petak, 7. studenoga 2014.

Oda jednoj mamici i jednom japici

Svi mi imamo teške trenutke u životu, teške dane, teške periode.
Imam tu čast poznavati jednu mamicu i jednog japicu, koji su upravo danas saznali da je jedan težak period iza njih.
O ne, nemojte se zavaraviti, još ima dosta dana pred njima koji će biti puni krvi i znoja, ali danas su saznali da sav njihov trud, sva njihova muka, sav proliven znoj nisu bili uzalud, danas su saznali da su si dobro postavili ciljeve u životu!
Borili su se sa zlim jezicima, borili su se s vjetrenjačama, bili su uporni, bili su ustrajni, jednostavno su bili ono što jesu: borci!
Jer, ne poznajem puno ljudi za koje mogu reći da i nakon cjelodnevnog rintanja, ponekad i cjelonoćnog, uz teško breme na leđima, mogu izaći nasmiješeni među ljude kao da cijeli dan ništa nisu radili i nemaju baš ni najmanji problem.
No najviše cijenim kod njih što su ostali dosljedni sebi, što su ustrajali na svom putu, i ako nisu mogli preskočiti neku prepreku, našli su način kako je zaobići i nastaviti svoj put prema zadanom cilju!
I zato im želim da i dalje nastave tim putem dignute glave s osmijehom na licu, jer oni su vrijedni mamica i japica!