Svjetsko prvenstvo vs Dan antifašističke borbe

I tako, mi smo završili sa svojim dijelom nastupa na Svjetskom prvenstvu. Nismo otišli daleko koliko smo željeli, možda smo i previše očekivali, no uglavnom, sveukupno se nismo osramotili, a Meksikanci su u odlučujućoj utakmici zasluženo pobijedili. Treba li rezati žile što nismo išli dalje? Ne, treba se vratiti svakodnevnom životu i budućnosti u Lijepoj naši. Čisto kao jedan rezime mogućim zlobnicima:

Ne režu si žile ni nogometaši, a zašto i bi? Pa na njih se ne odnosi prijedlog zakona da se u mirovinu ide sa 67. godina.
Cijenim Ćiru Blaževića kao nogometnog stručnjaka, no kao karakterna i moralna osoba, tu mi je ravan nuli, zero, ništica. Ne mogu zaboraviti njegov odgovor na novinarkino pitanje u jednom intervjuu, što misli, jesu li nogometaši preplaćeni, a on je odgovorio: "Ma nemojte, draga moja, a što mislite, od čega će onda oni živjeti kad neće moći više igrati nogomet?"
Pa kad neće moći više igrati nogomet nek uzmu motiku u ruke, nek sa zaposle. Mislim ono, koja logika, ne može igrati nogomet poslije četrdesete, pa onda mora zaraditi i za poslije.
Po toj logici, onda je jedan od profesora na fakultetu koji mi polazi kćer preplaćen, jer eto, ima punih 67 godina, i još su mu sad produžili ugovor za 5 godina.
E sad, tu se opet javlja jedna dvojba: jel u redu što su tom profesoru produžili ugovor za pet godina, jer on se nije istrošio i može raditi još pet godina, ili je ipak trebalo zaposliti nekog tko je diplomirao, ali badave mu to kad se ne može zaposliti?
A sad zamislite gradilište puno 67-godišnjaka kako kopaju sa krampom, guraju tačke pune betona, pretovaraju vreće cementa. Da, znam, svi ste se nasmijali pri toj pomisli!
I današnji radnik u tvornici, u proizvodnji, je već sada istrošen radnik, a kamoli da tako rinta do 67. godine.
Ne može on zastati kad ne može više trčati, ne može on odgoditi predavanje da spoji praznik s vikendom, ne može on jednostavno ne doći na posao kao saborski zastupnici na zasjedanje Sabora i nikom ništa!
(Mala digresija, sad mi palo na pamet: kad nogometaši igraju u stranim klubovima, trče svih 90 minuta jer ih strenđer plaća, kad igraju za nas/kod nas, ne moraju trčati svih 90 minuta jer ne plaća stranac. A domaćeg radnika plaćaju uglavnom strenđeri i za to traže da radnik trči ne 90, nego 480 minuta, i to svaki dan, a ne jedanput na tjedan!)
A zahvaljujući Svjetskom prvenstvu, obilježavanje Dana antifašističke borbe je prošlo skoro nezapaženo, osim uz redovito gunđanje protivnika tog obilježavanja. Najglasniji su, naravno, HDZ-ovci, a nisu ni svjesni da su isti kao i komunisti, a evo i zašto:
Fašizam je bio opasan, imao je crne ciljeve i svatko normalan bi se ponosio što je netko njegov i/ili njegova zemlja sudjelovala u antifašističkoj borbi. I u toj antifašističkoj borbi sudjelovali su svi, partizani, nepartizani, komunisti i nekomunisti, vjernici i nevjernici, heteroseksualci i homoseksualci, uglavnom svi, ali su na žalost plodove te antifašističke borbe prisvojili komunisti.
U Domovinskom ratu, u obrani Hrvatske, borili su se i Hrvati i Srbi (da, bilo je i Srba koji su se borili za slobodu Hrvatske u napadu od Srbije), naravno, i druge nacionalnosti, borili su se  i opet vjernici i nevjernici, heteroseksualci i homoseksualci, HDZ-ovci, SDP-ovci, liberali, narodnjaci itd., ali su zasluge prisvojili HDZ-ovci!
Trebam li nacrtati sličnost-poveznicu?
Antifašistička borba je važan element u povijesti Hrvatske, pokazuje da je Hrvatska prepoznala opasnost od fašizma i suprotstavila mu se,  kao što smo se suprotstavili i srpskoj agresiji! I ma koliko moja slijedeća rečenica izazvala (opet) negodovanje, svi oni izbjegli Srbi nisu željeli Hrvatsku za svoju domovinu, jer da su željeli, stali bi u njenu obranu kao i oni časni Srbi koji su se pridružili obrani svoje domovine, Hrvatske!
I ti izbjegli Srbi nemaju nikakav razlog da se vrate u Hrvatsku, jer ako onda nisu Hrvatsku priznali za svoju domovinu, neće ni sada! Pa zašto da im onda bude neugodno u tuđem dvorištu?
Vojvođanski Hrvati kažu da su Hrvati, ali im je Srbija domovina. Hercegovci kažu da su Hrvati, ali im je BiH domovina! I to je zdravo razmišljanje!
I zato, zbog onih Srba koji se jesu borili u Domovinskom ratu u obrani Hrvatske, jesam da table budu na ćirilici gdje ima dovoljan postotak srpskog stanovništva, ali na ćirilici može pisati Vukovarsko-srijemska županija, a ne Vukovarsko-sremska! I naravno, očekujem da tako i u Vojvodini budu natpisi na hrvatskom, i da u srpskoj Skupštini budu predstavnici Hrvata!