Da smo sranje od države, toga smo svaki dan sve više svjesni. Korupcija gdje god se okreneš, o socijalnoj nepravdi je već totalno blesavo govoriti i pisati, pravu vlast u Hrvatskoj ne čini hrvatska vlada, već banke (strane), vlasnici tvornica u Hrvatskoj (stranci) i Todorić (bar nešto hrvatsko) . Od prava postoji jedino pravni fakultet i pravne knjige, a prava u praksi nema. Nekad je u srednjoj školi postojao predmet Teorija i praksa samoupravnog socijalizma, ja predlažem da se sad uvede predmet Teorija bez prakse prava u Hrvata.
Imamo Sabor, gdje nema veze pojaviš li se na poslu ili ne, ako se i pojaviš, glavno da znaš dignuti ruku.
Imamo Vladu, gdje nema veze jesi li sposoban i potkovan u znanju, važno je da si član prave stranke u pravom trenutku.
Imamo Predsjednika, kojemu je glavna karakteristika da svaku nezgodnu temu obilazi kao mačka oko vruće kaše, jer se ne bi htio nikome zamjeriti, svi ga moraju voljeti. (Čuo sam da će se sad umjesto Svi vole Raymonda početi prikazivati Svi vole Predsjednika).
Imamo policiju, gdje je kadar popunjen svojevremenim delikventima u osnovnoj i srednjoj školi.
Imamo sekularnu državu u kojoj biskupi odlučuju što će se učiti u školi, koji lokali će raditi, a koji neće, koja zabava će se održati, a koja ne, i kako će izgledati scenario neke serije.
Imamo poreznike, koji su počeli premlaćivati porezne obveznike.
Imamo carinike, kojima bi bolje bilo da se bave tenisom jer se jako dobro razumiju u reket.
I imamo inspektore, razne, ali tu ne znam što da napišem, jer ne znam koji je njihov posao. Njihov posao bi valjda trebao biti nadzor da se ne krše zakoni, propisi, da se poštuju prava, no nisam siguran u to, jer još nisam čuo za takav slučaj. Po najnovijim saznanjima, inspektorima je samo dužnost da pišu kazne i pune državnu blagajnu, no kako su velike firme, veliki privatnici, državne firme, lokalni moćnici i dužnosnici ( glasačka baza) izuzeti iz kažnjavanja, ostaje samo običan čovjek za kažnjavanje.
I tako se može desiti da radnici dolaze na posao, ne smiju se prijaviti da su na poslu da se ne vidi koliko sati su već taj mjesec odradili, i jedna radnica se teže ozlijedi na poslu krivicom nadređenih i padne u nesvijest, ali nitko zbog toga ne odgovara. Zove se hitna pomoć, ali ona dolazi tek nakon sat vremena jer su mislili da se i opet radi o tome da je nekom radniku pozlilo na poslu zbog loših uvjeta rada, a njima je već pun kufer tih poziva i izlaženja na teren jer je nekome na radnom mjestu pozlilo. Pa kog vraga ih se zove dok nekome pozli na radnom mjestu, to je danas već svakodnevna uobičajena stvar!
A u drugoj tvornici, neispravan stroj, koji ozbiljno prijeti da ozlijedi radnika na njemu. No to firmu ne zanima. Nitko još nije stradao, pa nema potrebe da se stroj ugasi i da na popravak. A osim toga nagađa se da bi popravak mogao biti skup. Radnik je jeftiniji, može se zamijeniti drugim, ima ih na tržištu!
Ima i autobus, koji vozi radnike na posao, šofer sa užetom veže vrata, pa na svakoj stanici odvezuje i zavezuje uže, autobus se i gasi svakih par kilometara, ali to nije važno. Dođe li do nečega, zamijenit će se šofer (i putnici).
Drugom autobusu je staklo ispred šofera napuknuto kao paukova mreža, no nema potrebe za mijenjanjem stakla, nije opasno za sudionike u prometu.
I tako svi kritiziraju, svi prigovaraju, svi su nezadovoljni, ali nitko ništa ne zna. Pitam se ne potječu li Hrvati zapravo iz Australije, pa otuda znamo gurnuti glavu u pijesak
Nema komentara:
Objavi komentar