utorak, 2. prosinca 2014.

Je li žvaka za seljaka?

Ili, točnije, je li bavljenje politikom za običnog čovjeka, radnika?
Jer, kao prvo, poželjno je da osoba koja se bavi politikom ima visokoškolsko obrazovanje, no s druge strane, neki pametni ljudi jednostavno nisu imali materijalnih mogućnosti za daljnje školovanje nakon srednje škole, već su morali odmah u radni odnos. A s druge strane ima onih koji imaju diplome kupljenje na raznim fakultetskim sajmovima ili subotnjim tečajevima raznih veleučilišta.
Zatim, ovi ljudi bez visokoškolskog obrazovanja obično rade u nekoj tvornici, a sami nisu vlasnici nekog poduzeća, pa prema tome nemaju ni klizno radno vrijeme, dok si privatnik sam može odrediti radno vrijeme i prilagoditi ga s političkim obavezama.
I ima tu još jedna vrlo važna stvar!
Recimo da ovaj radnik - političar bude uspješan u svom političkom djelovanju, što može zasmetati neke moćnike u nekim političkim strankama, pa ovi odluče vršiti pritisak na poslodavce radnika - političara da će prestati poslovno surađivati ako radnik-političar bude i dalje politički djelovao ili ako mu ne daju otkaz!
A radniku - političaru treba posao, jer posla upravo zbog ovakvih pojedinih političkih moćnika nema, jer su ti sposobni za svašta, samo ne za uspješno vođenje države i stvaranje uvjeta za razvoj gospodarstva!

I upravo zbog takvih ofucanih moćnika, lokalnih  šerifa, već senilnih staraca u politici koji znaju razmišljati samo na svoj uskogrudan, zastarjeli, nefunkcionalan način, trebamo radnike - političare koji se usuđuju reći bobu bob, a popu pop!
Trebamo radnike-političare koji se ne boje gubitka svoje biračke baze ako resetiraju broj zaposlenih u državnoj administraciji. Budimo iskreni, čemu služe županije? Odgovor je jednostavan: zapošljavanju članova, rodbine i ljubavnic(k)a onih koji su na vlasti!
Čemu služe općine? I tu je odgovor jednostavan: zapošljavanju prijatelja, rodbine i ljubavnic(k)a lokalnih šerifa!
Uz to, imamo agencije kojima je zadatak izmišljanje novih agencija, imamo razne komisije i odbore u kojima članovi ni sami ne znaju kako se zove ta komisija/odbor koje su član, ali na njihove račune redovito stižu debele novčane naknade uz još deblje bonuse za nerad!
A što je najvažnije, i iza toga čvrsto stojim, tim radnicima - političarima nije prva jutarnja misao: koliki mito ću danas inkasirati?
Ti radnici - političari će gledati da omoguće izgradnju novih radnih mjesta, i to u što kraćem roku, jer su oni svjesni što znače nova radna mjesta!
Ti radnici - političari će gledati da se radnici ne iskorištavaju, već budu pravedno plaćeni za obavljeni posao!
Ti radnici - političari će gledati da seljak ima osigurane uvjete za proizvodnju hrane!
Ti radnici - političari će gledati da ribar ima uvjete za uspješno bavljenje ribolovom!
Ti radnici - političari će gledati da se razvija društvo u cjelini, a ne samo broj trgovačkih centara!
Ti radnici - političari će gledati da djeca ne budu gladna niti u školi niti kod kuće!
A zašto?
Zato jer je taj radnik - političar osjetio sve te nedaće na svojoj koži, jer si on ne mora predočavati kakvo je socijalno stanje društva, on ga sam proživljava!
I zato jer je krajnje vrijeme da se pokaže ovim debelokošcima da im koža i nije baš tako debela, jer ovaj narod nije mutav, da ovaj narod zna razmišljati, da ovaj narod zna odlučivati, da se s ovim narodom ne da manipulirati!
Ukratko, trebaju nam radnici - političari da pokažemo debelokošcima kako se to radi i da se može, ako nisi sebičan, podmitljiv, lažljiv i sam sebi idol!