nedjelja, 21. lipnja 2015.

Me(n)talni sklop

Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.
Kao i država u kojoj živim.
Ja sam jedan unikatan stanovnik ove planete, a država u kojoj živim nastoji biti unikatna država na Zemlji.
Ja nastojim učiti na tuđim greškama, a ova država radi greške da drugi mogu učiti na njima.
I ne daj Bože da ona uči na tuđim greškama!

Evo, G7-zemlje odustaju od fosilnih goriva, a Hrvatska gradi elektrane na ugljen! Pa valjda mi znamo bolje!

Dugogodišnja praksa kanaliziranja i betoniranja zagrebačkih potoka nastavlja iako je takav način kroćenja potoka odavno napušten u većini zemalja EU.

Island je 2008. godine pustio da banke propadnu, a sad raste brže nego ikad prije. Mi smo prvo spasili banke, da nas sad mogu oderati do kraja!

Jedino se u Hrvatskoj socijalne zadruge koje zapošljavaju ljude s invaliditetom i druge društveno isključene osobe, tretiraju kao profitne organizacije!

Jedino u Hrvatskoj pametni Hrvati imaju više podrške vani nego u vlastitoj državi.

Zapravo, ima još jedan čovjek koji ima više podrške kod drugih nego u vlastitim redovima, a to je papa Frane!
Svojim porukama da ne moraš hodati u crkvu da bi bio vjernik, ukazivanje na nemoralno bogatstvo pojedinaca, i u crkvenim redovima, i propagiranje i nastojanje realnog življenja društvene pravednosti, skuplja neprijatelje oko sebe, jer oni su navikli propovijedati siromaštvo, ali živjeti lagodno, baš kao i naši dosadašnji političari.
Traže skromnost naroda, da bi se oni valjali u raskošnosti.

A svi bi trebali biti ravnopravni. Naš mentalni sklop bi pod “ravnopravni” trebao podrazumijevati pravedne uvjete rada i života. No izgleda da je taj sklop ipak više metalni pa se ne može prilagoditi čovjeku.

I tako nas ima jednakih i jednakijih, sa svojim favoritima.

A svaki čovjek u životu smije imati samo jedan oblik favorizma, a opisale su ga danas moje kćerke čestitavši mi Dan očeva sa slijedećom identičnom porukom:
I love how we don’t have to say out laud that I´m your favorite child! (Volim kako ne moramo naglas reći da sam ja tvoje omiljene dijete!)

Eto, i u favorizmu su jednake!