utorak, 2. prosinca 2014.

Svećenicima je Raj na Zemlji

Da Hrvatska više nije kršćanska država jasno je već i lijevima (ateisti, agnostici) i desnima (vjernici, katolički fundamentalisti)
Svećenika vjernika skoro pa nema više ni za lijek, ostali su samo svećenici - poduzetnici i svećenici - političari.

Prvi su u Crkvi našli dobar biznis u kojem im pare daje s jedne strane država (iz džepova poreznih obveznika, bez obzira na vjeru ili nevjeru), a s druge strane naplaćuju sprovode (cijena prava sitnica: samo 300 kn bez sezonskog popusta), vjenčanja, mise za umrle i one koji se to spremaju biti, a sve bez računa i plaćanja poreza. I kad Papa Franjo kaže da se to ne smije, svećenici nam bez imalo srama lažu u lice da plaćanje nije obavezno, no bome neće biti ni popa na sprovodu ako niste ispljunuli tri stotke.

A drugi se dio dragog nam svećenstva okrenuo politici, pa nedjeljom umjesto euharistijskog slavlja imamo predizborne skupove na kojima nam popovi diktiraju za koga ćemo glasati, inače smo ovce, i to one izgubljene.
Propovjedi ne šire ljubav prema bližnjemu svomu, ne govore da smo svi jednaki, već šire mržnju prema svemu što se ne uklapa u sliku slijepog i poslušnog stada.
A ono što je najlicemjernije, dok se ovcama propagira skromnost i siromaštvo, jer blagostanje će dobiti u Raju, oni itekako uživaju u ovozemaljskim blagodatima. I ispostavlja se da sve ono protiv čega pričaju, najviše vole.
Govore protiv seksualnih odnosa prije braka, no nekako ispada da ih sami vole prakticirati.
Govore protiv homoseksualaca, no sami imaju svoj homoseksualni lobi čak i u Vatikanu.
Govore protiv raskošnosti, no oni sami se vole okititi ne samo zlatnim pečatnjacima i križevima, nego su postala popularna i Armanijeva odijela, Rolexi, luksuzne limuzine, zlatne pipe u kupaoni. Milijuni se troše na uređenje biskupskih dvora, jer eto, može se. Država i narod plaćaju!

Pa tko se onda boji vuka još? Mislim Pakla?
Podsjetimo se kojih su to sedam smrtnih grijeha:
- oholost
- škrtost
- bludnost
- zavist
- neumjerenost u jelu i piću
- srditost
- lijenost

Mislim da nisam preskočio ni jedan, a bome ni naše svećenstvo.
Oholost im je vrlina, škrtost navika, bludnost sa bližnjima svojima, a ponekad i njihovom djecom, zavist na visini, neumjerenost u jelu i piću je odavno od njih napravila okrugle loptice, srditost ih primi samo ako nisu dovoljno kasirali, a lijenost se očituje ponekad kad zaspu na unaprijed plaćeni sprovod.

I tako, popovima je Raj na Zemlji, a u koji će Pakao, još se ne zna. Narod će pričekati na Kraljevstvo nebesko, jer pobačaje ne dozvoljavaju, a u vjerskim ratovima izgleda (još) nije ubijeno dovoljno ljudi u ime vjere.

A svi vi koji ste se čitajući ovu kolumnu zapitali u koju grupu ja spadam, koji đavao je u mene ušao i koje su me zle sile spopale, radije se zapitajte gdje sam našao temu za ovu kolumnu i kako sami da nađete pravi put!

Papi Franji kao čovjeku palac gore, a vi niste dostojni ni da mu operete noge!