četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Kultura (pri)općenja u prosvjeti

Prekjučer mi je moja kćer poslala poruku u kojoj me zamolila da provjerim ako je dobro shvatila da za upis na drugu godinu srednjoškolskog obrazovanja mora platiti 300,00 kn.
I stvarno, na službenoj web stranici Srednje medicinske škole Varaždin http://www.medskvz.org/web/ objavljeno je slijedeće:

ZA UPIS U II, III, IV i V RAZRED je potrebno:
1.  upisnica (učenik je dobije u školi od razrednika),
2.   svjedodžba prethodnog razreda,
3.  ovjereni dnevnik prakse,
4.  300,00 kn za troškove obrazovanja.

Budući da mi je i starija kćer završila tu školu i nijedne godine nismo ništa platili, zamolio sam putem emaila objašnjenje od škole, nadležnog ministra i Vlade RH, po kojem osnovu se sad najednom treba platiti 300 kn za troškove obrazovanja, a imamo besplatno srednjoškolsko obrazovanje.
Prvo sam odgovor dobio od Vlade, neka se obratim školi, oni će mi sigurno vrlo rado objasniti sve što me zanima. Na pitanje, budući da oni donose zakone (saborski zastupnici su samo dizači ruku), ima li zakonske osnove za to, nisam dobio odgovor.
Na email koji sam uputio nadležnom ministru, dobio sam slijedeći odgovor:

Poštovani,

             točkom XVIII. Odluke o upisu u I. razred srednje škole za šk. god. 2014./2015. (Narodne novine, broj 62/2014.) propisano je da se za pojedine programe obrazovanja mogu utvrditi povećani troškovi obrazovanja. Odluku o iznosu participacije roditelja/skrbnika učenika te cijeni obrazovanja za svaku godinu obrazovanja donosi školski odbor, uz suglasnost osnivača školske ustanove, a objavljuje u natječaju za upis učenika u I. razred i NISpuSŠ-u. Škola može potpuno ili djelomično osloboditi učenika obveze plaćanja povećanih troškova obrazovanja. Odluku o oslobađanju od plaćanja donosi školski odbor na prijedlog ravnatelja te uz suglasnost osnivača.
            Sukladno navedenom, o naknadi za povećane troškove obrazovanja odlučuje školska ustanova.

            S poštovanjem,
                                Uprava za odgoj i obrazovanje

Dakle, oni su mi dali odgovor u kojem ima obrazloženje, i tu sad nije važno jesam li ja zadovoljan odgovorom, oni jesu zaista odgovorili i obrazložili.
Ono što me nasmijalo u toj poruci je slijedeća rečenica u "Važnoj obavijesti" na dnu emaila: "Ukoliko niste naznačeni primatelj, svaka distribucija, kopiranje, umnožavanje ili otkrivanje sadržaja trećim osobama je strogo zabranjeno i smatra se protuzakonitim."  No ja jesam naznačeni primatelj, pa ja valjda onda smijem distribuirati, kopirati, umnožavati i otkrivati sadržaj trećim osobama, to jest, vama čitateljima mog bloga.
Ali rečenicu dalje oni NE snose nikakvu odgovornost: "S obzirom na nepostojanje potpune sigurnosti e-mail komunikacije, Ministarstvo ne preuzima odgovornost za eventualnu štetu nastalu uslijed zaraženosti e-mail poruke virusom ili drugim štetnim programom, pogrešne ili zakašnjele dostave poruke uslijed tehničkih problema."

I ostaje email upućen školi. Od škole još uvijek nisam dobio odgovor, kao ni prošle godine kad sam poslao email u vezi upisa. Ni tada nisam dobio odgovor, pa sam onda zvao telefonom. No sada neću zvati telefonom, jer sam upit poslao na službeni email objavljenom na službenoj web stranici škole.
Škole, u kojoj je pedagoginja zaustavila prezentaciju moje kćeri o Domovinskom ratu uz obrazloženje da to više ne može niti gledati niti slušati, jer to nije istina.
I da raščistimo, obje moje kćeri su zadovoljne nastavnicima te škole, i ja kao roditelj također. Imaju sposobne nastavnike koji se zaista trude naučiti ih struci.
Ravnateljica i pedagoginja, to je na žalost, druga priča!

A da ne treniraju samo ravnatelji i pedagozi strogoću na djeci, vidio sam prekjučer prolazeći kroz centar Čakovca. Na najužem djelu korza, stala su četiri komunalna redara, svaki između sto i dvjesto kila, i napravila živi zid. Jest da je od 01.04. do 01.10. zabranjeno biciklima kroz centar grada, i jest da djecu treba učiti da poštuju propise, jest da su i blagim glasom govorili sa zaustavljenim dječjim biciklistima, no vizualna izvedba zaustavljanja djece biciklista je šokirala i mene, a kamoli neće ono dijete.
Možda je koji komunalni redar trebao otići kazniti vlasnike onih automobila parkiranih po zelenim površinama, ili koji su zauzeli dva parkirna mjesta, a k tome nisu platili parkirališnu pristojbu niti za jedno.
A joj da, nisu mogli, to su automobili njihovih šefova i lokalnih moćnika!