ponedjeljak, 17. kolovoza 2015.

Ljeto, a toliko ozbiljnih stvari

Završio je godišnji, nekako u stilu "Prohujalo s vihorom".
Ništa se posebno meni osobno nije desilo ove godine na godišnjem, reklo bi se čista rutina u manjem omjeru budući da sam zbog vrućina većinu vremena proveo zatvoren u sobi.
Ali nijedan dan dok sam bio na moru nisam upalio TV. Čitale se knjige, vodili dokoni razgovori.
No jedan detalj će ipak obilježiti ovaj godišnji.
Stigao sam u Priznu u 6 sati ujutro, trajekt je kretao u 6,30. I kad smo se svi utovarili, počeli su izlasci iz automobila za jutarnje razgledavanje mora dok traje vožnja.
I onda sam se ja počeo smijati, prvo potiho, no već za sekundu na sav glas. I dok su me ostali putnici zbunjeno promatrali, posada trajekta, koju većinu poznajem, mi se pridružila tihim smješkom, jer su znali čemu se smijem.
Doslovce iz svakog automobila, osim mog, barem jedna osoba je izašla se selfie štapom. I svi su počeli razvlačiti taj čudesni štap, i ja se nikako nisam mogao odlučiti asociraju li me na čarobnjake iz Hogwartsa koji mašu svojim čarobnim štapićima ili na NLO lovce koji svojim antenama hvataju signale iz svemira.
Toliko sam se smijao da nisam mogao poslikati tu scenu sa mobitelom niti bez selfie štapa.
Valjda histerija što je putovanju na odredište došao kraj!
I onda su započele seanse selfija, štapovi su se ukrštavali, smetali su jedni drugima, jedan mobitel je umalo pao i u more, no sad su se već svi sa mnom cerekali jer im je odmor konačno dobio smisao, slikanje selfija!
Čuo sam da je izmišljen i novi glagol za to: kolindirati se, što znači umjesto da radiš svoj posao, fotkaš se kao da nešto radiš.
No uglavnom, i u kolotečini, godišnji je brzo prošao, valjda zbog ljetnog računanja vremena.
Vrativši se na kopno, uvidiš da nisi bogzna što propustio.
Lipe su ocvale, i sve je isto ko i lani.
Osim cijene krastavaca za kiseljenje. Dok sam ih prošle godine kupio po 6 kn za kilogram, i to one lijepe, malecke, sad traže 10 do 12 kn za kilogram. Uspio sam ih nabaviti po 8 kn, a papriku po istoj cijeni ko i prošle godine, 4,50 kn.
Kad smo već kod poljoprivrede, poljoprivredna emisija prikazana u nedjelju privukla mi je pažnju.
Zašto?
Zato jer se valjda prvi put od postojanja te emisije nije cijela sastojala od kukanja seljaka.
Reportaža iz Zagore, poljoprivrednici zadovoljni, reportaža iz Istre, poljoprivrednici zadovoljni, jedino u Slavoniji standardno nezadovoljni. Eno kuka jedan voćar, tuča mu uništila jabuke, nije imao mrežu. Zapravo, ispravka, imao je mrežu, ali negdje u garaži, nije je stavio u voćnjak da zaštiti jabuke. Valjda još nije sezona za zaštitne mreže.
Kako sam došao na kopno, upalio sam i TV, što ste već shvatili, pa sam pogledao prilog o hrvatskim specijalcima.
I odmah shvatio da su u tim specijalcima samo prave Rvatine.
Jer očito je neizbježan uvjet da budeš specijalac i to da budeš katolik. Ne možeš biti niti druge vjere, niti ateist, a niti agnostik. Jer u zakletvi se zaklinješ i Bogu i Majci Božjoj i svim svecima, i kad završiš obuku dobiješ i diplomu, ali i krunicu.
No glavno da smo svi po Ustavu ravnopravni!

No ljeto još uvijek traje, mejte se radi,
pozdravlja vas vaš gtaradi!