četvrtak, 23. listopada 2014.

Kako doći u Vrapče?

Krenuo sam jutarnjim vlakom u 6.11 sa stanice Buzovec. Nisam putovao vlakom godinama, zapravo, mislim da neću lagati ako kažem i barem 2 desetljeća. Sjeo sam u kupe (sjećam se da su nekad takvi kupei bili 1. razred), malo je gužva jer ima i đaka koji putuju u Varaždin u školu, a poslije Bedekovčine vlak se napunio tako da više nije bilo mjesta za sjedenje, što me iznenadilo. No zaista pravo iznenađenje sam doživio kad sam otišao u WC - čist i uredan, čak je bio i neki mirišljavi osvježivač zraka, pa kad k tome dodate i ljubaznog i nasmiješenog  konduktera, isplati se razmisliti o češćem putovanju željeznicom, ipak je ekonomičnije, a doživljaj putovanja više nije neugodan.
Na stanicu Vrapče sam stigao u 9.35, kiša pada ko iz kabla, ali što mogu, zaputim se prema svom odredištu, a to je Centar za spavanje, koji je, gle čuda, u sklopu Zavoda za psihofiziologiju i organski uvjetovane psihičke poremećaje, koji je, gle još većeg čuda, u sklopu Klinike za psihijatriju Vrapče.
He-he, pa dobro je, trebalo mi je 50 godina da završim u Vrapču!
Ustanovljena mi je teška apneja u snu. Riječ “apneja” potječe iz grčkog jezika i označava prestanak disanja.
Apneja u spavanju je naziv za bolest koja se manifestira kao poremećaj spavanja. Bolesnici od te bolesti prestaju disati u snu, a da najčešće o tome nemaju pojma. Apneja zapravo pokušava ugušiti spavača. Prekid disanja uzrokuje prekid u opskrbi organizma kisikom, kao i kašnjenje izdisanja ugljičnog dioksida, čime se organizam truje. Bolesnik će prije ili kasnije nastaviti disati, a može se i probuditi, ponekad uz napad gušenja i hvatanje zraka. Ovakvi se incidenti mogu u toku noći ponoviti i na stotine puta. To može dovesti do težih posljedica, kao što su bolesti mozga, srca i krvnih žila, ili stradanje radi spontanog padanja u san na poslu ili u prometu.
Apneja spada u grupu bolesti tzv. “tihih ubojica”, jer djeluje i razara dok bolesnici spavaju.
Bolesnici s apnejom će završiti dugoročnim ili doživotnim spavanjem s maskom, priključenom na jedan od tipova električnih uređaja, koji u toku spavanja osiguravaju povećani tlak zraka u kompletnom dišnom putu i tako pomažu bolesniku, tj. prisiljavaju ga da diše.
E ja sam sad došao tu da prespavam nekoliko noći dok ustanove koji tlak zraka mi treba za moj aparat za disanje. A kad sam već završio u Vrapču, zašto ne razgledati bolnicu?
No ono što upada u oči (zapravo u uši) već prvog sata boravka u bolnici, je da mnogi pacijenti na tom odjelu, kad razgovaraju na mobitel, izbjegavaju reći da su u bolnici, i to u Vrapču. Valjda ne žele reći da su u bolnici jer bi ih onda pitali u kojoj, a ne žele da se sazna da su u Vrapču, već govore da su na putu ili samo vele nisu doma. Zanimljivo:)
Koji dan kasnije u šetnji oko bolnice, nas trojica cimera  smo vani pored jednog određenog pacijenta, podijeljeni na dvije strane ulice, napravili jednu malu spačku: dvojica nas smo zapitali glasno onog preko ceste: Oprostite, kako doći  u Vrapče?
A on je spontano odgovorio: Jednostavno, samo skreneš!

Bolnici bi očito trebalo malo obnove stolarije, jer se prozori u sobama i ne daju baš zatvoriti, no svi smo se složili da su obroci obilni, u nekim bolnicama širom Lijepe naše od tog jednog obroka vjerojatno bi napravili i tri. Osoblje je uglavnom u redu, no problem je ako ste invalid u kolicima, kao što je bio moj cimer (u sobi nas je inače bilo šestero). Ima napravljen lift za invalide, i bez problema ćete izaći iz bolnice u šetnju, no kad se poželite vratiti (s invalidskim kolicima), ne možete nikog dozvati da vam otključa lift, kad netko napokon i dođe on nema pojma da ovaj odjel smije koristiti taj lift, odnosno da moj cimer invalid može ići tim invalidskim liftom, a još manje shvaća zašto uopće želimo ući i nikako da objasnimo da smo tu pacijenti.
Vjerujte, lakše je izaći iz Vrapča nego ući u njega!

A udarna vijest dok sam bio tamo je bila uhićenje Bandića, i ono što me zaprepastilo je razmišljanje nekih Zagrepčana. Oni kažu: neka je krao, ali je i napravio.
Znači li to da je to onda dozvoljen i legitiman način krađe?
Ili se i s pronevjerenim novcem moglo napraviti nešto zakonito za korist grada?
Na mene inače nije nešto posebno djelovala vijest o uhićenju te grupe Hercegovaca u Zagrebu, jer Bandić, iako je bio gradonačelnik glavnog grada, ipak je bio samo gradonačelnik, lokalni šerif. Na državnoj razini (iako su mu bile takve ambicije) on ne prolazi!

A kako sam zadnjih par godina bio u nekoliko bolnica na liječenju ili na rehabilitaciji, primijetio sam veliku mogućnost uštede (za čim ministar zdravlja non-stop vapi). Naime, pacijent se pusti kući, ali se vodi da je još u bolnici i po nekoliko dana, što se naravno naplaćuje, ili pacijent je u bolnici, recimo na rehabilitaciji, ali ne odlazi na nikakve terapije, čeka se da prođe predviđeno vrijeme rehabilitacije, a liste čekanja postoje i pacijenti čekaju.
Pa evo prijedlog, malo pogledati po bolnicama, uštedjet će se sigurno na praznim krevetima koji se naplaćuju i skratiti liste čekanja!