ponedjeljak, 30. lipnja 2014.

"Demokracija je sloboda da sami sebi odaberemo diktatora"

Ono što ne razumijem je divljenje i zahvalnost ljudi onima koji ogovaraju svoje bivše suradnike, i to čine navodno zato jer ih njihovo poštenje tjera na to da ukažu na neke nepravilnosti i nemoralne radnje. Što je sve rekla Nada Čavlović Smiljanec, NAKON što je smijenjena, što je sve rekao Slavko Linić, NAKON što je smijenjen, što je sve rekao Radimir Čačić o Vesni Pusić NAKON što je izbačen iz stranke, i mogu tako nabrajati do jutra, ali za svaki primjer će biti istaknuto ono "NAKON".
Zašto ih to poštenje nije natjeralo na govorenje istine (ne znam da li moram staviti istina pod navodnike!), PRIJE, ili ZA VRIJEME MANDATA?
Zato jer tu uopće nema poštenja niti iskrenih namjera, sve je to samo osveta! I ništa više!
Ja sam običan radnik u Boxmarku, pod ugovorom, ali sam kritizirao Boxmark ZA VRIJEME mog radnog odnosa kod njih. Kakva će biti korist ako ću ih kritizirati nakon što mi istekne ugovor, a oni mi ga ne produže, ili nakon ne daj Bože otkaza?
Sad radim u toj firmi i sad želim bolje radne uvjete, i za sebe i za druge, znači sad trebam djelovati.
I nije istina da je uvijek sve samo za  kritiku, uvijek ima nešto i za pohvaliti. Evo, sad ću i pohvaliti Boxmark, dali su mi nedavno radno mjesto prilagođeno mom zdravstvenom stanju.
I znam još jednu osobu koja je za vrijeme svog mandata rekla što misli i rekla istinu, to je Mirela Holy. 
I zbog toga je otišla.
I osnovala svoju stranku za koju želi da bude u prvom redu i prije svega poštena. 
I zbog toga sam se i ja uključio u tu stranku. Ja i još masa njih koja nikad nije bila u politici, ali vjerujemo da nećemo ispasti Generalići! 
Koji vjerujemo da smijemo reći svoje mišljenje! 
Koji vjerujemo da smijemo iznijeti svoj stav! 
Koji vjerujemo da smijemo iznijeti svoj prijedlog bez straha da ćemo biti ismijani! 
Koji vjerujemo da možemo govoriti kako nas savjest navodi!
Jer ako neki član stranke kaže nešto što nije ugodno za uho tajniku, predsjedniku, ili nekom trećem i zbog toga je proglašen za crnu ovcu, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Ako neki član stranke misli da ima privilegije zato jer je donirao više novaca od ostalih i stranka mu to odobri, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Ako netko rukovođenje strankom smatra obiteljskim poslom, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Ako se ne prihvaća neki prijedlog samo zato jer je iz druge stranke, onda to nije demokratska i poštena stranka.
Naravno da ima i onih koji su prije bili u drugim strankama, ali su izašli iz njih i došli u ORaH upravo zato jer stranke iz kojih su došli nisu demokratske i poštene. Na žalost, bit će sasvim sigurno i onih koji će u ORaH-u vidjeti mogućnost da nastave sa  svojim privatnim ciljevima tamo gdje su u prethodnim strankama stali, vjerujući da će lako manipulirati onima koji su autsajderi u politici.
Ali  upravo zbog toga jer u ORaH-u ima neiskvarenih, običnih ljudi, narod sad daje podršku ORaH-u brzim tempom. A što ORaH mora napraviti da ne izgubi to brzo stečeno povjerenje? 
Mora nastaviti govoriti narodu razumljivim jezikom o konkretnim stvarima, i odmah prepoznati moguće potencijalne hijene u svojim redovima i riješiti ih se po kratkom postupku.
Jer, ne moraš biti nikakav doktor znanosti da vidiš da je državna administracija prevelika, ne moraš biti doktor nauka da vidiš da papirologije treba više nego ozebli sunce. Ne treba ti diploma da vidiš koliko ima zemlje neobrađene. A bome ti ne treba ni neka pamet da shvatiš kako neki jednostavno imaju previše i da to toga nisu nikako mogli doći na legalan način. A još manje pameti ti treba da shvatiš da ako oni na miru uživaju u plodovima svoje krađe, onda imaju nekakvo zaleđe koje im to omogućuje!
I zato, vjerujući u slobodu govora, sa dubokim uvjerenjem da još ima poštenih ljudi, vjerujem i u ORaH, i vjerujem da će od svih svojih članova napraviti dobru orahnjaču za cijelu Lijepu našu!