A kad čovjek razmisli, zašto se prostitucija ne bi ozakonila. Hrvoje je uvjeren da bi se ozakonjenjem prostitucije znatno smanjila trgovina ljudima, opala bi stopa kriminala, i one dvije najvažnije stvari: smanjio bi se broj spolnih bolesti i ubrao dobar porez. Djevojke i mladići koji se bave prostitucijom morali bi na redovite liječničke preglede, koje bi naravno morali platiti, i morali bi plaćati porez. Naravno, osnovni uvjet je da se prostitucijom bave samovoljno, bez prisile. Prvi put u životu Hrvoje je došao u kontakt s kurvama, naravno neizravno, još kao klinac od deset godina. Putovao je na ljetovanje kod ujaka, sam, (odmalena je bio dosta samostalan, ustvari on je rješavao doma puno poslova koje inače rješavaju odrasli), i u čekaonici na zagrebačkom željezničkom kolodvoru čekao vlak za Rijeku, bilo je oko 23:00, kad je na drugoj strani čekaonice počela neka gužva. Dvije dame noći potukle su se za mušteriju. Hrvoje se prvo uplašio, no kad je vidio kako se ostali smiju, i njemu je postalo smiješno to vrištanje, navlačenje za kosu, uzajamno vikanje: «Kurvo!» A mušteriju je u međuvremenu potiho primila pod ruku treća sretnica i odvukla ga, pa nekamo ga već odvukla.
Ali mi volimo glumiti lažne moraliste. Zato nam svećenici propovijedaju o skromnosti i siromaštvu, da bi sami živjeli lagodno i u blagostanju. Skupo naplaćuju svoje usluge, ne izdaju račune i ne plaćaju porez, što hoćeš više? A da, neki od njih vole i djecu! Neki svoju, neki tuđu! Oni zagovaraju brak, a sami imaju vanbračne afere, zagovaraju da nema seksa prije braka, a sami imaju seksualne odnose, i nisu oženjeni! Govore protiv homoseksualaca, a upravo među njima je velik broj homoseksualaca. Zagovaraju djecu sa sretnom obitelji, a koliko svećenika tu djecu seksualno zlostavlja? Zagovaraju odricanje, žrtvovanje, skroman život, a odreda voze dobre automobile ne starije od par godina, odreda imaju više nego komforne župne urede i kuće za stanovanje, i odreda su svi obdareni težinom od fine papice i dobre kapljice! Čast izuzecima koji zaista vjeruju i žive kršćanstvo! No ovi licemjeri koji jedno propovijedaju, a drugo žive, oni samo potvrđuju Hrvojevo mišljenje da svećenici nisu ništa drugo doli poduzetnici koji prodaju vjeru kao robu. I ne boji se Hrvoje pakla, u biti je on veći vjernik nego svi oni lažnjaci koji se u crkvi guraju u prvi red, još nisu pravo ni izašli iz crkve, a već su započeli oholo ogovarati.
Što li bi tek rekli na Hrvojevo mišljenje da treba ozakoniti marihuanu. Pa čovječe, koliko još treba dokaza da je marihuana zdravstveno korisna, ljekovita. Znanstvenici su dokazali da marihuana liječi, ili pozitivno utječe na liječenje mnogih bolesti. Naravno, ovisi u kojim količinama. Pa ni voda nije zdrava u prevelikim količinama!
Ah, svašta bi trebalo promijeniti! Pa nije normalno da nogometaši ubiru toliki novac, a svjetski prvaci u matematici, fizici, informatici ne dobiju ni za kuglu sladoleda!
Ima jedan poznati nogometni stručnjak, između ostalog, sine, osim nogometnog znanja poznat i po bijelom šalu, no kao karakterna i moralna osoba, tu je, za Hrvoja, ravan nuli, zero, ništica. Ne može Hrvoje zaboraviti njegov odgovor na novinarkino pitanje u jednom intervjuu, što misli, jesu li nogometaši preplaćeni, a on je odgovorio: "Ma nemojte, draga moja, a što mislite, od čega će onda oni živjeti kad neće moći više igrati nogomet?"
Pa kad neće moći više igrati nogomet neka uzmu motiku u ruke, neka sa zaposle. Oh bože, pomisli Hrvoje, koja logika, ne može igrati nogomet poslije četrdesete, pa onda mora zaraditi i za poslije.
Nema komentara:
Objavi komentar