nedjelja, 12. srpnja 2015.

Ljudi, pa kaj delate?

U zadnje vrijeme se dešavaju neke stvari koje me navode da upitam pojedine ljude:
Zašto režete granu na kojoj sjedite?
I kako spriječiti svaku budalu da se bavi turizmom?

No krenimo redom.

Dolazi jučer navečer, već pred kraj radnog vremena, češka obitelj, mama, tata i kćer i pitaju da li još mogu dobiti nešto za jelo.
Naravno, odgovaram uz osmijeh i smještam za veći stol, iako se oni nekako automatski krenuli prema najmanjem stolu.
Gospodin muca, no strpljivo slušam i dogovorimo što će za večeru i piće.
Donosim piće, serviram stol, majka i kćer sramežljivo, gotovo bojažljivo pitaju gdje je toalet.
Iznosim večeru, i nakon par trenutaka, vraćam se do stola da upitam je li hrana u redu, treba li možda još nešto, i žena se iznenada digne, pruži mi ruku i zahvaljuje.
Odgovaram na stisak, zbunjen tim činom.
Nastavljaju jesti, čovjek nije pravo ni pojeo zadnji zalogaj, a već dolazi na šank da plati račun.
A žena još jednom pruža ruku i zahvaljuje, kćer zahvaljuje, a otac nekako prestao mucati.
I krene razgovor, o tome kako se vraćaju sa mora, kako su bili šikanirani od strane osoblja na više mjesta. Nezamislivo je bilo da na moru konobar napravi ono što sam ja, a ja sam im samo odnio vode za piće, budući da nisu htjeli naručiti ništa za piće. Dogovarao sam strpljivo i ljubazno s njima što će večerati, pa je kod gospodina nestalo mucanje koje mu inače uzrokuje nervoza.
Večerali su u miru, a ne u grču da što prije oslobode stol.
I iznijeli su oni još detalja, da čovjek ne povjeruje.

A nije to jedina priča koju čujem u zadnje vrijeme od stranaca koji se vraćaju s mora, a stanu kod nas da se okrijepe za daljnji put.

Samo ću još dati primjer jednog mladog ruskog para s bebom koji su jedva našli smještaj zbog bebe, a kad su u jednom kafiću zamolili tople vode iz cafe-aparata da naprave bebi hranu, odgovoreno im je da u Hrvatskoj voda nije za piće, neka kupe vodu u boci kod njih.

I tako dolazim u situacije da me ljudi doslovce grle i zahvaljuju na lijepom prijemu i ljubaznosti, pa se, čini mi se, s pravom pitam: pobogu, pa što je to za ugostitelje na moru?
Naravno da znam da ima i ljubaznih i finih, ali ovakav doživljaj i jednom tjedno je previše.
Možda bi inspektori trebali kažnjavati i neljubaznost, čak sa zatvaranjem lokala, a ne samo neizdavanje računa!


Nema komentara:

Objavi komentar