nedjelja, 17. kolovoza 2014.

Pošten i jeben = političar

Iako je bilo dosta prijedloga da na blogu objavljujem svoju knjigu u nastavcima, još ću danas objaviti jedan dio iz moje buduće knjige, a onda ću blog nastaviti opet sa svakodnevnim temama, a knjigu dovršavati u miru. Shvatili  ste već, naravno, da u knjizi ima i autobiografskih detalja, iznosim svoje stavove, no tu su i tuđa iskustva, malo toga je izmišljeno.
Naravno, i opet su komentari dobrodošli!
                                      * * * * * * * * *
Hrvoje nikad nije imao tremu kad je posluživao neku javnu osobu, ma kako poznata ta osoba bila, bez obzira je li sa estrade, filma, sporta, politike, bez obzira kako visoko bila rangirana.
Hrvoje je goste dijelio u dvije kategorije: simpatične i nesimpatične. I kaže li koji konobar da su njemu svi gosti jednaki, da prema svima postupa jednako, Hrvoje će mu odmah reći da laže!
To vam je isto kao i svadbe, imate samo dvije vrste svadbi: onih na kojima su ljudi došli da se zabave i proslave vjenčanje, i onih na koje ljudi dolaze da se prave važni i ogovaraju mladu, mladoženju, svatove, hranu, muziku i sve što vam još padne na pamet.
Hrvoje je volio kad bi posluživao Radojku, Gabi, Bobana, Lokina, Urbana, Zeku, ali mu se dizala kosa na glavi od sinjske Alke, Radimira i sličnih koji su mislili da su bogom dani.
Volio je i one djelatnike njemačke ambasade, komunikativni, ljubazni i veseli. Jednom je došao da pokupi tanjure, a žena se Hrvoju počne ispričavati sva jadna što nije sve pojela, bilo je odlično, ali ona jednostavno više ne može. Pa kog vraga više ne možeš, pomisli Hrvoje, pa sve si pojela. Mislila je na list zelene salate na kojem je bila servirana salata od hobotnice.
Ili onaj iz španjolske ambasade, odijela u boji koja su uvijek odgovarala uz haljinu njegove svaki put druge pratilje. Dodaš ružu i svijeću na stol u kutu, prigušiš svjetla i dobra napojnica garantirana. Osim jednom, izgleda da je Španjolac prerano napravio neki potez.
A prava noćna mora je bila jednom kad je došla Nevenka, prva hrvatska kćer. Došla ona i još neki tip, sjeli za stol za 7 osoba, i traži Nevenka da se dodaju još susjedna dva stola. Hrvoje je pokušao to izbjeći, u roku keks se našao na drugom rajonu, a kolega na njegovom.
Ajoj, a ono kad se Hrvoje jedva suspregnuo da prasne u smijeh za stolom kod gostiju?
Bila su na večeri četiri para, očito zagrebačka elita, visoko društvo. Hrvoje je već pokupio tanjure od večere, došli na red pladnjevi, bilo na njima još nekoliko komadića mesa pa jedna fina zagrebačka gospođa iz društva zamoli ako može da joj se zamotaju ti komadići mesa, jer imaju kod kuće psa. «Kaj, kupili ste peseka?» - upita je kao iz tipa druga fina zagrebačka gospođa.
Sjetio se i one mučne situacije, kad je Žarko, najviši dužnosnik Sabora, doveo roditelje na večeru. Ne treba ništa skupo, može miješano meso (kojeg nema u jelovniku), i neka bude čim prije. Žuri mu se. A doveo roditelje na večeru! Što ćeš, obaveze su obaveze!