Jest da sam u Međimurju , ali nema veze, imali smo mi nekad svoje Panonsko more!
Poanta je u tome što je vani još jedan sunčan dan, što su se kocke poslagale, što je sve sjelo na svoje mjesto, i što je život opet lijep i veseo!
Znate onaj osjećaj kad bi najrađe zapjevali cijelom svijetu zbog svoje sreće!
E ja bi sad sa vrha planine zapjevao cijelom svijetu!
Imam osjećaj kao da je cijeli svijet moj, sve karte su na mojoj strani, svira samo vesela glazba i svuda okolo odzvanja radosni smijeh!
Nema samo jedan razlog za ovu moju sreću, zadnja tri tjedna puno se toga izdogađalo, poklopilo, mnogo stvari je sjelo na svoje mjesto, i imam osjećaj novog početka, bez tereta, bez bremena, bez pritiska!
Tko bi rekao da čovjeku mogu tako nedostajati neke stvari, i ako ima sreće da ih ponovo dobije, shvati koliko mu znače!
Ne kaže se bez razloga da neke stvari znamo cijeniti tek kad ostanemo bez njih!
I zato, neću puno blebetati u ovom postu , idem na balkon vikati od sreće, a za kraj samo jedna mudra narodna izreka:
Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje, već oni koji najbolje iskoriste ono što imaju.
Nema komentara:
Objavi komentar