petak, 6. studenoga 2015.

Zadnja predizborna kolumna

Eto, još do 24:00 smijemo reklamirati i promovirati, a onda nastupa predizbornja šutnja.
Mislim da sam do sada rekao sve što sam mislio reći, i nema se više što dodati.
Neki još koriste zadnji dan da promoviraju tuđe ideje pod svoje, neki još pokušavaju svoj nerad prikazati kao odlične rezultate, neki se još trude objasniti da to što su pokrali je bilo u korist Hrvatske, neki još trube da je anarhija put ka redu i blagostanju, neki tek danas izbacuju podatke koje se doznale UDBA, OZNA i slične građanske udruge da bi ocrnili ne konkurente, već kako oni to vele neprijatelje domovine, i tako dalje, i bla bla bla, bla bla bla.
Ja vas sve pozivam da ne glasate za photoshop, već za realnost.
Ovih dana prezentirane su vam svakakve priče, bajke, a od rijetkih ipak i istina.
Nemojte dozvoliti da vam drugi preko photoshopa naturaju njihovu istinu, svojom glavom i svojim razmišljanjem donesite svoju odluku.
Samo nikako nemojte napraviti najgoru moguću stvar – ne izaći na izbore!
Nađite toliko poštovanja prema sebi, izađite na izbore i dajte svoj glas!
Ako vas SDP i HDZ u ovih 20 godina naizmjenične vladavine nisu oduševili, postoji treći izbor, i ja vas pozivam da ga iskoristite.
Pošto odbijam i SDP i HDZ, moj treći put je ORaH, i zato, za posljednju predizbornu kolumnu samo ponovo objavljujem ono što sam objavio u subotu, 5. travnja 2014. godine.
Time pokazujem da je moja vjera u ORaH još uvijek ista, i da ORaH zaista je moguća treća opcija!

Zaokruži listu sedam


subota, 5. travnja 2014.
Odlučio sam zagristi u ORaH
U Hrvatskoj je običaj da svaki političar koji izađe iz neke stranke osniva svoju stranku, željeći utažiti svoje političke apetite i ambicije, vjerujući kako je jako popularan i svi samo čekaju njegovu novu stranku. Neki su izbačeni iz stranke, neki su sami izašli, no činjenica je da osnivaju novu stranku uz tvrdnju da znaju bolje od stranke iz koje su izašli. Njima sve rečenice započinje sa “Ja” i sav smisao se svodi na “njega/nju”!
No ima jedna političarka koja je nakon izlaska iz stranke osnovala svoju stranku, koja sa tom svojom novom strankom propagira ono što je propagirala i u bivšoj stranci. Nije promijenila mišljenje, nije okrenula kaput, upravo suprotno, ostala je dosljedna sebi, ostala je dosljednja svojim stavovima, ostala je iza svog ponašanja i razmišljanja, i usudila se Čačiću reći NE!
Naravno, riječ je o Mireli Holy i njenoj stranci ORaH (Održivi razvoj Hrvatske).
Mirela je postala sinonim za odlučnost, ustrajnost i poštenje u politici, a i njena stranka ORaH se poistovjećuje preko nje s tim pojmovima. Barem za sada, a nadajmo se da će tako biti i ubuduće.
Jer zbog tih razloga ja sam se učlanio u ORaH. Nikada nisam bio član nijedne stranke (ne računam kad su me u srednjoj školi kao odličnog đaka sa 17 godina učlanili u Savez komunista, učlanili su me kao nagradu /po ondašnjim mjerilima/ za odličan uspjeh i to je bilo to, poslije dana učlanjena više nikakve veze niti komunikacije), u životu nisam glasao za HDZ, prvo sam bio simpatizer HSLS-a, no kad se i Budiša “preokrenuo” postao sam simpatizer SDP-a, no svi smo svjesni kako su i oni zaglibili, ali u svojoj bahatosti i prepotenciji o tome ne žele niti čuti, a kamoli razmišljati!
I u ova neću reći teška, nego gadna vremena ORaH mi se čini mogućom prekretnicom, a kako ja kao i mnogi drugi stalno govorim da treba nešto promijeniti, odlučio sam da i aktivno sujelujem u toj promjeni!
Shvatio sam da samo kukanje neće promijeniti ništa. Najlakše je kukati doma i čekati da drugi naprave ono što mi želimo!
NE! Sami se moramo izboriti za ono što želimo!
I tako danas, dana 5.travnja 2014. godine s početkom u 12,30 sati sudjelujem na osnivačkoj skupštini podružnice ORaH-a za Čakovec-Međimurje!
Po mom shvaćanju, ako je netko član neke stranke, on i njegova stranka moraju imati slične ili zajedničke ciljeve i razmišljanja. Po objavljenom programu mislim da mi ORaH odgovara po načinu razmišljanja, ali i djelovanju, jer tu smijem reći što mislim, i smijem to reći javno, smijem to reći onima na funkcijama u stranci, ne trebaju mi posrednici koji će odlučiti hoće li moje mišljenje prenijeti u Zagreb ili neće, ili će iz Zagreba reći: “Smijete razmišljati, ali će biti onako kako mi u središnjici kažemo!” To nema veze s demokracijom, ili bar ja ne želim takvu demokraciju!
A u budućnosti, na ovom blogu i dalje možete očekivati moja razmišljanja, neka će odsada nadalje biti i politički obojana – kao da do sada nisu:)
Objavio Gorkić Taradi u 10:21

PS: A tu je još i poruka dijelu moje obitelji u Australiji i njihovima prijateljima te svim mojim prijateljima i čitateljima diljem svijeta!
V O T E for ORaH!

Vote for ORaH