utorak, 13. svibnja 2014.

"Profesionalnost nije taktika, već moralna vrijednost"

Kažu da je u Hrvatskoj recesija. Kažu da se u Hrvatskoj teško živi. Kažu kako je mnogo nezaposlenih, kako je teško naći posao, poduzetnicima je teško naći nove poslove, pogotovo one koje mogu i naplatiti.
Kažu da mnoga poduzeća mogu samo sanjati o ugovorima koji bi im osiguravali  posao dugoročno, uz redovito plaćanje njihovih radova i usluga.

Oni koji nemaju posao, sanjaju o poslu, oni koji imaju posao, sanjaju o dobro plaćenom poslu.
Oni koji daju posao, mijenjaju radnike kao čarape jer ih na raspolaganju ima 1000 za svaki dan u godini, osim ako se ne radi o nekom zasita deficitarnom zanimanju, ili, što je vjerojatnije, zaposleniku po rodbinskoj, stranačkoj ili mito vezi!

Isto tako činjenica je da poslodavci zbog velike ponude radne snage traže savršenog, i tu griješe, jer savršen ne postoji. Realno savršen je onaj koji se non-stop uz posao usavršava i nadograđuje, usvaja nova znanja i tehnologije!

Isto tako činjenica je i da ima onih radnika koji žive po socijalističkom sistemu, pa nakon što se kod kuće narade, recimo na polju ili nekom fušu, dolaze na posao odmarati.

I uza sve navedeno, razuman čovjek bi očekivao da se u takvim uvjetima poslovanja i rada pojavljuje profesionalnost zbog ogromne konkurencije, i među radnom snagom i među nuditeljima usluga ili radova.
No da, čovjek očekuje, i to bi bilo razumno, no ipak...

Prijevozničko poduzeće VINCEK  na svojoj web stranici između ostalog ima istaknuto i slijedeće: "Kvalitetu autobusa i profesionalnost vozača mogu potvrditi i mnogobrojne turističke agencije, župe, udruge i drugi zadovoljni korisnici naših usluga."

Pa razmotrimo malo tu profesionalnost vozača i da li su svi korisnici usluga zadovoljni.
Poduzeće Vincek  uz još neke prijevoznike vrši prijevoz radnika za jednu poveću firmu u Trnovcu Bartolovečkom. Nije to mali posao jer je u pitanju tridesetak linija, sve tri smjene svih sedam dana u tjednu!

Na području sjeverozapadne Hrvatske postoji jedna specifična radio-stanica koja emitira muziku koja je najvjerojatnije snimljena po nekim feštama uz kreštavi razglas, i to tamo negdje u 4 ili 5 sati ujutro kad glasnice više ne prate tražene tonove, i puštaju ono što nazivamo cajkama.
Naravno da svatko može slušati muziku koji voli, ali u pravo vrijeme na pravom mjestu. Za očekivati bi bilo da se u javnom prijevozu slušaju neutralne, a ne specijalizirane radio-stanice. I kad tog profesionalnog vozača zamolite da promijeni radio-stanicu, on Vam se nasmije u lice i pojača radio. A kad dovezu ljude na parkiralište firme koja plaća njihove usluge, onda se međusobno hvale kako je koji ušutkao nezadovoljne!

Kad krenete na posao, od Vas se očekuje da sve kućne brige i probleme ostavite kod kuće i budete koncentrirani na posao, no kad Vas i do sat vremena putovanja na posao, i to svaki dan, mrcvare takvom muzikom, ne možete doći na posao baš nimalo nefrustrirani!

Zatim, na oglasnoj ploči te velike tvrtke stoji i službeni vozni red, no normalno, taj službeni vozni red ne važi za šofere spomenutog prijevozničkog poduzeća, oni imaju svoj vozni red i radnici ako žele stići na posao moraju se pridržavati njihovog.

A kao šlag na tortu, svakih par dana jedan šofer redovito zaspi.
Posljedice za radnike: kasne na posao, a naravno, nakon osam sati noćne smjene moraju još koji sat provesti na kiši čekajući kad će i kako doma!
Posljedice za šofere: očito nikakve kad si mogu dozvoliti da opetovanu zaspu!

I sad se ja pitam, gdje je tu profesionalnost? I kako to da se to prijevozničko poduzeće ne boji da će izgubiti taj ugovor o prijevozu putnika, koji je, napomenimo usput, dugoročan i redovito plaćen!?
A predlažem i ovoj povećoj tvrtki koja je unajmila prijevozničko poduzeće, neka kod mjesečne isplate tom prijevozničkom poduzeću ne odbiju samo svoje troškove, nego i iznos za isplatu prekovremenih sati radniku, jer  krivicom prijevoznika ne može otići kući još koji sat.

POSLOVICA DANA:
Kad biraš, obavezno zaposli odličnog radnika uz veću plaću, a ne osrednjeg uz manju.
P. Drucker