Samo još jedna životna priča

Kad se 17. srpnja 2012. godine naš glavni lik ujutro probudio, nije ni slutio koliko će daljnji događaji tog dana utjecati na njegov život do donašnjih dana, a po svemu sudeći i dalje u budućnost.

Već unazad tjedan dana od tog jutra osjećao je on pritisak u prsima i bol u obje ruke koja je na momente bila takva da bi najrađe odsjekao ruke.
Bio je on u subotu popodne i kod dežurne liječnice koja je rekla da ima grlobolju, a bol u prsima i rukama je refleksija od grlobolje i dala mu antibiotik. No kako mu do utorka ujutro tog 17. srpnja nije bilo bolje, dapače bol je bila i jača, odlučio je otići kod svoje liječnice i zatražiti neke tablete protiv bolova.
Liječnica je napravila EKG, bilo je sve u redu, pa je onda nakon izvjesnog vremena ipak odlučila poslati naš glavni lik na vađenje krvi.
Izvade čovjeku krv, nalazi će biti za sat i pol pa ode kući popiti kavu sa ženom dok ne dođu nalazi. Nalazi došli, pokazuju nešto nije u redu sa srcem, upućuje ga na hitni bolnički prijem, a za sat vremena završava na intenzivnoj coronarnoj jedinici.
Slijedeći dan rade mu ultrazvuk srca, nešto definitivno nije u redu i dogovaraju mu za slijedeći dan koronarografiju u KB "Dubrava". Koronarografiju izvodi dr.Sičaja,i pita on našeg pacijenta je li već kad ranije u životu osjetio takvu bol kao što ima sada, jer unazad 6 mjeseci do 5 godina već je bio jedan srčani udar, za kojeg naš pacijent nije niti znao, a sada ima jednu žilu u srcu stoposto začepljenu i jednu djelomično. I naručuje ga za rekoronarografiju za 6 tjedana, i tako našem pacijentu 21.09.2012. godine ugrađuju 3 stenta. Kod odlaske iz bolnice napišu kontrola kod kardiologa za 3 mjeseca.

I ostane naš pacijent na bolovanju, svakih par mjeseci odlazi na ergometriju gdje su različiti rezultati, ali nikako da završi kod kardiologa ili u Krapinskim toplicama na rehabilitaciji, pa tek nakon upita na jednoj od ergometrija dobiva odgovor: "Naravno da imate pravo! Želite li ići?" Mislim da svi znamo kakav je bio čovjekov odgovor.
I nakon tri tjedna provedenih u Krapinskim toplicama, ergometrija kod odlaska pokazuje gore rezultate nego kod dolaska.
Odlazi naš pacijent i pred invalidsku komisiju, i dobiva objašnjenje da će mu biti bolovanje produženo, ali invalidska mirovina se još neće odobriti jer još postoje mogućnosti liječenja.
No tada naš ministar zdravlja počinje uvoditi red u zdravstvo, i daje bonus liječnicima koji smanje bolovanja, i našem pacijentu njegova liječnica ukida bolovanje. Na radnom mjestu dobiva otkaz uvjetovan zdravstvenim razlozima, jer nije više mogao obavljati svoj posao, i završava na Zavodu za zapošljavanje, gdje još tri mjeseca dobiva naknadu, a dalje nek' živi kako umije.
No uspijeva sam pronaći novi posao, i to takav za koji vjeruje da će ga moći obavljati ograničen svojim zdravstvenim mogućnostima. No kako ipak ima u toku radnog vremena pokoje fizičko naprezanje, njemu se ponovo javljaju bol u prsima i lijevoj ruci.

U međuvremenu je promijenio liječnicu, i nova liječnica ga upućuje na ergometriju, a sa ergometrije preporučuju scintigrafiju srca, na kojoj pak je ustanovljen manji reverzibilni defekt inferolateralno, što ne bi bilo tako strašno da nije na već oštećenoj strani srca. Naravno, piše i da treba izbjegavati fizički napor, brzo hodanje, a kamoli trčanje.
I pita ta nova liječnica našeg pacijenta što kaže njegov kardiolog, razmišlja li o novoj koronarografiji. Koji kardiolog, čudi se naš pacijent, pa bivša liječnica ga nije htjela poslati niti na njegov zahtjev kardiologu jer je bio na ergometriji, i to mu je to, što će mu još pregled kod kardiologa. Ostane nova liječnica malo osupnuta odgovorom, i daje našem pacijentu uputnicu za kardiologa, a naš pacijent mora čekati da prođe 15. lipnja ove godine da se onda tek može naručiti za pregled kod kardiologa.

I sad, naš pacijent ne može ostati na bolovanju, jer je na ugovoru na određeno, ako ostane neće mu produžiti ugovor, a na zavodu neće imati više pravo na naknadu, sa navršenih 50 godina života pred vratima tko će njega danas zaposliti, i to na nekom administrativnom poslu jer drugi ne može obavljati, a od nečega se mora živjeti!
I sad mu preostaje da radi i dalje, troši Nitrolingual dnevno i nada se da je dovoljno izdržljiv da će moći tako do mirovine.
A sve je moglo biti drugačije da se bivša liječnica nije polakomila za bonusom, na sramotu svom zvanju i na štetu pacijenta!