četvrtak, 29. listopada 2015.

Glasovi u mojoj glavi

Kad sam se danas ujutro probudio, još nisam pravo ni otvorio oči, a već sam odlučio da danas uzimam slobodan dan od bilo kakvog pisanja, komentiranja, blogiranja.
I inače mi je nekako usađeno, da u toj fazi buđenja, bez obzira koliko kratko ili dugo trajala, kroz glavu mi već prolaze misli što namjeravam napraviti taj dan, rađa se nekakav plan rada.
I dok obavim jutarnje higijenske rituale i sjednem za komp i usput pijem svoj cappuccino, već je sve kristalno jasno kako bi dan morao proteći.
Pa je danas dan počeo s kontrolom emailova, pijuckanjem cappuccina i dvoumljenjem koju igricu prvo da odigram dok mi nešto pametno i korisno ne padne na pamet.

I tada je počelo.
Prvo je to bio samo kao neki šum iz neidentificiranog izvora, pa sve glasniji žamor, da bi na kraju to već bila sasvim jasna i glasna svađa glasova u mojoj glavi.
Neke spodobe sa krilima u bijelom su vikale melodičnim glasom: hajde napiši nešto lijepo!
S druge strane, neke spodobe u crvenom s rogovima, repom i trozupcem u ruci uz cerek su vikale: hajde napiši nešto zločesto!

I zbunile me totalno. Očito su bile iz različitih tabora, na neki način se smjestile u mojoj glavi, i svađale se međusobno pokušavajući utjecati na mene, a poruka im je zapravo bila ista: hajde napiši nešto!

Neću! - odgovaram glasno, pokušavajući nadjačati te glasove!
Danas sam uzeo day off od pisanja.

Moraš, moraš! - viču i dalje glasovi u mojoj glavi!
Nešto lijepo! Nešto zločesto! Lijepo, zločesto, lijepo!

Pa dobro! Što je za vas lijepo? Ili zločesto?
Ako napišem da je špek dobar, pola svijeta će reći da je to lijepo, a pola svijeta na čelu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u koju se očito ušuljao muslimanski lobi će reći da je to zločesto.

Napišem li bećarac, pola Hrvatske će reći da je to lijepo, a pola Hrvatske na čelu s Babama i hrvatskim pravosuđem će reći da je to zločesto, da moram u zatvor!

Idem li opljačkati banku, ne znam koliko novaca će biti taj dan u banci za opljačkati.
Jer ako opljačkam malo, suci će reći da sam zločest i baciti me u zatvor na dugo godina. Opljačkam li puno, suci će reći da sam dobar i mogu na slobodu.

I kako da sad ja znam što je dobro, a što loše?

Počnem li o politici, tek onda sam piknuo u osinje gnijezdo.
Svi oni lopovi, kriminalci, Rvatine, saborski zastupnici s više staža u Remetincu nego na radnom mjestu u Saboru, sve one spodobe koje nas već 25 godina zajedničkim snagama pljačkaju, varaju i lažu, ima da me tuže za klevetu.
Pitam li narod želi li promjene, narod će reći da želi.
Pitam li narod želi li sprovesti te promjene, odmah realni prikaz izreke Svi junaci nikom ponikoše!

I zato, nema šanse da danas nešto napišem, definitivno uzimam slobodan dan, jedino da čestitam jedan rođendan.

Iskrene čestitke na drugom rođendanu, puno sreće i uspjeha u promjenama za bolje sutra dragom Održivom razvoju Hrvatske - ORaH-u!

Anđeo i vražićak