subota, 31. listopada 2015.

Snjeguljica i sedam patuljaka

Bili jednom sedam patuljaka: Stidljivko, Ljutko, Glupko, Učo, Pospanko, Kihavko i Srećko.

Sedam patuljaka

Živjeli su u čudnoj zemlji kojom je vladala kraljica Kolindica.
Kolindica kraljica

Patuljci su se počeli svađati koji će biti glavni.
Kraljica je imala svog miljenika, ali to nije smjela javno reći, jer bi inače mogla izgubiti svoje položaj u zemlji čudnovatoj. Pa je raspisala izbore. Tko ispriča najljepšu bajku, taj će biti glavni patuljak!

Prvi je na redu bio Stidljivko!
Ivo Josipović

On je htio sa svima biti dobar, ali ipak da bude glavni. Kad je vidio da to tako neće ići, promijenio je gaće i počeo pjevati neke nove pjesmice. No jedna udruga koja je kontrolirala kvalitetu pjesama, a zvala se ZAMP, je rekla da mu pjesme baš ne valjaju i da nabavi jednu pjevaljku.
Uzeo je jednu plavokosu, koja je bila dobra sa Kihavkom, pa je tako mislio da će dobiti i njegov glas. A onda se opet nije mogao odlučiti kako će nastaviti tu svoju bajku, pa je otišao kući plačući.

Zatim je na red došao Ljutko.
Vilibor Sinčić
A on je bio protiv svih i ljut na sve. Toliko je bio ljut da se ogradio zidom kako ne bi vidio što toj zemlji stvarno treba, njemu je samo bilo važno da bude antiprotiv svega.
A ta priča je svima bila dosadna pa su ga poslali natrag među njegove zidove!

A onda je došao red na kraljičinog miljenika, Glupka!
Tomislav Karamarko

I on je počeo pričati svoju bajku. Prvo, on će napraviti puno novih malih patuljaka. Drugo, platit će onima koji budu čuvali te patuljke. Peto, napravit će puno novih malih patuljaka. Čekaj, to je već rekao. Da to je to! Jednom riječju, to je svih pet točaka. A tko ne bude htio raditi nove male patuljke, taj će za kaznu učiti strane jezike!
Kraljica je bila ponosna na svog miljenika, i za nagradu mu je opravdala sve izostanke iz škole koje se zvala Sabor.

Poslije Glupka na red je došao Učo.
Božo Petrov
Učo je bio jedan od pametnijih patuljaka, i započeo je svoju priču graditi pametno, na zdravim temeljima.
A onda je nekako, nakon temelja, počeo graditi tavan, rekavši da sobe i kupatilo nisu potrebni, već se prvo treba napraviti krov da se može na miru u toalet. Sve treba biti u staklu jer obitelj nema pravo na svoju privatnost i svoje privatne, osobne odluke, o svemu odlučuje savjet mudraca.
Šteta, tako mlad, a posenilio kao neki starac, sa humanističkim načelima koja su negdje zaključana u tajnoj komori, i nju nitko ne može pronaći, a ne zna se niti gdje je ključ da se otvore vrate te komore. Pa je Učo otišao da još malo sredi svoju bajku.

Nakon monotonog Uče, pojavio se Pospanko.
Zoran Milanović

Pospanku su toliko svi bili dosadni, da se njemu stalno spavalo od dosade, i stalno je zijevao jer su ga ostali stalno zamarali dosadnim pitanjima. A imao je on odgovore na sva pitanja, samo što se ne stigne naspaviti, pa da onda može odgovarati. Pripremio je on odgovore na čak 21 pitanje, ali mu je bilo bezveze dati te odgovore kad ih tako i tako nitko ne bi razumio. Pa je samo šutio i smijao se ostalima kako su glupi i jadni i ništa ne razumiju što je njemu tako očito jasno. Pa se onda nije zamarao da odgovara, nego je dao ostalima vrijeme da razmisle, a ako treba, spreman im je dati još vremena da razmišljaju. Pa kad shvate, onda će konačno i on dati svih 21 odgovora.

Pa kad je Pospanko i dalje spavao, uletio je Kihavko.
Radimir Čačić

Kod Kihavka je bio problem što nikad nije stavio ruku na usta kad bi kihnuo, pa bi širio razne klice i bakterije, i to u tolikim količinama da su to već bila cijela legla za moguće razne zaraze. Iskihao je toliko sluzi da je izgledalo kao da je zatrpan tonama smeća, ali nikako nije dao da se to smeće ukloni. Kaže da se među smećem osjeća kao svoj na svome, i neda ga nikome.
Kako ga je kihanje non stop prekidalo pa je morao povremeno prekidati svoje bajke, u jednom periodu čak 11 mjeseci, udružio se sa Stidljivkom, no Stidljivko je bio okupiran skladanjem nove himne ako on postane glavni patuljak.

Pa je to htio iskoristiti Srećko, i uložiti svog Srećka.
Milan Bandić

A Srećko je znao lijepo pričati. Obećavao je nove fontane, pa poslije toga nove fontane, a da to sve ukrasi predložio je nove fontane. Jer, rekao je, ne mogu graditi samo skupe zahode, ne mogu ljudi stalno provoditi vrijeme samo u zahodu, ljudima trebaju i fontane.
Ne trebaju za sreću vrtići, škole, tvornice, ne, tu su ljudi u zabludi. Sve što čovjeku treba za sreću su fontane!

No, tih sedam patuljaka je imalo sreću što je kod njih došla Snjeguljica.
Mirela Holy

Ona je bila dobra vila koja je sve patuljke natjerala da se okupaju, operu zube i uhvate društveno korisnog rada, dok je ona uzela metlu u ruke da očisti sav taj nered.
Nered je veliki, trebat će joj vremena da ga počisti, ali ako ona ne počne čistiti taj nered, očito je da ga nitko neće, samo će biti još veći.
A Kraljica je otišla u svoje visoke dvore, da razmisli koji patuljak je najbolji, jer joj se pojavila ideja, ako u toj čudnoj zemlji može biti kraljica, zašto ne bi glavna mogla biti patuljčica?
I tako bi sedam patuljaka toj čudnoj zemlji ipak donijelo sreću, jer su svi shvatili da broj SEDAM donosi sreću!

Zaokruži listu 7

petak, 30. listopada 2015.

BREAKING NEWS

Karamarko izgovorio cijelu rečenicu, uključujući i zarez i točku!

Milanović nije ništa narastao, što je potvrdio njegov doktor!

Sinčić zaboravio otići na dvije deložacije, pa zatražio da se provedu druge dvije prije vremena kako bi nadoknadio izostanke!

Kolinda nije cijeli dan bila na TV, navodno priprema tajni plan kome će dati da sastavi novu vladu, i to na dan izbora!

Glavaš optužio Kamensko da štrajkaju u šivanju crnih košulja!

Željka Markić tajno na bolničkom liječenju otkad je saznala da su se dva homoseksualca učlanila U ime obitelji!

Bandić priprema gradnju novih skupih javnih WC-a koji će moći primiti sva ova izborna sranja, a da se ne zaštopaju!

Josipović sklada novu himnu Hrvatske, koja će postati službena čim on postane premijer!

Čačić se pokušao umiliti Mireli tortom od oraha, ali je zaboravio kako se sortira smeće i gdje idu ljuske od jaja i oraha!

Radio Furin ozbiljno zabrinut jer nije više jedini Talijan kandidat za zastupnika talijanske manjine. Zabrinutost je izrazio traženjem talijanskog pasoša od protukandidata!

Taradi Gorkiću se ukazali izborni rezultati i zatražio od vodstva ORaH-a da stave dovoljno pjenušca na hlađenje!


Karamarko primio email u svom uredu



Izborna lista HDZ-a

Promjene i njihovo ostvarenje

 

Z A K L J U Č A K

ORaH - promijeni smjer!

četvrtak, 29. listopada 2015.

Glasovi u mojoj glavi

Kad sam se danas ujutro probudio, još nisam pravo ni otvorio oči, a već sam odlučio da danas uzimam slobodan dan od bilo kakvog pisanja, komentiranja, blogiranja.
I inače mi je nekako usađeno, da u toj fazi buđenja, bez obzira koliko kratko ili dugo trajala, kroz glavu mi već prolaze misli što namjeravam napraviti taj dan, rađa se nekakav plan rada.
I dok obavim jutarnje higijenske rituale i sjednem za komp i usput pijem svoj cappuccino, već je sve kristalno jasno kako bi dan morao proteći.
Pa je danas dan počeo s kontrolom emailova, pijuckanjem cappuccina i dvoumljenjem koju igricu prvo da odigram dok mi nešto pametno i korisno ne padne na pamet.

I tada je počelo.
Prvo je to bio samo kao neki šum iz neidentificiranog izvora, pa sve glasniji žamor, da bi na kraju to već bila sasvim jasna i glasna svađa glasova u mojoj glavi.
Neke spodobe sa krilima u bijelom su vikale melodičnim glasom: hajde napiši nešto lijepo!
S druge strane, neke spodobe u crvenom s rogovima, repom i trozupcem u ruci uz cerek su vikale: hajde napiši nešto zločesto!

I zbunile me totalno. Očito su bile iz različitih tabora, na neki način se smjestile u mojoj glavi, i svađale se međusobno pokušavajući utjecati na mene, a poruka im je zapravo bila ista: hajde napiši nešto!

Neću! - odgovaram glasno, pokušavajući nadjačati te glasove!
Danas sam uzeo day off od pisanja.

Moraš, moraš! - viču i dalje glasovi u mojoj glavi!
Nešto lijepo! Nešto zločesto! Lijepo, zločesto, lijepo!

Pa dobro! Što je za vas lijepo? Ili zločesto?
Ako napišem da je špek dobar, pola svijeta će reći da je to lijepo, a pola svijeta na čelu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u koju se očito ušuljao muslimanski lobi će reći da je to zločesto.

Napišem li bećarac, pola Hrvatske će reći da je to lijepo, a pola Hrvatske na čelu s Babama i hrvatskim pravosuđem će reći da je to zločesto, da moram u zatvor!

Idem li opljačkati banku, ne znam koliko novaca će biti taj dan u banci za opljačkati.
Jer ako opljačkam malo, suci će reći da sam zločest i baciti me u zatvor na dugo godina. Opljačkam li puno, suci će reći da sam dobar i mogu na slobodu.

I kako da sad ja znam što je dobro, a što loše?

Počnem li o politici, tek onda sam piknuo u osinje gnijezdo.
Svi oni lopovi, kriminalci, Rvatine, saborski zastupnici s više staža u Remetincu nego na radnom mjestu u Saboru, sve one spodobe koje nas već 25 godina zajedničkim snagama pljačkaju, varaju i lažu, ima da me tuže za klevetu.
Pitam li narod želi li promjene, narod će reći da želi.
Pitam li narod želi li sprovesti te promjene, odmah realni prikaz izreke Svi junaci nikom ponikoše!

I zato, nema šanse da danas nešto napišem, definitivno uzimam slobodan dan, jedino da čestitam jedan rođendan.

Iskrene čestitke na drugom rođendanu, puno sreće i uspjeha u promjenama za bolje sutra dragom Održivom razvoju Hrvatske - ORaH-u!

Anđeo i vražićak

ponedjeljak, 26. listopada 2015.

Kad se govno reformira u smrad

Branislav Nušić nazvao je neku gospođu kravom i zbog toga završio na sudu. Sudija mu odredi novčanu kaznu koju je on, naravno, platio.
Prije nego su svi otišli svojim putem dalje, upita on sudiju: "Gospodine sudijo, a kada bih ja kravi rekao da je gospođa, da li bih i onda bio kažnjen?"
"Naravno da ne biste bili kažnjeni u tom slučaju", odgovori mu sudija.
"Pa do viđenja, gospođo", odgovori Branislav Nušić i napusti sudnicu.

Ovaj uvod mi je poslužio jer današnju kolumnu posvećujem jednom Gospodinu.
Gospodinu koji se devedesetih godina počeo baviti politikom i jedan je od suosnivača HNS-a. To mu je omogućilo da iskoristi promjenu zakona iz  1989. godine čime je za 750.000 maraka kupio 25% dionica poduzeća „Zagorje“.
U pretvorbi i privatizaciji nezakonito je prisvojio Coning i sredinom 1991. godine u Izraelu ulazi u „posao stoljeća” gdje počinje izgradnju 1294 stana. Posao je trajao sve do listopada sljedeće godine kada se povukao i vratio u Hrvatsku ostavljajući iza sebe milijunske dugove.
Nakon gubitka na izborima 1992. godine za zastupnika u Saboru, na kojima nije skupio dovoljno glasova, ubrzo su prestala sva plaćanja u „poslu stoljeća” i na stotine radnika je ostalo bez posla. Prema istraživanju jednog nezavisnog novinara utvrđeno je da je Coning holding ostao dužan izraelskim kooperantima 8,5 milijuna dolara, a tvrtki Zagorje d.o.o. 176,5 milijuna kuna. Istovremeno, u Hrvatskoj je oštetio Tehničku školu Zadar (56,7 milijuna kuna je najvjerojatnije upotrijebljeno za predizbornu kampanju), Ministarstvo prosvjete i športa i Poreznu upravu za ukupno više od 130 milijuna kuna.
Kada bi mu netko spomenuo dugove, optužio bi ga za klevetu. Zahvaljujući odvjetnicima izgradio je svoje bogatstvo.
Tako su presudu izraelskog suda u korist Coningovih kooperanata zbog proceduralne pogreške (krivog suda koji je vodio postupak) uspjeli poništiti. Pošto je shvatio da ga očekuju tužbe za naplatu dugova, već krajem 1992. godine je osnovao četiri tvrtke kćeri čiji je Coning holding bio stopostotni vlasnik – Coning inženjering, Coning turizam, Coning ekologiju i Coning informatiku. Sljedeće godine počele su malverzacije, preprodaje i zamjene dionica u kojima je zaduženi Coning holding izgubio dionice tvrtki kćeri, ostao bez zaposlenih i ikakve vrjednije imovine, a ostavljena su samo dugovanja.
Kako bi pokopao Coning holding, preimenovao ga je u Ingprojekt i tvrtku bez zaposlenih i imovine predao svom suradniku maknuvši se s mjesta direktora. 1996. godine poništena je privatizacija tog, tada već uništenog poduzeća, a jedino je tvrtka Zagorje uspjela dobiti pravnu bitku 1999. godine za pravomoćnu presudu da im Coning duguje 9,6 milijuna dolara. No ni oni se nisu mogli naplatiti jer je već godinama sva imovina bila prebačena na tvrtke kćeri. 2005. godine pokrenut je stečaj da bi se utvrdilo da je tvrtka dužna ukupno 452 milijuna kuna. Kada mu je tvrtka vraćena čak je optužio državu da je upropastila Coning/Ingprojekt i zahtijevao odštetu, baš kao što Horvatinčić sada traži 250.000 eura odštete od obitelji stradalih talijanskih nautičara, koje je usmrtio svojom jahtom.
A ako ste pomislili da dotični Gospodin barem nije nikoga usmrtio, bio je i u zatvoru zbog utvrđene krivnje za prometnu nesreću Mađarskoj u kojoj se dvije osobe smrtno stradale. Zatvorsku kaznu je odslužio igrajući golf!
Dolaskom na vlast Račanove vlade, dotični Gospodin postaje ministar javnih radova, obnove i graditeljstva na projektima autocesta i poticajne stanogradnje, a u tom razdoblju, prema izvješću državne revizije, dobio je poslove vrijedne 250 milijuna kuna na autocestama i stanogradnji, između ostalog i autoceste Goričan - Varaždin koja se nedavno urušila. Aurum osiguranje, koje je također bilo u vlasništvu našeg gospodina, tijekom izgradnje autoceste Zagreb – Split ubralo je visok profit osiguravajući radove i imovinu vrijednu 1,192 milijarde kuna.
Na izborima 2003. godine, izgubio je ministarsku fotelju i brzo potražio način kako da se na bilo kojoj razini vrati na vlast. Na lokalnim izborima 2005. godine postaje župan Varaždinske županije. Uskoro je prijavljen za favoriziranje svoje tvrtke na natječajima, ali kao i sve njegove afere i to je brzo “zaboravljeno”.
Zadnja afera vezana uz građenje izašla je u javnost u svibnju 2010. godine kada su prosvjedovali radnici građevinske tvrtke iz Daruvara kojima nije isplatio više od milijun kuna koliko je ostao dužan za izgradnju novog hotela u Trakošćanu. Gospodin je tada rekao kako neisplata plaća radnicima, koja je dovela do štrajka, nema veze s kršenjem radničkih prava već je to stvar poslovnih i financijskih odnosa između dviju tvrtki.

E taj Gospodin se i dalje želi baviti politikom, jer sve što on želi je biti na vlasti, ili barem dio nje, izjavljujući da mu je svejedno osvoje li izbore HDZ ili SDP, on se može snaći kao ministar i kod jednih i drugih.

A vrhunac njegove ljigavosti je bio neki dan, kad je kritizirao pressicu Mirele Holy i ORaH-a održane kod sad već legendarnih bala smeća na ulazu u grad Varaždin, izjavivši:
"Danas smo u gradu Varaždinu svjedočili još jednom neukusnom događaju. Stranka ORaH predložila je da se Varaždin preimenuje u Balograd zbog nagomilanog smeća na ulazu u naš grad. Na stranu što je to neukusno i nepristojno, no iritantna je činjenica da je upravo predsjednica te stranke bila ministrica zaštite okoliša i prirode gotovo pola godine! Što je učinila da se bale iz Brezja uklone? Apsolutno ništa."

I pri tome je, ne trepnuvši, prešutio svojim dragim Varaždincima, koje je već toliko puta preveslao, slijedeći činjenicu:
konkretno rješenje za to smeće teško 130.000 tona i 115 milijuna kuna inicirala je Mirela Holy, još kao ministrica zaštite okoliša i prirode, a podrazumijeva interventni izvoz i termičko zbrinjavanje bala izvan Hrvatske, ZAUSTAVLJENO je upravo zahvaljujući neprimjerenoj intervenciji Radimira Čačića, tadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade RH. Problem onda više nije rješavan, iako je Varaždin mogao već 3 i pol godine biti bez tog smeća.

I sad dragi čitaoci, ja vas sve pitam, je li kažnjivo govno nazvati Radimirom?

Ljubičasto govno

petak, 23. listopada 2015.

Tribina ČČ u Šangaju

Mislim da ćete se svi složiti sa mnom da tribina Čakovec četvrtkom aktivno radi na podizanju kulture u Međimuraca.
Uz šarolik izbor programa, odavno je prešla granice Međimurja, a i Hrvatske.
Štoviše, toliko je postala poznata da smo eto doživjeli da je i Srbin reklamira u Šangaju.
Za vas neupućene, Novak Đoković je osvojio turnir u Šangaju, i obratio se publici slijedećim riječima: “Nji hao še še nimen da ČČ!”
Nemam pojma što znači cijela rečenica, no cijeli svijet zna da je ČČ kratica za Čakovec četvrtkom!
I zato, zahvala Novaku Đokoviću što nam reklamira ČČ u dalekom Šangaju, vidi se da je fin čovjek!
A u oko pada i to što je imao crvenu majicu, a znamo čija je crvena boja!
Da nije prošao rok za predaju izbornih lista, možda su se naši Međimurci Mladen Novak i Nadica Jelaš mogli kandidirati na listi za dijasporu, i napraviti promotivnu turneju po Kini kod naše tamošnje dijaspore!
Zatim, tamo definitivno nema HDZ-a pa onda nema straha od one izreke da se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina.
Pa onda, Kinezi već imaju svoj zid, ne treba im još jedan, niti živ niti mrtav.
Jedini im je problem što Kinezi vole orah.

No što možemo,
tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomi ga, al zube polomi!

Povratak u Kinu

srijeda, 21. listopada 2015.

Socijalna zadruga Humana Nova: Tekstil nije otpad

Glasajte za projekt “Tekstil nije otpad” socijalne zadruge Humana Nova iz Čakovca i omogućite zapošljavanje još jedne osobe u socijalnoj zadruzi.
Socijalna zadruga Humana Nova
Opis projekta
Socijalna zadruga Humana Nova potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih društveno isključenih osoba kroz sakupljanje i sortiranje tekstila, odjeće i obuće, te proizvodnju i prodaju kvalitetnih i inovativnih tekstilnih proizvoda od ekoloških i recikliranih materijala za domaće i inozemna tržišta.
Tekstil, tekstilna odjeća i obuća se u kasnijim procesima sortiranja i recikliranja ponovno upotrebljava kao second hand odjeća, osnova za redizajniranu odjeću, kao repromaterijal za nove proizvode i kao sirovinu za industrijske krpe.
Zadruga danas djeluje u 2 proizvodna pogona u Čakovcu veličine 340 m2, šivaonici i skladištu/sortirnici. Zadruga ima uvedenu normu ISO 14001 i normu SA8000.
Zadruga je vođena modelom trostruke bilance, odnosno ekonomskim, ekološkim i društvenim ciljevima. U procesima odlučivanja potiče razvoj i primjenu ekonomske i participativne demokracije – dakle, pravo zaposlenika/ica neke organizacije da njome upravljaju.
Danas svoje snove u njoj ostvaruje 15 trajno zaposlenih osoba. Ovim projektom planira se unaprijediti poslovanje širenjem mreže za sakupljanje, razvojem prve kolekcije redizajnirane odjeće, te novim zapošljavanjem. Širenje mreže za sakupljanje planira se ostvariti kupnjom kontejnera za tekstil (za sada je postavljeno 16 kom u Međimurskoj županiji) te vreća za tekstil za kućanstva. Nova osoba sa dizajnerskim iskustvom razviti će prvu kolekciju redizajnirane odjeće, te 5 novih uporabnih predmeta, napravljenih od recikliranog tekstila.
Zadruga je članica međunarodne mreže REUSE. Sav tekstil koji se sakupi se inovativnim načinom sortiranja i recikliranja može upotrijebiti, te ništa od sakupljenog tekstila ne zavržava na odlagalištu.

Način vođenja
Voditelj projekta (ujedno i upravitelj) – budući da vrši upravljačku, organizacijsku, istraživačku i razvojnu funkciju te je upoznat sa svim segmentima poslovanja Humane Nove, upravitelj zadruge će biti ujedno i voditelj projekta. Na projektu će raditi od njegovog početka pa do završetka. Bit će odgovoran za provedbu projekta, izvještavanje, upravljanje rizicima te za postizanje definiranih rezultata i ciljeva. Voditelj financija bit će odgovoran za upravljanje financijama u sklopu projekta. Radit će 10% svog radnog vremena na projektu. Dizajner/ica tekstila – riječ je o stručnjaku koji će osmisliti 10 modela redizajnirane kolekcije te 5 novih uporabnih predmeta čija osnova je sakupljena i sortirana odjeća, a čije uzorke/prototipove će sašiti šivačice Humane Nove.

Ciljevi projekta
Ciljevi predloženog projekta su unaprijediti i proširiti model sakupljanja tekstila, odjeće i obuće te time smanjiti količinu otpada na odlagalištima. Time se širi i poslovni model Humane Nove koji daje sigurniju poziciju na tržištu u idućoj godini, povećanjem količine sakupljenog tekstila za 30% u odnosu na prethodnu godinu. Zadruga je do danas sakupila od 2012. godine preko 600 tona tekstila. Time se aktivno doprinosi zaštiti okoliša recikliranjem tekstila i tekstilne odjeće, koji je i osnova za izradu redizajnirane kolekcije te recikliranih tekstilnih proizvoda. Veća količina sakupljenog tekstila itekako daje mogućnost novih zapošljavanja marginaliziranih skupina ljudi.

I zato vas još jednom pozivamo da glasate za projekt “Tekstil nije otpad” socijalne zadruge Humana Nova iz Čakovca i omogućite zapošljavanje još jedne osobe u socijalnoj zadruzi.

utorak, 20. listopada 2015.

Međimurci, ste si dobri z Hrvatima?

I tako, prošao je rok za predaju izbornih lista.
Neki su ih predali uspješno, neki neuspješno.
Evo Međimurac Branko Vukšić odustao jer je skupio potpise potpore u krivim izbornim jedinicama.
Zaboravio Vukšić odakle je rodom, da se sjetio da je iz III. izborne jedinice, možda bi skupio dovoljno potpisa potpore.
Zašto?
Zato, dragi moji Međimurci, jer je kroz povijest Međimurje zajebavao Beč, pa Budim, pa Pešta, pa Budimpešta, Beograd, a u suvremeno doba i Zagreb.
Tko više šljivi naše malo Međimurje?
Fučka se svima, pa i njima!

Tuđman je otvoreno rekao da je Hrvatska do Drave. I zato HDZ, na listi kandidata za Sabor u III. izbornoj jedinici, ima cijela dva i pol Međimurca, od kojih samo jedan ima realne šanse da uđe u Sabor, a to je Darko Horvat koji je na drugom mjestu. Ljubomir Kolarek na devetom i Dražen Srpak na dvanaestom bi morali platiti jako puno kobasica da bi dobili dovoljan broj preferencijalnih glasova od pretendenata na 1000€ za svako dijete!

A što je sa SDP-om, strankom koja godinama govori da je Međimurje prisralo, pardon na anagramu, priraslo SDP-ovom srcu?
Imaju jednog cijelog kandidata iz Međimurja, i to poštovanu Dragicu Zgrebec, ženu koja je sa Milkom Planinc pila kavu u CK SKJ, koja je dosad bila u svim sazivima Sabora, bez obzira što ponekad nije dobila niti jedan glas potpore svoje matične, niti čakovečke niti međimurske organizacije!
Da, da, vidi se koliko je SDP-u stalo do Međimurja!
Pa budu hrmačeki pak tak i tak glasali za njih!

I tako je predraga nam (pod ovim predraga ne mislim na međimurski prijevod preskupa) Dragica na trećem mjestu.
A na četvrtom je međimurski župan Matija Posavec, trenutno još u HNS-u, koji je već rekao da će ako uđe u Sabor svoj mandat dati nekom drugom, jer ode li iz Županije, raspast će se sve!
I to je to od SDP-a!

I zato nitko živ na ovom svijetu ne može reći za Međimurca da je nacionalist. Niti slučajno. Lokal nacionalista, to da, to je već druga priča, ali nacionalista ni u ludilu.
Kroz stoljeća su Međimurcima govorili kako je kutak između Mure i Drava raj za njih i ne treba im nitko preko tih dviju rijeka. Jer Međimurje je, kako su to objasnili Međimurcima oni na visokim foteljama u Zagrebu, Švicarska u malom. Istina da su u Međimurju najniže plaće, ali to nije bitno, mi smo Švicarska u malom.
Ali zar ne bi tu Švicarsku u malom ipak trebali zastupati Međimurci, pa da onda Međimurje bude Švicarska u velikom?

I zato bum ja glasal za ORaH, za svoje Međimurce!

Jedini imaju Međimurca kao nositelja liste, Kristijana Mavreka iz Čakovca, a uz njega još, brojkama i slovima, 4 (četiri) Međimurke i Međimurce:
Ines Novak iz Čakovca na 4. mjestu na listi, Ivanu Oletić iz Svetog Martina na Muri na 6. mjestu, Zadravec Alena iz Čakovca na 9. mjestu i Vesnu Braniša iz Belice na 10. mjestu.
I zato, čim više Međimuraca, više dobra za Međimurje, jer ne zaboravimo, III. izbornu jedinicu čine Međimurska, Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija!
Međimurci, zato 8. studenog pamet v glavu, a ne mozak na pašu!
orah mozak

petak, 16. listopada 2015.

Pregled tjedna na profesionalan način

Ivana Petrović slovi kao vrsna novinarka, što je nedvojbeno nekad i bila, kao što je i Mislav Bago nekad bio vrstan novinar. No ponekad, kad dobijete nagradu, slava zna udariti u glavu, pa se malo izgubite u svojoj profesionalnosti.
Pa je tako Ivana od vrsne novinarke postala trač baba, a Mislav uzima sugovornika samo za kulisu, jer sve više voli slušati sam sebe, postavljati si retorička pitanja i voditi monolog.
I stoga sam odlučio pokazati kako izgleda profesionalan prilog: kratko, jasno i sažeto!
Jer sve što ja trebam je malo ljubavi, trunku sreće, iskrenog prijatelja, i podeblji snop eura, a životni san mi je da se zaposlim u sex shopu:
Rad u sex shopu

Nedavno je NASA sazvala izvanrednu konferenciju za javnost, jer su došli do nevjerojatnog otkrića, rover Curiosity je poslao čvrst dokaz:

ćevapi na marsu

Iz Ministarstva prosvjete je poslan dopis svim roditeljima da ne šalju djecu samu u kupnju školskog pribora, jer je primijećana pojačana aktivnost nekih gospodarskih lobija:
Školski pribor

Da bi dokazali da nisu u pravu svi oni koji žele izbaciti vjeronauk iz škola, osnovana je Udruga svećenika ljubitelja male djece:
Svećenici vole malu djecu

Iz visokog ureda je stiglo priopćenje za javnost da je Jakov rašireno ime u Hrvata:
Koji Jakov?

U medijima je zamijećen pravi mali marketinški rat proizvođača pelena:

pelene

Detaljno istraživanje je pokazalo da se ljudski mozak, pa tako i način razmišljanja razvija nevjerojatnom brzinom:
Moderna filozofija

Zapravo, o radu ljudskog mozga i logici je podastrto nekoliko dokaza:
HDZ logika

Naravno, budući da bih ovim profesionalnim izvještavanjem mogao na sebe navući bijes nekih prozvanih, obezbjedio sam si zaštitu:
Oštar pas

Za Paralelni-blog, direktno iz Čakovca,
Gorkić Taradi

četvrtak, 15. listopada 2015.

Volim kad imam dobru ideju

Gradovi prijatelji djece (Child Friendly Cities) je globalna inicijativa UNICEF-a pokrenuta 1996. godine s ciljem stvaranja gradova po mjeri djece jer je upravo blagostanje djece važan pokazatelj zdravog okružja, demokratskog društva i dobrog upravljanja.
U Hrvatskoj je Akcija pokrenuta u sklopu Saveza društava Naša djeca početkom 1999. godine pod pokroviteljstvom UNICEF-a koji je osigurao sredstva za pokretanje Akcije.

I grad Čakovec je na popisu gradova prijatelje djece.
U Čakovcu ima i djece invalida, koja su na žalost zakinuta u nekim stvarima od ostale djece.
Jedna od tih stvari je skoro najdraža dječja igra: ljuljanje na ljuljački.

Stoga sam predložio Gradu Čakovcu da razmotri mogućnost izrade / nabavke barem jedne ljuljačke za invalide.

Zamolio sam i čitatelje da se izjasne o mom prijedlogu da se u gradu Čakovcu postavi barem jedna ljuljačka za djecu invalide.
U komentarima na društvenim mrežama podrška čitatelja i građana toj ideji je bila stopostotna.

A jučer je došao i odgovor iz Grada potpisan od gradonačelnika Stjepana Kovača kojim se potvrđuje da će se ideja vrlo vjerojatno realizirati na barem jednom od dječjih igrališta koja se nalaze u gradskom središtu.

Od mene su zatraženi podatci o proizvođačima takvih igrala, koje sam danas i proslijedio u Grad Čakovec.

Iskreno vjerujem da će već na proljeće i djeca invalidi imati pokoje svoje igralo na dječjem igralištu.


utorak, 13. listopada 2015.

Posjet inkasatora HRT

Šugav dan, kiša pada pa ne pada, imam majstora koji otišao nešto srediti u grad pa čekam da se vrati, da ga pustim u stan pa odem leći u kadu.
I oglasi se zvonce na vratima, ‘ajde fala bogu došao majstor natrag da ga ne čekam više.
Otvaram vrata, a ono inkasator HRT-a.
Trudi se biti ljubazan, ispričava se na smetnji, provjeravaju popis pretplatnika i način plaćanja pretplate.
Čuo sam nešto o tome da je HRT krenuo u tu akciju, otkako je sud presudio da vam inkasatori HRT-a ne smiju naplatiti kaznu jer je to u nadležnosti suda. Mogu vam jedino naplatiti pristojbu najviše šest mjeseci unatrag, što možete odmah platiti, a i ne morate. A u stan vam oni nikako ne smiju ući.
Kako sam s time upoznat, a imam i trajni nalog u banci za plaćanje TV pretplate, posjet inkasatora me nije uznemirio, sve dok nije počeo gledati po listi.
A razgovor je išao otprilike ovako:

INKASATOR: Plaćate li pretplatu?
JA: Pa zar nemate te podatke na toj listi?
INKASATOR: Da vidimo, Taradi, u jebote nema Taradi!
JA: Jeste sigurni?
INKASATOR (gleda još jednom): Jebote, nema!
Jeste bili na nekoj drugoj adresi?
JA: Nisam! (sad već malo u panici što on ima mene jebat?)
INKASATOR (proučava listu i dalje): A kako plaćate? Trajnim nalogom? Jebote, pa nema!
JA: Da, preko Netbankinga ( sad već u očajničkom pokušaju da se prisjetim što je rekao sud o jebanju od strane inkasatora!). Pogledajte pod Škvorc!
INKASATOR: Jebote, nema ni pod Škvorc!
JA: bez teksta, muči me smije li me jebat ili ne
INKASATOR: A jebote, evo Gorkić , tu je!

I ljubazno on mene pozdravi, a ja još brže otpozdravim i zatvorim vrata!

Uspio sam sačuvati nevinost, no svejedno sam zatražio ispriku od HRT-a, pa da vidimo hoće li je biti!


ponedjeljak, 12. listopada 2015.

Mjesec-dva apstinencije

I tako, pisanje knjige ide bolje (i brže) nego što sam mislio. Vjerojatno zato jer je tema kojom sam u zadnje vrijeme jako zaokupljen, a to je konobarski pogled na politiku u zadnje dvije godine, odnosno, kako sam ušao u ORaH.
Za zle jezike, ne težim tome da držim Kiklopa u ruci, dovoljno je što Nives voli da ga ima u ruci.

Kiklop za Nives

Neće ovo biti niti pranje mozga ORaH-om. Ne!

Ova knjiga ima namjenu da prikaže kako se radnik, konobar, snalazi, prvo u promatranju politike, a zatim u političkom djelovanju, prvim koracima u politici, a zatim i snalaženju u svim zamkama politike, može li se i treba li se običan čovjek, radnik baviti politikom. Jedno je sigurno, odmah se prešlo na korake, puženja nije bilo ni u jednom trenutku.
U prvoj knjizi imali smo konobare, kurve i političare.
U ovoj imamo konobare, političare i političke kurve. Naravno, pisana je gorkićizmom, kako je jedna fina gospođa nazvala moj stil pisanja, a to znači ima i humora, i ironije i sarkazma, ali ono najvažnije, pišem ono što ja mislim, a ne što bi drugi željeli da mislim.
I ako knjiga bude i gotova prije izbora, u izdavanje će ići nakon izbora, kada će biti poznati rezultati.
Oni neće ni na koji način utjecati na napisano, ali će svakako dati završnu misao.
A kako je onda politika osnova knjige, onda politike do izdavanja knjige neće biti niti na blogu niti u kolumnama.
Teme narednih dana će biti kao i prije, one svakodnevne.
Recimo, malo iz struke, ispitivanje tržišta o piću:



7 UP

Ravnopravnost među ljudima:

Udarac glavom

Glazbene recenzije:

Serenada

Ne smijemo zaobići ni naše prosvjetare, neka malo olabave u tome što je točan odgovor:

Točan odgovor

Učenje novih linux komandi (sliku sam već posvetio Ribafishu)

Linux za Ribafisha

Moram biti u korak s vremenom i naučiti od Crnog jajeta kako se to po novome računa starost djeteta

Crno jaje - nova matematika

Aktivno ću pratiti jesen i događaje u prirodi

Lovac i jelen

I dok ćemo se baviti svakodnevnim temama bez politike, pokušati ću naći sponzora za knjigu

Traži se sponzor

A ja ću i dalje misliti, dakle blogirati!

Mislim, dakle blogiram

subota, 10. listopada 2015.

Malo misli samome sebi

Ovih dana se svašta izdogađalo.
Život kao da mi je trenutno naišao na onaj dio rijeke sa brzacima, onaj dio koji, ako si spreman uhvatiti se u koštac, ne izaziva strah, nego navalu adrenalina.

Ima nekih hridi sa strane na tim brzacima koje ti prijete, hoće te zastrašiti, no u stvari samo te izazivaju da još smjelije nastaviš plovidbu.

Pojave se one male oaze gdje možeš zastati i razmisliti, i shvatiš da je jedini logičan zaključak slijedeći:
Baš mi je žao, dragi znani i neznani, ali nebrem niti želim biti indolentni mužek!
PS: Ma zapravo mi i nije žao:)

I zato, idem dalje, bez automatskog kimanja glavom. Uostalom, već sam naglasio da ne mislim prolaziti kroz život samo kimajući glavom. I te kako mislim reći što mislim, kao što sam i do sada, i te kako mislim kritizirati, ono što mislim da moram, jer jednostavno, imam pravo na svoje mišljenje, i na svoj stav. I to mi nitko ne može oduzeti, na nikakvoj hijerarhijskoj ljestvici.

Pišem ovo prijepodne, jer kažu jutro je pametnije od večeri, no jučer sam saznao da je budali svejedno koje je doba dana!

A današnji dan je poseban za mene.
Znakovito je da današnji dan dijelim sa Svjetskim danom mentalnog zdravlja, a tema ovogodišnjeg je Dostojanstvo u mentalnom zdravlju.
Ja jesam frik, ali ne dozvoljavam da budem diskriminiran, stigmatiziran niti marginaliziran, i ne dozvoljavam niti emocionalno niti fizičko zlostavljanje.

I zato, nastavljam punom parom! S nekima na istom kolosijeku, s nekima samo na istom peronu, s nekima na istom kolodvoru, a s nekima mi je jedino svemir ono što nas povezuje, no tako mora biti!

I moja poruka svima:
Ne dajte se uplašiti svakakvim upozorenjima, jer ako vam neko šalje upozorenje, znači da ste na pravom putu!

No sikiriki!

petak, 9. listopada 2015.

Politički bećarac

Kiša pada, izbori su blizu,
Pa i političari sve jače grizu!

Toma broji, brojevi mu skaču,
Skoči s dva odmah na petaču!

Zoki zove bana da ustane,
Neće ban, svježe su mu rane!

Ćaća prijeti, doći ću ja kući,
Jaca se boji, hoće li je tući!

Dragi moji, Kolinda nam stiže,
Pita Tomu, želi li je bliže!

Zora sviće, ide Bandić delat’,
V Remetincu ne mora popevat’!

Sinčić sjedi, neće da se digne,
Čak ni kad mu Palfica namigne!

Ide Lignja, auto ga prati,
Hoće Čačić život da mu skrati!

Vesna hoće tajnica da bude,
Kaže nema zašto da joj sude!

A na kraju šećer nam dolazi,
Mirelu žele i popi i vrazi!

Ali zadnja mora biti moja,
Imam bodlja, ne znam im ni broja!

Bećarac ovaj možda nas zavadi,
Potpisuje ga Gorkić Taradi!

Politički bećarac


četvrtak, 8. listopada 2015.

Uspjeh ili poraz?

Nakon objave prve knjige, najčešće pitanje koje mi je postavljeno u vezi nje je jesam li ja sada pisac?
I to u tri oblika:
– šaljivo od prijatelja i poznanika,
– znatiželjno od čitatelja,
– podrugljivo od onih koji su smatrali da su vrijedniji od jednog običnog konobara.
A ja sam uvijek odgovarao isto:
Pa vjerojatno jesam, budući da postoji Bilješka o piscu, onda i pisac. A autor definitivno jesam!

A od objave prve knjige, promijenile su se neke stvari u mom životu.
Počeo sam još više pisati na blogu, a nekako je i taj moj blog postajao sve čitaniji.
Počelo mi se pričinjavati da mi se nekako veći broj ljudi blagonaklono nasmiješi, da im u očima zaiskri pogled prepoznavanja.
A to pričinjavanje se pretvorilo u spoznaju kad su mi ljudi počeli prilaziti sa pitanjem:
Jeste li Vi onaj…? ili Vi ste pisali o onome…?
 
No paralelno sa time počele su stizati i uvredljive poruke, ponižavajući me i prozivajući da što si to jedan konobar umišlja, što bih ja to mogao reći, kako mi je uopće palo na pamet da sam sposoban nešto reći, napisati. Pa imam samo srednju školu!

Posljedica toga je bila da sam postao još aktivniji, otvoreniji, kritičniji, unosio u pisanje još više ironije, ponekad na granici sarkazma.
I postao sam politički angažiraniji.
Izabran, uz dosta poklopljenih elemenata, u Gradski forum ORaH-a Čakovec, počeo sam se baviti politikom, učiti o politici, stjecati nove prijatelje i neprijatelje, unutar i izvan stranke.
No počeo sam davati i svoj konkretan doprinos onima kojima je trebala pomoć, i cijelo to vrijeme sam uspješno odvajao posao od privatnog i političkog života.

Da moj blog i moje kolumne nisu ostale nezamijećene, počeo sam se uvjeravati svakog dana.
A da je napisano bilo ne samo pročitano, nego i pogodak u sridu, dokazivali su sve jača vrijeđanja i ponižavajući komentari onih koje sam se dotakao kritički u kolumni.

A sad nam dolaze parlamentarni izbori, prepucavanja ne da su počela, nego su već ušla u treću fazu, i među strankama, i unutar stranaka.
Jučer smo u Čakovcu imali sastanak ORaH-a na kojem su predstavljene liste za predstojeće izbore, posebno za III. izbornu jedinicu. I saznam da sam ja prva rezerva za izbor zastupnika u Sabor.
I kako se Krleža obračunao sa njima, došlo je vrijeme i da se ja obračunam sa samim sobom, sumiram protekle dvije godine, prisjetim svih događanja, priča i pričica i odgovorim sam sebi: je li to USPJEH ili PORAZ?
Uspjeh ili poraz?

PS: upravo ste pročitali uvod u novu knjigu radnog naslova Kako je konobar zajebao koncepciju

petak, 2. listopada 2015.

Prozivam HDZ Međimurja (a i šire)

Nakon 25 godina, konačno je gotov program HDZ-a.
Kako nije bilo pametne glave u HDZ-u da napravi taj program, program je rađen u Njemačkoj.
Gdje patuljci pojma nemaju o stanju na terenu.
I dok su građani diljem Lijepe naše svatko za sebe birali bajku koja im posebno pada u oko, svim Međimurcima, ali SVIMA, pa i međimurskim HDZovcima je zapela za oko Karamarkova izjava “Za svaku rođenu bebu dat ću 1000€!”
Ironični su se prvo sjetili Karamarkove ponude da radi djecu po kućama
Karamarko jebe po kućama
što bi značilo da za svako koje napravi on dobiva 1000€!

Onima ozbiljnijima je palo na pamet slijedeće
HDZ i Hrvatske majke

Svi vi koji sad želite graknuti nešto o rasizmu, pročitajte tekst do kraja, da bi shvatili karakterističnost Međimurja, a uvod u ozbiljnost situacije nek vam da slijedeći vic:

Pita mali cigo tatu:
“Tata, tata, što je to demokracija?”
Tata odgovara:
“To ti je, sine, kad bijeli ljudi radu za državu, a mi imamo socijalnu pomoć.”
Opet mali pita:
“A kako tako, tata? Zar se onda oni ne ljute?”
A tata mu objasni:
“Ljute sine, ali to je već rasizam.”

Trebate znati da istraživanje o najsigurnijem gradu u Hrvatskoj, gdje su kriteriji bili broj prometnih nesreća, imovinska i nasilna kaznena djela te zloporaba droge, kojeg je časopis Zaštita proveo u suradnji s Ekonomskim institutom Zagreb, a temeljem podataka MUP-a, Čakovec svrstava na dno te liste, zajedno sa Zadrom i Pulom.

Čakovec na dno ljestvice sigurnosti postavljaju imovinska kaznena djela, zbog mnogobrojnih pljački po poljima i kućama od strane Roma, a u zadnje vrijeme i fizičkim sukobima čak i s policijom.
Karamarko tako nastavlja ono što je započela Jadranka Kosor, a to je akcija “Hrvatske majke” gdje Romkinje služe samo za rađanje djece, a očevi podižu novac koji je namijenjen toj djeci, i troše ga, ne za djecu, ne za obitelj, ne za dom, ne za školovanje, već u kockarnicama.
Ako ne vjerujete, na dan isplata socijalnih pomoći ili bilo kakvih novčanih pomoći, dođite u Čakovec i zavirite u kockarnice.
Tu ću čak povući paralelu i sa izbjeglicama koje prolaze kroz Hrvatsku, pa je HDZ poslao Hebranga na granicu da svojim izgledom plaši ljudi i priječi im prolaz, vičući na sav glas o problemu sigurnosti šikanirajući humanizam ljudi.
Jer bi te izbjeglice mogli iskorijeniti kršćanstvo u Hrvata.
A ne vide da u Međimurju među Romima potiču upravo ono protiv čega grakću.
Jer ja sada govorim javno ono što znaju svi i o čemu pričaju svi, pa i HDZovci u Međimurju, Romi kradu po poljima, kućama, dvorištima, a ne odgovaraju za ništa jer se odmah žale da ih se maltretira kao manjinu.
E možda bi sad neki zlobnik rekao oni kradu lokalno, po Međimurju, HDZ ima širi teren, ali evo zahvaljujući hrvatskom pravosuđu koje je i Sanadera pustilo na slobodu, tko nije krao, magarac je bio!

Sad naravno moram dokazati da nisam rasista, pa prije nego iznesem svoju obranu i prijedloge, prenosim uputu gradonačelnika Montreala gradskim službenicima predgrađa Dorval kako će objasniti muslimanskim roditeljima zašto odbija njihov zahtjev da se iz školskih kuhinja izbaci svinjetina:
“Muslimani moraju shvatiti da se moraju prilagoditi Quebecu i kanadskim običajima, tradicijama i načinu života, jer je to država u koju su se odlučili useliti. Oni moraju shvatiti da se moraju integrirati i naučiti živjeti u Quebecu. Moraju shvatiti i da ONI moraju promijeniti svoj stil života, a ne Kanađani koji su ih tako velikodušno primili.
Oni moraju shvatiti da Kanađani nisu ni rasistički ni ksenofobični, prihvatili su mnoge imigrante prije muslimana (dok obrnuto ne vrijedi, u tim muslimanskim državama ne prihvaćaju ne-muslimanske imigrante).
To što ima više drugih naroda, Kanađani nisu spremni odreći se svoga identiteta i svoje kulture. A Kanada je zemlja dobrodošlice, ne samo od strane gradonačelnika Dorvala koji pozdravlja strance, takvi su kanadski ljudi u cjelini.
Na kraju, oni moraju shvatiti da u Kanadi (Quebec), unatoč svojim židovsko-kršćanskim korijenima, božićnim drvcima, crkvama i vjerskim festivalima, religija mora ostati u privatnoj domeni. Općina Dorval ima pravo odbiti bilo kakve ustupke glede islama i šerijata. Za muslimane koji se ne slažu sa sekularizmom i ne osjećaju se ugodno u Kanadi, postoji 57 lijepih muslimanskih zemalja u svijetu, većina njih spremna je primiti ih raširenih ruku u skladu sa šerijatom i to odmah.
Ako ste izabrali Kanadu kao svoju zemlju za život – a ne ostale muslimanske zemlje – to je valjda zato što ste smatrali kako je život bolji u Kanadi nego drugdje. Pa se stoga zapitajte samo jedno:
– “Zašto ti je bolje ovdje, u Kanadi, nego tamo odakle si došao?”

Dakle, Romi moraju shvatiti da žive u Hrvatskoj, gdje imaju svoja prava na koja se obilato pozivaju, ali konstantno zaboravljaju da imaju i svoje obaveze, kao i svi građani Republike Hrvatske.
HDZ ovim obećenjem o 1000€ radi najgoru moguću stvar, da malo parafraziram: daje im ribu da se jednom najedu, umjesto da im da udicu i nauči ih loviti pa da mogu jesti stalno.

Dakle, ne treba samo obećavati (i davati novac), treba te ljude naučiti da o obitelji treba brinuti, da treba postojati odgovornost, da se obaveze moraju ispunjavati.
A da se to može, dokaz je već nekoliko mladih romskih obitelji koje su se zaposlile, rade, uzeli kredite za kuću (i vraćaju ih), čak su neki uz svoju djecu posvojili i drugu, i to bolesnu, i brinu o njima.
E takvim Romima treba pomoći svim snagama, podržati ih u društvu, u socijalizaciji.
Romima treba reći da se ne može samo dobivati, da treba i davati, da treba raditi. Odavno su prošla vremena kad su mogli živjeli kao prosjaci, gatare, kradljivci.
Trebaju prihvatiti hrvatske zakone, i živjeti u skladu s ostalim hrvatskim građanima.
I u tome im moramo pomoći, taj put im moramo pokazati.

Apsolutno se slažem da natalitet treba povećati, a kako je ekonomska situacija teška, roditelji se teško odlučuju za djecu, i treba im pomoći. Ali neka ta pomoć bude namijenjena upravo djeci, pa umjesto novca koji može završiti nenamjenski, darujmo im kolica, pelene, opremu, odjeću, hranu, osigurajmo jeftine vrtiće, doista besplatno školovanje, a ne besplatno samo na papiru, i naravno, osigurajmo im ravnopravnost!
HDZovci Međimurja, jeste li svojima u Zagrebu objasnili karakterističnost Međimurja?
I ponavljam, nemojte mi sad bacati floskule o rasizmu, svi znamo što govorite u gradu međusobno, kao i ostali žitelji Međimurja, a evo, ja sam o tome progovorio javno.
Pa evo i javno, HDZovci, bacili ste Hrvatsku na koljena, ali još je niste dotukli!

Iz zatvora u Sabor