajno ne smiju biti niti veća!