Kako dolazi do raskola u strankama

Znate li kako je teško doći do posla?
Ako ste među 359.878 ljudi koliko ih je ovog trenutka prijavljeno na Zavodu za zapošljavanje, onda znate, ili ako ste član obitelji u kojoj je netko nezaposlen, i onda znate, ili ako ste na nekoj funkciji u nekoj stranci, i onda isto znate! E sad za ovu zadnju kategoriju, stranački funkcioneri koji znaju koliko je teško naći posao, pojedinom čitaocu nije jasno kako i oni to znaju, no doći ćemo do objašnjenja u ovom postu čistom logikom.

Ja sam časno nezaposlena osoba, član ove brojke 359878, dobio sam otkaz uvjetovan zdravstvenim razlozima, jer zbog svog zdravstvenog stanja zaista nisam više u stanju obavljati posao koji sam radio, i sa svojim bivšim poslodavcima sam se razišao u dobrom odnosu. Moja liječnica mi je prekinula bolovanje, ona kaže da nema više osnove na kojoj bi me mogla držati na bolovanju, ja kažem da mi je prekinula bolovanje da dobije bonus za svakog onog kojeg skine s državne blagajne, jer ima ih koji su na bolovanju i duže od mene i zbog manje stvari od mene. Činjenica je da se i specijalisti slažu da je ne mogu više raditi svoj dosadašnji posao, samo što specijalisti više nemaju pravo odlučivati o bolovanju, nego samo osobni liječnici.
Zahtjev za invalidskom mirovinom je, naravno, odbijen, to smo svi znali i prije nego je došla odbijenica, jer država nema para. I sad, ja ne zamjeram Mrsiću što me ne pušta u invalidsku mirovinu, jer ruku na srce, ima poslova koje ja još mogu raditi, samo što Mrsić nije omogućio da se ja mogu zaposliti na takvim poslovima.

U pedesetoj sam godini, ali na žalost nemam i navršenih 50 godina, pa nemam pravo na poticaj za zapošljavanje. I sad recite vi meni, kraj tolike nezaposlenosti, tko će zaposliti jednog 49-godišnjaka koji traži posao koji NIJE u njegovoj struci, koji želi raditi sve, ali na žalost da u to SVE ne bude uključen  teži fizički rad, da na tom radnom mjestu nema puno stepenica po kojima bih pod radnim vremenom trebao puno puta silaziti i  uspinjati se, da po ljeti ne budem izložen predugo jakom suncu, da po zimi ne udišem duže vrijeme oštar hladni zrak jer je to opasno po moje zdravlje? Ma ono, navala ponuda za zapošljavanje, svi su samo mene čekali!

I sad napišem ja životopis, i nabrojim što mogu raditi:
tajnik, trgovački putnik, prodavač, skladištar, administrator, portir, dostavljač, unos podataka,
ali nemam "papire" za to, iako sam kao voditelj poslovanja obavljao administracijske poslove, iako sam svaki dan okružem MS office-om, iako sam napravio i nekoliko jednostavnijih web stranica, iako marketing na socijalnim mrežama imam u malom prstu, iako govorim odlično njemački i dobro engleski, i imam B kategoriju, iako ...
Ima još tih iako, ali dobro dođe onima koji zapošljavaju da me lako odbiju jer nemam papire.
A molbi se pošalje svaki dan na desetke, većinom otvorene jer natječaja zapravo niti nema. Pa trebaš platiti domovnicu jer te to traže, pa moraš imati svjedodžbu, a ako si je negdje u toku života izgubio, platiš 150 KN za duplikat, pa platiš kopiranje svega toga plus potvrde o nekažnjavanju, potvrde o prebivalištu, sto i jednu vrstu izjava itd. Nije to baš ni jeftino, pogotovo ako si nezaposlen, ali treba i nezaposlenomu uzeti novce jer država nema para. 
I onda te negdje čak i pozovu na razgovor, lijepo dođeš, uredno pozdraviš, veliš da si došao na razgovor za posao, a sugovornik ti kaže da malo sačekaš i pita. "A koga tu poznate?"
Pa hebi ga sad, ne poznam nikoga, ja se javio na oglas, a u sugovornikovim očima odmah jedan od dva pogleda:
pogled broj 1: "jadan ti, pa zbilja vjeruješ da možeš dobiti taj posao, a nikoga tu ne poznaš"
pogled broj 2: "pa koji ku_ac si onda uopće došao?"

Ima tu i oglasa za posao koji ti razvojem događaja nikako ne idu glavu. Recimo, tražio se dostavljač novina u CityEx-u, u sat vremena koliko sam bio tamo na razgovoru bilo nas petero na razgovoru, ali kažu ima puno zainteresiranih, javit će se. Sve OK, ali... Za tjedan izlazi oglas za taj isti posao koji je vrlo karakterističan, ali ga objavljuje agencija za posredovanje pri zapošljavanju  Naton iz Zagreba. Nazovu oni mene, kažu preporučit će me za zapošljavanje, ali ništa ne garantiraju. I bolje da nisu ništa garantirali, jer me kasnije nitko više nije zvao. Da bi sad opet CityEx objavio novi oglas u kojem traži, pogađate, dostavljače novina. I opet sam se javio, pa ćemo vidjeti, možda se to klupko razmrsi.
Bio je tu i oglas Županijske bolnice Čakovec za radno mjesto Pomoćni radnik na zbrinjavanju infektivnog otpada, i u oglasu na portalu Zavoda za zapošljavanje Čakovec je pisalo da će svi prijavljeni kandidati biti obaviješteni o rezultatu natječaja. Nema te obavijesti, valjda poštar ne zna naći put do mog stana. 
Istina da u prosjeku na 50-60 molbi dobijete jedan odgovor, no ovdje je baš bilo navedeno da ćemo dobiti odgovor, pa sam sav u iščekivanju!
A vjerojatno i poslodavci kraj tolikog obilja radne snage traže savršenog. Tako pametni poduzetnici, direktori, menađeri, a ne znaju da SAVRŠENI/A ne postoji, barem ne od prve. Dobar radnik se može isklesati u savršenog nakon nekog vremena na tom radnom mjestu, jer može biti isto zanimanje, ali svako jednako radno mjesto u različitim firmama ima svoje posebne karakteristike koje važu samo za tu firmu!
I to nitko ne može pobiti! 

I kad tako tražite i tražite posao, na sve mile i nemile načine, pokušavati se sjetiti bi li negdje imali kakvu vezu za zapošljavanje. I tu onda saznate gorku istinu današnjice, nisu ni veze što su nekad bile. Jer na jedno radno mjesto kandidati su između ostalih smrtnika i nećak tajnika stranke, unuk potpredsjednika stranke, ljubavnica govornika stranke, kćerka načelnika općine i ljubavnica glavnog sponzora stranke! I sad, tko će dobiti taj posao? I tu sad dolazi do raskola u strankama, jer se ne mogu odlučiti tko je po hijerarhiji viši i važniji stranci!

Što mislite, da nas  359.878 nezaposlenih osnujemo svoju stranku, koliko bi mandata osvojili u Saboru? Mi bi barem odlazili sjediti tamo, isti nam je vrag sjedili u Saboru ili doma. Ovi sada ne dolaze niti sjediti tamo, i za te nedolaske dobivaju tešku lovu, pa što onda mi nezaposleni ne bi odlazili sjediti u Sabor!?

I tako, došao kraj ovog posta, idem ja dalje slati otvorene molbe, a nemam ništa protiv ako netko i ovaj post shvati kao otvorenu molbu za posao pa me pozove da radim:)

Nevezani PS: I tako je Drpićka uspjela udrpiti svog Kiklopa, i to proslavila romskim trubačima. Uopće ne sumnjam kako su ti trubači bili ponosni što sviraju tu i sada, ali se pitam jesu li imalo svjesni kako su iskorišteni zbog svoje nacionalnosti i svojih duhačkih intrumenta u prenošenju određene poruke?