Gledam danas film „Harry Potter i Princ miješane krvi“ i pažnju mi zaokupi jedna rečenica: "U današnje doba svi trebaju zabavu!"
A
baš je mjesec prosinac, i vrijeme godišnjih zabava mnogih firmi kad se
zaposlenici mnogih firmi okupe da proslave proteklu godinu i zabave se,
neki na račun firme, neki o vlastitom aranžmanu.
I baš sam
konobar po zanimanju, i radim taj posao ne godinama, već pokoje
desetljeće, pa sam radio na velikom broju tih zabava, u različitim
društvenim sistemima i različitim gospodarskim i političkim vremenima.
I
zato ću napraviti korekciju, umjesto gore navedenog izraza "proslave
proteklu godinu", reći ću da se zabave usprkos protekloj godini!
Pa evo male usporedbe nekad i sad, viđene mojim očima.
Nekad
se na takve zabave dolazilo svakako odjeven, od svakodnevne odjeće pa
do večernjih toaleta. Danas 99% njih dolazi u svečanim haljinama,
lijepim kostimima, pa i muški su odreda u nekim fancy košuljama.
Zašto?
Jer im je to, osim uz porodična okupljanja tipa vjenčanja, krštenja i sprovodi, jedini godišnji izlazak.
Zatim
tu je i razlika u samom pristupu zabavi. Dok su se nekad skoro pa u
pravilu uvijek našla neka dežurna gunđala, kritizirajući sve i svašta,
umjesto da se zabavljaju, danas, ako netko u društvu i pokuša nešto
prigovarati, ostali ga sasijeku odmah u korijenu: "Jesi se došao/la
zabavljati ili prigovarati? Ja se hoću zabavljati i ne gnjavi me tvojim
cendranjem!"
Jer iza nas je teška godina, a neizvjesno je što nas
čeka u slijedećoj. Ljudi strijepe, iscrpljeni već tom neizvjesnošću.
Žalosno je da neki ne dobar, nego izvrstan radnik strahuje hoće li sutra
imati posla ili ne.
Pa sam danas tako na Facebooku naišao i na pitanje "Kakva bi bila fešta da nije alkohola?!?!"
A
moj odgovor je glasio da meni alkohol ne treba da se dobro zabavim, jer
sam po prirodi vedra duha. I nikad nisam razumio one koji se moraju
nalokati da bi se zabavili, a onda se još k tome drugog dana ničeg živog
ne sjećaju. Pa što je onda tu zabavno?
I na ovim današnjim zabavama
ne čeka se dok proradi alkohol. Ljudi odmah počinju pjevati i plesati.
Jer čemu gubiti vrijeme, to je ipak zabava za jednu noć, ne za cijelu
godinu!
Drugo pitanje na koje sam danas naišao je "Vjerujete li u Božićno čudo?"
Moj
odgovor: pa prvo trebaš vjerovati u Božić da mi mogao vjerovati u
Božićna čuda! Ja vjerujem u neke stvari i imam svoju vjeru, no u to nisu
nikako uključeni nikakvi crkveni komercijalni poslovi!
A nekako se i u samoj crkvi i Crkvi
izgubio duh Božića. Svećenike više interesira politika, bilo vanjska
ili unutarnja, razvijanje demokracije na srednjovjekovni način nego sama
vjera.
Pa ispada da će mnogima ove blagdane uljepšati i uveličati
okupljanje obitelji, puniji stol nego inače, privremeni bijeg od
stvarnosti, drugom riječju, bit će to blagdani vjere u bolju sutrašnju
stvarnost!
I još je nešto zapelo za oko, a to je da usprkos
neimaštini, lošem stanju, praznim novčanicima, ljudi ne odustaju od
dobročinstva i dobrih dijela, od pomoći drugima. I što je najvažnije, ne
čine dobra dijela samo u vrijeme Božića, da svećenici mogu propagirati
nekakva Božićna čuda, čine to cijele godine. Ne mislim tu samo na pomoć
poplavljenim područjima i druge medijski promovirane akcije, mislim tu
prvenstveno na ona mala dobra djela, pojedinca prema pojedincu, bez
medijske pompe, a na sreću ih ima, i to mnogo, a na nesreću, žalosno je
što uopće ima potrebe za toliko mnogo tih malih dobrih dijela!
Ti
mali ljudi koji usprkos svojoj neimaštini pomažu i poznatima i
nepoznatima, to su pravi branitelji naše države. Jer branitelj doma
svoga pomoći će drugima bez traženja usluga zauzvrat i bez traženja
privilegija i bez busanja u prsa!
I to je glavna odlika pravog branitelja i junaka!
Nema komentara:
Objavi komentar