srijeda, 6. studenoga 2013.

Pojmovi koji ne idu zajedno

Čovjek se katkad iznenadi kako neki pojmovi mogu itekako ići zajedno, iako smo prvo stoposto sigurni da je to nemoguće spojiti.
Recimo, u školi su nas još učili da je suprotno od slatko slano, znači ne bi trebalo ići zajedno, ali npr. jeste li ikad probali dinju sa pršutom? Ako niste, prvom prilikom svakako isprobajte.
Ili recimo, slatko i papreno: flambirane marelice u sosu od narančinog soka sa sladoledom i šarenim paprom, mmmm, da prste poližeš!
Spojivo je i slatko i kiselo, recimo piletina u slatko-kiselom umaku ( nekako mi se otvara apetit!)

Pa će netko reći minus i plus ne idu zajedno. Dapače, sjetite se fizike, suprotnosti se privlače!

Crno i bijelo ne idu zajedno? O idu, itekako, i u modi, i u kupaonici, i na nekoj umjetničkoj slici ili fotografiji, ma gdje god poželite!

Dan i noć ne idu zajedno? Pa što ima ljepše od smiraja dana, kad noć zamjenjuje dan, uz zalazak sunca?

Veliko i malo ne idu zajedno? A što je onda sa Stanlijem i Olijem (iako sumnjam da mlađe generacije znaju za njihno)?

Usko i široko ne idu zajedno? Glupost, muškarci, sjetite se uske majice na ženskom tijelu, žene, sjetite se uskih traperica na muškom sportskom tijelu!

Hajdemo u krajnost: dobro i zlo ne idu zajedno! Pa oprostite, ali kako su nastale ove dvije poslovice: "Svako zlo za neko dobro!" i "Dok jednome ne smrkne, drugome ne svane!"?

Čovjek bi pomislio, pa zaista svi pojmovi koji su kontradiktorni, ipak mogu ići zajedno!

No, ipak ima pojmova koji nikako ne mogu ići zajedno. Zapravo, točnije, jedan pojam, koji nikako ne ide zajedno sa par drugih pojmova. A taj pojam je političar. I taj pojam nikako ne ide zajedno sa pojmom poštenje, sa pojmom moral, sa pojmom odgovornost. Čak bih rekao da pojam političar ne ide zajedno niti sa pojmom narod. Jer kako inače protumačiti da političar ne radi one dane dok narod radi, i njemu je to normalno. Kako protumačiti da političar ne snosi odgovornost za promašaje za koje inače normalan narod snosi itekako. Kako protumačiti inače da je političaru najnormalnije da troši novac za osobno blagostanje, i to narodni novac, a normalni narod nema pristupa tom novcu i mora stezati remenje i pričati glasno u društvu da prikrije neugodne zvukove kruljenja u želucu?
Kako protumačiti da političari dobivaju naknade za odvojen život, a samci su, dok susjeda Bara ne dobiva naknadu jer je njen Štef otišao u svijet trbuhom za kruhom? Kako protumačiti da se školska djeca prevoze u starim autobusima, a političari kupuju nove skupe limuzine? I ima još tih "kako", ali ionako nema odgovora na njih!

Ima još tih kontradiktornosti između političara i naroda. Recimo političari govore da treba smanjiti uvoz. Ja, jedna jedinka iz naroda, kažem da baš treba povećati uvoz. Kažu političari i da se ne smiju klonirati ljudi. Ja opet kažem: trebaju se klonirati ljudi.
Treba uvesti one političare iz svijeta koji se ne libe putovati na posao javnim prijevozom, žive u običnom narodnom stanu, a ne u nekoliko višekatnih apartmana, raznim vilama i inim građevinama, one političare koji dio plaće odvajaju za potrebite, za one koji ne znaju kako će preživjeti do slijedećeg mjeseca.
A klonirao bih onog direktora na Rabu koji je za dobro odrađenu sezonu dobio bonus, a on je taj bonus podijelio sa svojim radnicima, jer su i oni zaslužni za dobro odrađenu sezonu! Klonirao bih one direktore koji u ovoj recesiji ostvaruju odlične rezultate, povećavaju proizvodnju i izvoz, a radnici im redovito dobivaju plaće, i to ne minimalce (o da, ima i takvih direktora: Šestan - Busch Prelog, Radionica željezničkih vozila Čakovec itd).

I još dva pojma u Hrvatskoj, čini mi se, ne idu zajedno: a to su razum i moć. Jer izgleda da čim netko dođe do nekakve moći, izgubi razum! Osim političara, to možemo vidjeti i i kod nekih "ljudi iz naroda".
Recimo, Norina majka. Ja čvrsto vjerujem da su njeni istupi ovih dana uzrokovani njenom boli zbog gubitka djeteta, a ne razumnim ponašanjem (bar želim vjerovati, jer još uvijek vjerujem i u Djeda Božićnjaka, i da će mi donijeti Božićnicu, ali nikako da se to obistini).
Jer žena je dobila moć stalnim press konferencijama, ali izgleda i izgubila razum jer novac koji se skupljao za Noru - da, tu stanimo, tu je odgovor. Novac se skupljao za Noru, ne za njih (Norine roditelje), i to nije njihov novac. Novac se skupljao preko udruge Hrabro dijete, potrošeno je na Noru koliko se trebalo dok je bila živa. Čim je, na žalost, umrla, novac koji je još ostao treba ići drugoj bolesnoj djeci za njihovo liječenje, a ne Norinim roditeljima!
Preko medija su moć dobili i ovi iz udruge "U ime obitelji", i izgubili razum oko važnosti životnih pitanja i potrebe razumnog trošenja novca. Iskreno, mislim da su ti ljudi u životu jako nesretni, a ovaj referendum im je ispušni ventil za sve njihove frustracije.

I za kraj, jedno pitanje: idu li pojmovi "Hrvatska" i "svijetla budućnost" zajedno?