srijeda, 10. rujna 2014.

Beeeeeeeee - glas naroda (ili proglas jednog građanina)

Zar smo zaista samo stoka sitnog zuba, glupe ovce koje slijepo slijede ovna, kreature i marva koja nije sposobna misliti svojom glavom?
Pa kako nam ne dojade svakodnevni  napisi o javnim krađama, prijevarama, ilegalnim lobiranjima, šikaniranju radnika, zlostavljanju djece? Zar zaista na sve to znamo samo gurnuti glavu u pijesak?
Zar je rečenica "Ne valja se s rogatima bosti" zaista naša misao dana, mudra izreka, životna filzofija?
Kakva smo to mi pravna država gdje nam opravdano osumnjičena za koruptivna djela odlazi u Sabor da bude narodni zastupnik? Izađe iz pritvora, ode na frizuru i smije nam se u lice kakve smo to mi budale!
Kakva smo to mi pravna država gdje čovjek koje je pravomoćno osuđen, u nazovi zatvoru, igra golf i smije nam se u lice kako smo mi glupi, a on je pametan?
Kakva smo to država gdje gradonačelnik ili načelnik skoro svakog grada ili općine , a ne samo metropole, vlada po sistemu "One man show"?
Jesmo li normalna država kad nam ministar prosvjete odlazi kod crkvenih poglavara po upute za rad, a predsjednik Sabora sekularne države govori kako Crkva i državna vlast moraju surađivati?
Je li normalno da učitelji dijele djecu po socijalnom statusu, a onda se žale da nemaju potporu roditelja?
Je li normalno da razni treneri i vlasnici klubova iskorištavaju djecu za vlastitu dobit?
Je li normalno...?
Ma u ovoj državi ništa više nije normalno, a najmanje je normalan narod koji to dozvoljava!
Nije izlaz u odlasku iz Hrvatske, nego je izlaz u ostanku naroda u Hrvatskoj, a svim ovim Merzelicama, Sanaderima, Vidoševićima i ostaloj pokvarenoj robi oduzeti sve, ali sve, ne samo materijalna dobra, nego oduzeti  i ljudsko dostojanstvo kao što su oni oduzimali svima nama, i prognati ih iz države. Oni neka napuste Hrvatsku, a ne mi, a ne mladi, a ne sposobni. A ne da ih još na račun države pazimo i mazimo u zatvorima koji im na kraju ispadaju  privremene rezidencije.
Prestanimo kukati, a tražiti od drugih da nešto promijene. MI sami moramo donijeti promjene!
Mi moramo reći da nećemo financirati Mamićeve potrebe, a on će stavljati lovu u džep od prodaje igrača bez poreza, a Zagreb i Hrvatska će mu graditi stadion.
Mi moramo reći Karamarku da nismo zaboravili koliko nas je HDZ pokrao, jer je to još uvijek onaj isti HDZ sa onim istim članovima.
Mi moramo reći  Milanoviću da svoju prepotenciju prodaje svojoj familiji, a ne nama, i neka u labirintu loših poteza svoje vlade luta sam, bez nas.
Mi moramo reći lokalnim šerifima da kako su došli, još brže mogu otići.
Svima njima moramo dati do znanja da račune moraju polagati ovom narodu, a ne partnerima u lopovluku.
I kad se učitelji vrate svom istinskom zvanju, onda će ih djeca ponovo cijeniti,a roditelji podupirati.
I kad tatini sinovi shvate da i za njih vrijede prometna pravila, bit će manje poginulih na cestama.
I kad državna pravobraniteljica za djecu stane na kraj iskorištavanju djece od strane raznih trenera i vlasnika klubova, djeca će ponovo uživati u sportu, a ne sjedenju pred računalom zatvorena u svoj svijet.
Kad će policija doista loviti kriminalce, sprječavati pljačke od strane "osoba poznatih policiji" i osoba poznatih policajcima privatno, onda će ih građani ponovo poštovati.
Kad Crkva prestane gurati nos u državne poslove, pomete ispred svojih vrata, i vrati se propovijedanju vjere, onda će opet imati hram pun vjernika.
Kad se Todoriću ukine monopol nad otkupom voća i povrća, onda će seljak biti zadovoljan.
Kad se prestanu graditi razne Arene za jednokratnu upotrebu zbog prestiža i s tim novcem izgrade tvornice, možemo govoriti o uspjehu.
Ali ono najvažnije, kad mi, svi odreda, shvatimo da svu tu nepravdu, sve te prijevare, sva ta iskorištavanja, sva ta zlostavljanja, sva ta ponižavanja, da mi sami omogućujemo to, kad se trgnemo, i shvatimo da zaista naš glas odlučuje, onda će i nama biti bolje.
Jer sve dok ignoriramo izbore na kojima MI odlučujemo, jer sve dok samo šutimo i bezdušno promatramo sve to, drugo nismo ni zaslužili.
Osim osude naše djece!