"Pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju te slobodu mišljenja i izražavanja misli jedno je od temeljnih prava i sloboda svakog ljudskog bića, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, naobrazbu, društveni položaj ili druge osobine. Iz tog prava javnosti da bude upoznata s činjenicama i mišljenjima proizlazi i cjelina obveza i prava novinara. U svom su radu novinari dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti. Novinari se pridržavaju Ustava i zakona Republike Hrvatske, njeguju kulturu i etiku javne riječi i uvažavaju civilizacijska dostignuća i vrijednosti. Njihova je obveza pridržavati se profesionalnih etičkih načela. Ovim se Kodeksom utvrđuju ta načela te štite neotuđiva prava pojedinaca i pravo javnosti na informaciju."
Kakvo je Vaše mišljenje o novinarima u Hrvata?
Preformulirat ću pitanje: ima li u Hrvatskoj profesionalnih novinara?
Ja, naravno, ne čitam apsolutno sve novine u Hrvatskoj, ne pratim apsolutno sve vijesti u Hrvatskoj, ali sam unatoč tome mišljenja kako u Hrvatskoj fali pravih, profesionalnih novinara.
Naime, gdje god se okrenete, novinari su uz političare i svećenike najveći ponuđači neistina, poluistina i friziranih vijesti.
Pogledajmo prvo lokalne novinare, bilo iz lokalnih tjednih novina ili lokalnih TV postaja. Prva stvar koja je svima njima zajednička je reketarenje! Da, dobro ste pročitali, reketarenje! Dakle, nema šanse da oni izvijeste o nečemu ili nekome ako taj nije zakupio oglasni prostor kod njih. Vi ste sazvali presicu, oni će se odazvati, ako imate kakav domjenak vrlo rado će se pogostiti, ali će vam jasno i glasno dati do znanja: nema pisanja o vama ako ne zakupite oglasni prostor! To naravno ne važi kad je u pitanju senzacionalizam. Onda će vas proganjati kud god vi makli. Neki tip koji se preziva kao i vi napravi neko kriminalno djelo, i još ako je k tome iz vašeg kvarta, uzročnik je toga da vam rano ujutro zvoni telefon, zove vas novinar ako ste u rodu s tim tipom pa bi onda mogli dati izjavu sa svekoliku javnost.
Pogledajmo dnevne novine u Hrvata! Nema NITI JEDNIH objektivnih, sve su na pragu žute štampe, ili su već odavno prešle taj prag. Ili su politički obojene čak i više nego političari u tim strankama. A naslovi su nevjerojatna kombinacija senzacionalizma i kako se to kaže "izvučeni iz konteksta", pa često ispadne da naslov uopće nema veze sa sadržajem članka, pa, da malo karikiram, očekujete članak o pornografiji, a ono članak o nedjeljnoj misi, i to u Kini.
Prošarate li po online portalima, ispada da je svaki portal osnovala neka udruga, bilo vladina bilo nevladina, ili i opet neka stranka, no barem je tu veći izbor, pa među osnivačima ima i stranaka sa tri člana, predsjednikom stranke, njegovom ženom i tajnicom. Novinari na portalima, (ako se to zove novinarima, ne znam, možda ima neki stručni online naziv) su još među najgorom vrstom novinara, jer oni čak vjeruju da su objektivni. Naime smatraju da su njihove hipoteze opće prihvaćene činjenice, i tu nema mrdanja.
I na kraju, pogledajmo nacionalne TV postaje, njihove novinare, reportere, izvjestitelje. Posebno ću naglasiti onog Vicka sa NoveTV, taj niti ne zna hrvatski jezik, nego dere sa onim svojim groodskim naglaskom. Bilo bi zanimljivo vidjeti i čuti reakcije gledatelja da tako izvješćuje neki novinar sa zagorskim naglaskom.
A što je zajedničko svima njima? Svi su lijepi, zgodni, bijelih zubiju, preplanula tena, visoki metar i žilet, i svi zamuckuju, hmkaju. omkaju, amkaju, umkaju i emkaju, svi završavaju priloge i javljanja sa nekom dubokoumnom, srcedrapajućom rečenicom, i svi se uopće ne dotaknu srži problema, teme javljanja, niti zagrebu malo ispod površine. Za primjer u nekoj temi uzimaju ljude koji su s druge strane poznati po rasističkim stavovima, kriminalnim radnjama, gospodarskom kriminalu i sl., ali to zaborave napomenuti.
I dok svi takvi izvještavaju za koliko se koji političar prodao, za koliko je koji nogometaš prodan, ja njima upućujem pitanje: Za koliko ste prodali svoju novinarsku čast?
Izdvojit ću jednu novinarku koju cijenim, a to je Ivana Petrović. Ne slažem se uvijek s njenim mišljenjem, ne podržavam uvijek njene stavove, ali cijenim njene priloge: imaju glavu, imaju rep, imaju obrazloženje, imaju stajalište obiju strana, jednostavno imaju smisao.
I naravno, tu je još Zoran Šprajc, kojeg morate cijeniti zbog njegove originalnosti, a često puta i dobro upućene žaoke.
Nema komentara:
Objavi komentar