Budući da mi je starija kćer prošle godine završila srednju medicinsku školu u Varaždinu, a mlađa je upisala u istu školu, sa zanimanjem pratim prosvjed srednjoškolaca i apsolutno ih podržavam. Mlađa kćer za sada nema još nekih problema s rasporedom, trenutno joj je najgori raspored u subotu, kad prvi sat ima, drugi nema, pa treći ima, pa četvrti nema, pa peti ima.
No sjećam se recimo rasporeda starije kćerke prošle i pretprošle godine, kad se dizala ujutro u 5 da stigne na vlak pa na nastavu, a vraćala se kući navečer u 19 sati. E sad, tu se ne mogu pozvati na ono da maloljetnici ne smiju raditi više od 8 sati, jer je ona u tom razdoblju postala punoljetna, no zamislite njen tempo: nakon što je cijeli dan na putu i u školi, kad navečer dođe doma, još mora učiti za strukovnu maturu (i raditi maturalni rad), pa mora učiti i za državnu maturu, jer je imala u planu (i uspjelo joj je) upisati fakultet.
Kako dolazi do toga da su učenici zauzeti cijeli dan?
Ima nekoliko razloga: treba uskladiti teoretsku i praktičnu nastavu, dio praktične nastave je imala i u bolnici u Varaždinu, treba uskladiti i nastavnike koji predaju na nekoliko lokacija, ali bome treba i zadovoljiti nastavnike koji ne žele imati rupe u dnevnom rasporedu.
Neću nikad zaboraviti komentar jedne nastavnice kako se požalila da ima jedan dan rupu od jednog sata, pa mora nepotrebno biti u školi, i kako su joj jedan dan stavili da ima samo jedan sat pa mora dolaziti u školu, pa joj to zna poremetiti cijeli dan. Nemate pojma koliko smo suosjećali svi roditelji s njom, već smo se htjeli obratiti inicijativi U ime obitelji da g-đa Markić brže bolje tu urgira!
Pa sam se sjetio da je takvih bisera bilo i u osnovnoj školi, a posebno mi je jedan događaj urezan u pamćenje. Mlađa kćer je bila đačić prvašić, a starija je bila u petom razredu. Desilo se da su isti dan u isti sat obje imale tjelesni odgoj. Ali...
Ali je i ravnatelj taj sat odlučio sa svojim prijateljima (koji su isparkirali automobile doslovce ispred samog ulaza u školu, na platou gdje se uopće automobilima ne smije ni blizu!) odigrati partijicu malog nogometa, pa su učenici taj sat bili slobodni. Naravno, manja je bila prvi razred pa ih je razrednica zaokupila igrom u učionici, no stariji su bauljali po školi, naravno remeteći tišinu za nastavu čekajući slijedeći sat. Pa je tu bilo i problema s izbornom nastavom, jer su to obično strani jezici, a predavačima jezika prijepodne nikako nije odgovaralo da imaju nastavu, već kasnije popodne, a naravno ima i djece koja ne stanuju baš blizu škole!
Ne mislim ovim postom svaliti svu krivnju na nastavnike (pogotovo jer ima nastavnika koje zaista poštujem i kao osobe i kao nastavnike), ali je činjenica da bi se organizaciji nastave trebalo pristupiti ozbiljnije i organiziranije!
Nema komentara:
Objavi komentar