srijeda, 8. listopada 2014.

Atraktivna plavuša

I tako mi  u petak ujutro u moju bolesničku sobu na odjelu kardiologije bane svećenik, onaj bolnički.
Zar mi je došao udijeliti posljednju pomast? Cimeru sigurno nije jer on je već spreman i čeka prijevoz za Zagreb gdje ga voze na koronarografiju. Ako je za mene, zašto su me onda premjestili s intenzivne koronarne jedinice u sobu?
Nije posljednja pomast, došao je reklamirati misu u 16 sati, udijelio mi papir na kojem je s jedne strane 1000 zašto (kao pitanja pacijenata), a s druge strane 1000 zato (njegovi odgovori).
Na stranu sad što je on došao u moju bolničku sobu u vrijeme kad nisu posjete, na stranu što ja ne bih htio da mi dođe u posjetu ni u za to predviđeno vrijeme, na stranu i to što je on automatski pretpostavio da smo obojica u sobi kršćani, na stranu i to što mi je u sobi gdje sve mora biti dezinficirano davao u ruke svoj propagandni materijal, ali kako može ući samo tako kod srčanog bolesnika u sobu i masirati me pitanjem da li Boga osuđujem za svoju bolest?
Ne, ne osuđujem Boga, ne osuđujem ni Boxmark, jer su mi dva dana prije na poslu priopćili da mi neće produžiti ugovor o radu. Primio sam to stoički, radio i dalje još par sati kao da se ništa nije dogodilo, a onda je ipak stres učinio svoje: pritisak u prsima, vrtoglavica, mučnina, nekontrolirano drhtanje cijelog tijela. Naravno, slijedi prijem na hitnu, pa na koronarnu jedinicu.
Jer otkako sam imao zadnji srčani prije dvije godine, ovo je drugi put da mi prestaje radni odnos zbog zdravstvenog stanja.
I tako, ispada da više jednostavno ne mogu raditi poslove koji iziskuju fizički napor. I ispada da mi je poklon za pedeseti rođendan nezaposlenost. A za taj poklon krivim državu!
Država mi ne da invalidsku komisiju, ne da mi invalidnost, jer kaže ima poslova koje mogu obavljati.
Slažem se, mogu obavljati administratorski posao, što je još važnije, znam obavljati taj posao, sposoban sam i osposobljen za njega. Samo ima jedan mali problem, imam 50 godina, i nisam plavuša.A država mi nije omogućila da se zaposlim za posao koji mogu obavljati.
I sad imam slijedeći izbor:
- poslati sve u rodno mjesto, prepustiti se letargiji i možda čak i propiti
- kupiti ružičaste naočale i tražiti iza ugla svijetlu budućnost, što je još i u redu dok je sunčano vrijeme, ali je malo gadno kad lije ko iz kabla

Naravno, treba tražiti novi posao, a oglas za njega bi izgledao otprilike ovako:
Mladić u najboljim godinama (50), skoro kao nov, komunikativan, pismen i jezično i informatički, od stranih jezika odlično špreha i dobro spika, administratorski spretani i okretan, traži posao.

Tko zna, možda nekome i upadne u oko:)