subota, 10. listopada 2015.

Malo misli samome sebi

Ovih dana se svašta izdogađalo.
Život kao da mi je trenutno naišao na onaj dio rijeke sa brzacima, onaj dio koji, ako si spreman uhvatiti se u koštac, ne izaziva strah, nego navalu adrenalina.

Ima nekih hridi sa strane na tim brzacima koje ti prijete, hoće te zastrašiti, no u stvari samo te izazivaju da još smjelije nastaviš plovidbu.

Pojave se one male oaze gdje možeš zastati i razmisliti, i shvatiš da je jedini logičan zaključak slijedeći:
Baš mi je žao, dragi znani i neznani, ali nebrem niti želim biti indolentni mužek!
PS: Ma zapravo mi i nije žao:)

I zato, idem dalje, bez automatskog kimanja glavom. Uostalom, već sam naglasio da ne mislim prolaziti kroz život samo kimajući glavom. I te kako mislim reći što mislim, kao što sam i do sada, i te kako mislim kritizirati, ono što mislim da moram, jer jednostavno, imam pravo na svoje mišljenje, i na svoj stav. I to mi nitko ne može oduzeti, na nikakvoj hijerarhijskoj ljestvici.

Pišem ovo prijepodne, jer kažu jutro je pametnije od večeri, no jučer sam saznao da je budali svejedno koje je doba dana!

A današnji dan je poseban za mene.
Znakovito je da današnji dan dijelim sa Svjetskim danom mentalnog zdravlja, a tema ovogodišnjeg je Dostojanstvo u mentalnom zdravlju.
Ja jesam frik, ali ne dozvoljavam da budem diskriminiran, stigmatiziran niti marginaliziran, i ne dozvoljavam niti emocionalno niti fizičko zlostavljanje.

I zato, nastavljam punom parom! S nekima na istom kolosijeku, s nekima samo na istom peronu, s nekima na istom kolodvoru, a s nekima mi je jedino svemir ono što nas povezuje, no tako mora biti!

I moja poruka svima:
Ne dajte se uplašiti svakakvim upozorenjima, jer ako vam neko šalje upozorenje, znači da ste na pravom putu!

No sikiriki!

Nema komentara:

Objavi komentar