nedjelja, 21. prosinca 2014.

Svi hrvatski junaci

Gledam danas film „Harry Potter i Princ miješane krvi“ i pažnju mi zaokupi jedna rečenica: "U današnje doba svi trebaju zabavu!"

A baš je mjesec prosinac, i vrijeme godišnjih zabava mnogih firmi kad se zaposlenici mnogih firmi okupe da proslave proteklu godinu i zabave se, neki na račun firme, neki o vlastitom aranžmanu.

I baš sam konobar po zanimanju, i radim taj posao ne godinama, već pokoje desetljeće, pa sam radio na velikom broju tih zabava, u različitim društvenim sistemima i različitim gospodarskim i političkim vremenima.

I zato ću napraviti korekciju, umjesto gore navedenog izraza "proslave proteklu godinu", reći ću da se zabave usprkos protekloj godini!

Pa evo male usporedbe nekad i sad, viđene mojim očima.

Nekad se na takve zabave dolazilo svakako odjeven, od svakodnevne odjeće pa do večernjih toaleta. Danas 99% njih dolazi u svečanim haljinama, lijepim kostimima, pa i muški su odreda u nekim fancy košuljama.
Zašto?
Jer im je to, osim uz porodična okupljanja tipa vjenčanja, krštenja i sprovodi, jedini godišnji izlazak.
Zatim tu je i razlika u samom pristupu zabavi. Dok su se nekad skoro pa u pravilu uvijek našla neka dežurna gunđala, kritizirajući sve i svašta, umjesto da se zabavljaju, danas, ako netko u društvu i pokuša nešto prigovarati, ostali ga sasijeku odmah u korijenu: "Jesi se došao/la zabavljati ili prigovarati? Ja se hoću zabavljati i ne gnjavi me tvojim cendranjem!"

Jer iza nas je teška godina, a neizvjesno je što nas čeka u slijedećoj. Ljudi strijepe, iscrpljeni već tom neizvjesnošću. Žalosno je da neki ne dobar, nego izvrstan radnik strahuje hoće li sutra imati posla ili ne.

Pa sam danas tako na Facebooku naišao i na pitanje "Kakva bi bila fešta da nije alkohola?!?!"
A moj odgovor je glasio da meni alkohol ne treba da se dobro zabavim, jer sam po prirodi vedra duha. I nikad nisam razumio one koji se moraju nalokati da bi se zabavili, a onda se još k tome drugog dana ničeg živog ne sjećaju. Pa što je onda tu zabavno?
I na ovim današnjim zabavama ne čeka se dok proradi alkohol. Ljudi odmah počinju pjevati i plesati. Jer čemu gubiti vrijeme, to je ipak zabava za jednu noć, ne za cijelu godinu!

Drugo pitanje na koje sam danas naišao je "Vjerujete li u Božićno čudo?"
Moj odgovor: pa prvo trebaš vjerovati u Božić da mi mogao vjerovati u Božićna čuda! Ja vjerujem u neke stvari i imam svoju vjeru, no u to nisu nikako uključeni nikakvi crkveni komercijalni poslovi!
A nekako se i u samoj crkvi i Crkvi izgubio duh Božića. Svećenike više interesira politika, bilo vanjska ili unutarnja, razvijanje demokracije na srednjovjekovni način nego sama vjera.
Pa ispada da će mnogima ove blagdane uljepšati i uveličati okupljanje obitelji, puniji stol nego inače, privremeni bijeg od stvarnosti, drugom riječju, bit će to blagdani vjere u bolju sutrašnju stvarnost!

I još je nešto zapelo za oko, a to je da usprkos neimaštini, lošem stanju, praznim novčanicima, ljudi ne odustaju od dobročinstva i dobrih dijela, od pomoći drugima. I što je najvažnije, ne čine dobra dijela samo u vrijeme Božića, da svećenici mogu propagirati nekakva Božićna čuda, čine to cijele godine. Ne mislim tu samo na pomoć poplavljenim područjima i druge medijski promovirane akcije, mislim tu prvenstveno na ona mala dobra djela, pojedinca prema pojedincu, bez medijske pompe, a na sreću ih ima, i to mnogo, a na nesreću, žalosno je što uopće ima potrebe za toliko mnogo tih malih dobrih dijela!
Ti mali ljudi koji usprkos svojoj neimaštini pomažu i poznatima i nepoznatima, to su pravi branitelji naše države. Jer branitelj doma svoga pomoći će drugima bez traženja usluga zauzvrat i bez traženja privilegija i bez busanja u prsa!
I to je glavna odlika pravog branitelja i junaka!